Edukacijski centar
Nedostatak radne snage, nove regulative, ubrzana primjena umjetne inteligencije i promijenjena očekivanja zaposlenika samo su dio slagalice. Pet predavačica HR Akademije otkriva kako vide budućnost HR-a.
U posljednjih nekoliko godina HR u Hrvatskoj doživljava snažan pritisak promjena – od nedostatka radne snage i novih zakonskih okvira do tehnoloških inovacija i sve većih očekivanja zaposlenika. O tim izazovima i mogućim rješenjima razgovarali smo s Hrvojkom Kutle, Marijom Felkel, dr. sc. Veseljkom Lovrić, Nadom Kozinom i Gordanom Frgačić. One svakodnevno rade s menadžerima i HR timovima, te upravo zato njihova razmišljanja donose jasnu sliku o tome gdje se HR nalazi danas – i kamo mora krenuti sutra.
Vanjski čimbenici snažno oblikuju svakodnevicu HR odjela – od EU Pay Transparency Directive, Zakona o strancima do kroničnog nedostatka radne snage i novih kompetencija. Marija Felkel smatra da u takvom okruženju HR mora biti fleksibilan, spreman na brze promjene i čvrsto vezan uz poslovanje. „Uspješni će biti oni HR timovi i stručnjaci koji prigrle promjene i postanu njihovi predvodnici te duboko razumiju poslovanje i tržište na kojem se njihove kompanije natječu.“
Na njezin se komentar nadovezuje Hrvojka Kutle, koja naglašava da glavni izazov nije samo u vanjskim okolnostima, već i u ljudima unutar organizacija. „Najveći izazov vidim u zadržavanju ne samo talenata, već svih zaposlenika koje želimo, te u stvaranju organizacijskog okruženja koje potiče angažiranost. Ključna je organizacijska kultura koja odgovara mlađim generacijama i potiče ih na rast i razvoj. One danas traže smisao, fleksibilnost, ravnotežu i kvalitetne odnose – a ne samo sigurnost. To znači da si organizacije ne mogu priuštiti HR koji se bavi administracijom i birokracijom, već trebaju HR kao strateškog partnera koji zajedno s liderima gradi kulturu povjerenja, razvoja i svrhe.“
Kronični nedostatak kvalificirane radne snage i neusklađenost vještina s potrebama tržišta dodatno otežavaju situaciju. Dr. sc. Veseljka Lovrić ističe da se umjesto strateškog razvoja talenata HR prečesto oslanja na ‘vatrogasnu’ regrutaciju. „Demografski pad, relativno zastarjeli sustav obrazovanja te promjena zahtjeva poslova uslijed razvoja novih tehnologija neki su od najznačajnijih čimbenika koji utječu na ovaj problem. Ti čimbenici ujedno pokazuju da će problem perzistirati i u narednim godinama, zbog čega je za njegovo rješavanje potrebno strateški promišljati o razvoju ljudskih resursa u Hrvatskoj. “Operativni napori HR-a – poput employer brandinga, globalne regrutacije i zapošljavanja stranaca – trebali bi se nadopuniti brzim i ciljanim programima up-skillinga i re-skillinga kako bi se kompetencije zaposlenih uskladile sa zahtjevima tržišta.
Nada Kozina objašnjava da pred HR-om danas stoje tri ključna izazova. Prvi je stjecanje povjerenja svih zaposlenika, „ne nužno samo menadžmenta“. Drugi je uvođenje HR procesa kao obveznih u svim organizacijama i snažnije pozicioniranje HR-a na strateškoj razini – uključujući i mjesto u upravi poduzeća, što je važno upravo zbog trećeg izazova, onog koji nas očekuje u budućnosti – „da HR izgradi suradnju s IT sektorom i utječe na strateške odluke uprava u budućnosti u kojima će i na našem tržištu implementacija AI rješenja neminovno dovesti do značajnijeg otpuštanja radnika“.
Na temu umjetne inteligencije nadovezuje se Gordana Frgačić, koja u prvi plan stavlja potrebu za ravnotežom između tehnoloških rješenja i ljudskog dodira, ključnog za motivaciju i angažman zaposlenika. „Brzorastuće kompanije dodatno pritišću HR timove jer fokus na rast i profit smanjuje vrijeme namijenjeno razvoju ljudi. Istodobno, sve važnijim postaje pitanje etike, transparentnosti i pristranosti u korištenju AI alata. HR stručnjaci moraju razvijati digitalne vještine i postavljati jasne okvire kako bi tehnologija bila podrška, a ne prepreka. Njihov najveći i najvažniji zadatak ostaje osigurati da iza svih procesa i inovacija uvijek stoje ljudi i njihova dobrobit.“
Nakon što su predavačice opisale najveće izazove današnjeg HR-a, pitali smo ih koje bi prakse HR zajednica u Hrvatskoj trebala ostaviti iza sebe – a koje nove hitno uvesti kako bi bila spremna za budućnost.
