Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Pratite nas:

Puls modernog hrvatskog tržišta rada

Tržište rada živa je materija koja se neprestano i brzo mijenja, međutim, u Hrvatskoj sve prateće djelatnosti kasne. Promjene se događaju – u obrazovnom sustavu, u gospodarstvu pa čak i u administraciji, ali presporo. U međuvremenu, nemajući više strpljenja, mladi obrazovani ljudi napuštaju Hrvatsku. U takvim okolnostima, prava je umjetnost biti poduzetnik i truditi se na sve načine prevazići izazove modernog poslovanja.

Upravljanje ljudskim potencijalima nikada nije bilo kompleksnije. Tvrtke su suočene s tehnološkim inovacijama koje sa sobom donose i promjene u načinu poslovanja. S druge strane, ne treba zanemariti niti promjene u društvu – mijenja se struktura obitelji, uz oboje zaposlenih roditelja koji pokušavaju uklopiti sve poslovne i privatne obaveze, sve je više i samohranih roditelja. U posljednjih nekoliko desetljeća brišu se spolne granice, više je zaposlenih žena, a isto tako, daleko je više žena na rukovodećim položajima. Dio radne populacije čine i starije generacije, odgojene na drugačijim vrijednostima, a u globalnom svijetu na važnosti gubi i nacionalna komponenta. Da bi uspjele preživjeti na tržištu, današnje tvrtke sve to nekako trebaju uklopiti u skladnu i funkcionalnu cjelinu.

Ipak, najvažnija karika u cijeloj priči ostaje čovjek. Vidljivo je to i iz riječi Lane Ljubas, direktorice tvrtke Naton HR Croatia, koja se slaže kako današnje tehnološke inovacije poboljšavaju uslugu, proizvode i same procese u gotovom svim industrijama, a u budućnosti se očekuje da će njihov utjecaj biti i puno jači, ali i naglašava da same inovacije ne smiju isključiti čovjeka kao društveno i radno biće, te dovesti do  kompletnog otuđenja, rutine, robotizacije i pretjerane optimizacije radnih mjesta.

Kako povećati produktivnost tvrtke?

Nema univerzalnog recepta kako povećati produktivnost poslovanja, međutim, ima poveznica između tvrtaka koje su u tome uspjele. Što im je zajedničko, pokušat ćemo ugrubo svesti u samo tri važne kategorije.

Uspješne tvrtke na prvo mjesto stavljaju motivaciju zaposlenika. Nikada se ne smije smetnuti s uma da vlasnici i zaposlenici tvrtke nemaju iste motive zašto rade svoj posao. Zaposlenicima je često važnija nematerijalna motivacija i motivirani su kada mogu biti ponosni na svoju tvrtku i posao, kada pripadaju, osjećaju se korisnima i potrebnima, kada ih se uvažava, kada posao osjećaju kao ugodno provedeno vrijeme… I na kraju krajeva, većina je ljudi motivirana kada im posao ostavlja dovoljno slobodnog vremena i ne zadire u njihovo privatno vrijeme.

Komunikacija, ona konstruktivna, također je obilježje uspješnih tvrtaka. Može se usko povezati s vodstvom. Naime, iako je komunikacija u svim smjerovima važna, ona najprije kreće s vrha. Nemaju li zaposlenici dobre smjernice, posao sigurno neće biti obavljen, na vrijeme obavljen ili bez nepotrebnog stresa. Vlasnici i direktori tvrtaka, osobito, manjih koje nemaju osobe zadužene za vanjsku i internu komunikaciju, moraju naučiti kako komunicirati sa zaposlenicima jer im o tome, podjednako kao i o npr. prodaji, ovisi budućnost poslovanja. Dobar je način komunikacije jasan, dosljedan, informativan, redovit i hijerarhijski slojevit.

Kategorija organizacija podrazumijeva zapravo kako ne trošiti dragocjeno vrijeme uzalud, jer vrijeme doista jest novac. Za primjer, zašto ne izbaciti stalnu internu komunikaciju mailovima? Postoje tvrtke koje su to učinile i, gle čuda, postale produktivnije. Obični staromodni sastanak vremenski je naprednija varijanta od maila, a svakako i informativnija. Na licu mjesta dobivate sve informacije, postavljate pitanja, dogovarate rokove… i vidite izraz lica svog sugovornika. Mail ne prenosi izraz lica ili govor tijela koji je važnija komponenta komunikacije od onog verbalnog dijela.

Interna komunikacija – ključ uspjeha ili kamen spoticanja

Komunikacija, osobito ona interna, od presudne je važnosti za svaku tvrtku. Gledajući na komunikaciju vertikalno, kao što je već ranije spomenuto, komunikacija s vrha je ono što tvrtku usmjerava. Ako direktor ne zna prenijeti radnicima što, kako i kada želi da se odradi, posao sigurno neće biti odrađen kako treba. Međutim, komunikacija ide u oba smjera, određeni prihvaćeni načini komunikacije stvar su bontona, a sav preostali sadržaj dio je radne atmosfere unutar svake pojedine tvrtke i na tome treba raditi zajednički.

O ovoj temi Lana Ljubas kaže kako se svakodnevno susreću s izjavama zaposlenika tipa – šef viče i živčan je ili ih vrijeđa u svom nastojanju da prenese informaciju. S druge strane, od šefova čuju kako ih nitko ne sluša, ne čuje i ne doživljava. Zanimljivo je što se pritom radi o zaposlenicima iste tvrtke. Koliko ste puta čuli ovakvu klasičnu hrvatsku žalopojku?