U mnogim organizacijama uloga HR-a još se uvijek svodi na pretjeranu operativu i administraciju, čime gubi vidljivost i unutar i izvan kompanija, upozorava Lovrić. Smatra da HR ima znanje i stručnost te da je vrijeme za iskorak prema strateškom utjecaju. HR treba biti glasniji u društvu – utjecati na socijalne partnere, zakonodavstvo i obrazovanje te otvoriti javni dijalog o budućnosti rada. Tehnologiju treba koristiti kao alat za jače pozicioniranje, jer upravo HR često prvi uočava trendove vezane uz kretanje radne snage. „Trebamo biti više oni koji kreiraju budućnost, a manje oni koji administriraju sadašnjost“, poručuje Lovrić.“
Velik dio HR-ovaca i dalje troši previše vremena na papirologiju i administraciju, a premalo na razvoj ljudi, smatra i Kutle. Vjeruje da je važno pronaći bolji balans između usmjerenosti na zaposlenike i na menadžment, te da HR stručnjaci moraju biti aktivniji u vlastitom razvoju. Posebno naglašava i ulogu menadžera, koji se trebaju razvijati u lidere usmjerene na ljude, a ne samo na zadatke. Takvi lideri koriste coaching vještine, razgovaraju sa zaposlenicima, znaju ih vidjeti i čuti te ostaju autentični u svim svojim kompetencijama. Jer „ako lideri rastu u svjesnosti i vještinama vođenja, raste i cijela organizacija“.
Felkel ističe da već neko vrijeme šalje jasnu poruku HR zajednici u Hrvatskoj: razjedinjenost nam ne koristi. Podsjeća kako je naše tržište malo, čak i kada se promatra šire – na razini regije – pa dodatna fragmentacija kroz brojne udruge, skupine i konferencije samo umanjuje snagu struke. Umjesto toga, smatra da bi HR stručnjaci trebali djelovati ujedinjenije, nastupati kao jedan glas i tako povećati svoj utjecaj na tržištu. Na taj način zajednica bi mogla pokretati i provoditi stvarne promjene koje su potrebne poslovnom okruženju.
Generacijski kalupi i stereotipi jedno su od područja s kojima bi HR trebao prestati., jer takav pristup često dovodi do diskriminacije i loših odluka u zapošljavanju i razvoju. „Ljudi su individualni i motivirani različitim kombinacijama vrijednosti, interesa i vještina, pa generalizacije prema generacijskim stereotipima ograničavaju njihov potencijal“, naglašava Frgačić. Kao ključan iskorak vidi ulaganje u stvaranje organizacija koje uče i evoluiraju zajedno sa svojim zaposlenicima – koristeći tehnologiju i podatke za personalizirano iskustvo rada, ali uvijek s naglaskom na ljudskost. To uključuje i eksperimentiranje s novim modelima timskog rada, razvojnih putanja i sustava nagrađivanja.
HR zajednica u Hrvatskoj, još uvijek prečesto promatra struku kroz uske profesionalne discipline – pravo, ekonomiju, psihologiju ili tehniku – iako je HR već odavno multidisciplinarna funkcija, smatra Kozina. Posebno naglašava da će u godinama koje dolaze presudnu ulogu imati humani pristup i stav da su ljudi u središtu poslovanja, neovisno o tome koliko će umjetna inteligencija preuzeti poslovne procese. „Dok je ljudi, bit će sve važniji stav prema pojedincu, njegovim potrebama i potencijalima te njegovom blagostanju – financijskom, mentalnom, fizičkom i duhovnom.“
Gledajući prema budućnosti HR zajednice u Hrvatskoj, Kozina vjeruje da je nužno propitati status quo: koliko je HR uopće zastupljen u organizacijama i koji stil danas prevladava – administrativni, projektni, konzultantski, strateški ili društveno utjecajni. Smatra da svaka organizacija treba imati svoj HR kodeks ili manifest. „Povrh svega bih voljela vidjeti na koji će se način na modelu servant leadership pozicionirati HR: da bude ne samo fizički prisutan nego i ključna energija koja, uz to što formalizira i administrira, i strateški utječe na odluke te obogaćuje radne odnose humanim pristupom u kojem postoji vrijeme za čovjeka i prilike koje zaslužuje, neovisno o tome kako je zaposlenik pozicioniran i koliko će radni odnos potrajati“, zaključuje Kozina.
Iako predavačice govore iz različitih iskustava i perspektiva – pravnih, organizacijskih, tehnoloških i kulturoloških – u jednome se u potpunosti slažu: HR mora biti više od funkcije, on mora biti pokretač. Njegova uloga nije administrirati sadašnjost, već stvarati budućnost rada, pomagati liderima i davati glas zaposlenicima. Najveći izazov i prilika HR-a danas jest gradnja kulture u kojoj je čovjek – sa svim svojim potrebama, potencijalima i vrijednostima – uvijek u središtu.
Ukoliko i Vi želite imati najnovija znanja i konkretne alate iz područja upravljanja ljudskim potencijalima, na HR Akademiji koja započinje 16. listopada možete učiti upravo od ovih predavačica. Iskoristite promotivni period do 2. listopada i rezervirajte svoje mjesto. Više informacija o programu i link na prijavni obrazac možete pronaći na stranici HR Akademija.