Kada komunikacija zapadne u krizu, da bi došlo do promjene, svi u njoj trebaju sudjelovati i pokušati krenuti od sebe, točnije rečeno, od svog načina ophođenja prema kolegama i članovima svoje radne okoline, nastavlja Lana Ljubas. Svatko realan uvidio bi da nekada stvarno može bolje i da se ne moramo stalno izvlačiti na krivu nogu, dan, klijenta, državu, poreznu upravu… Vrtlog u kojem nadređeni krive zaposlenike dok zaposlenici krive nadređene postaje poprilično zamarajuća rutina koja u pozadini ima vrlo jasan problem nazvan loša interna komunikacija.

Vođenje i profesionalni razvoj zaposlenika

Temelj dobre tvrtke su dobri zaposlenici, ali rijetko koji zaposlenik je dobar zaposlenik u samom početku, pa ni vlasnik tvrtke nije dobar direktor na samom početku. Čak i onda kada posjedujemo neka teorijska znanja, u praksi sve izgleda drugačije. Dobar management vodit će brigu o evoluciji svojih zaposlenika. Upravo o vodstvu, strpljenju, trudu i vremenu ovisit će hoće li zaposlenik postati idealan kandidat za posao koji je dobio. Čini se kao da stvar gledamo naopačke, međutim, doista, u svakom oglasu za posao traži se idealan kandidat, a uz malo sreće, zaposlimo onog koji je najbolji među dobrima. Mnogim se poslodavcima dogodi da im kvalitetni zaposlenici prerastu ‘kućice’ koje su im namijenili, a oni nisu za njih kreirali ništa novo. U takvim okolnostima dobri zaposlenici odlaze, a ona ista ‘kućica’, ali sada s većim očekivanjima, ostaje prazna i teže ju je popuniti. Takva greška košta više od edukacije, profesionalne orijentacije ili napredovanja postojećeg zaposlenika.

Mit o osmosatnom radnom vremenu

Zaostatak iz prošlosti koji uporno ostaje dio radne rutine je osmosatno radno vrijeme koje se i dalje vrlo široko primjenjuje, kao i polusatna pauza, ručak u dva sata i slično. O tome može li drugačije razgovarali smo sa Sašom Jurkovićem, direktorom portala posao.hr, koji kaže kako ne vjeruje u osmosatno radno vrijeme. Vjeruje, međutim, da je motiviran i odmoran radnik najproduktivniji i da treba biti fleksibilan u pogledu radnog vremena s onim radnicima kojima se to može osigurati. Švedska i Norveška uvele su šestosatno radno vrijeme, i to se pokazalo vrlo pozitivnim. Produktivnost je porasla i do 50% u pojedinim tvrtkama, a broj bolovanja se smanjio. Jurković je siguran da bi radnici bili produktivniji, ali i zadovoljniji sa smanjenim radnim vremenom, međutim, Hrvatska nije zrela za ovakve promjene jer je još uvijek uvriježeno mišljenje da onaj koji ne radi 10 sati nije uspješan niti vrijedi kao radnik.

Nova i izumiruća zanimanja na tržištu rada

Da je tržište rada živa materija koja se neprestano mijenja, pokazuje i činjenica da bi zanimanja poput poštara, krojača, reportera, blagajnika, carinika mogla postati stvar prošlosti. Naime, mnogi se poslovi poput navedenih već sada mogu obavljati posve automatski zahvaljujući tehnologiji i nema potrebe zapošljavati čovjeka za takav posao.

Tržište rada danas neusporedivo je s tržištem rada prije dvadesetak ili više godina, objasnila je Jelena Janković, voditeljica Career centra ZŠEM-a. S napretkom tehnologije koji je sve brži,  tržište rada također se brže mijenja. Traže se nova znanja kojima ‘klinci’ već danas vladaju puno bolje od profesora. Pri tome izdvaja, na primjer, tržište online igara koje ima velik potencijal rasta u budućnosti te se osobe koje se bave ovim poslom educiraju samostalno, poslodavci traže upravo one zaposlenike koji se privatno bave tim stvarima te iz vlastitih hobija imaju iskustvo i znanje ‘baratanja’ istima, budući da još uvijek nema ustanove koja može ponuditi ovakva znanja. Ovo je možda ekstremni slučaj, no takvih će primjera u budućnosti biti sve više. Obrazovni je sustav generalno previše trom da bi pravovremeno reagirao na potrebe tržišta koje se mijenjaju nevjerojatnom brzinom. Veće šanse za prilagodbu imaju privatne visokoobrazovne ustanove ili manje obrazovne institucije koje prate svjetske trendove i u stanju su brže reagirati na promjene, što im uvelike olakšava manja i efikasnija struktura koja može brže provesti promjene od, primjerice, sveučilišta.

Trend iseljavanja iz Hrvatske u potrazi za poslom

O iseljavanju mladih ljudi iz Hrvatske Jelena Janković iz ZŠEM-a kaže kako je u posljednjih nekoliko godina općepoznat rastući trend ‘odljeva mladih mozgova’ u potrazi za boljim uvjetima rada i općenito za zaposlenjem. U usporedbi s iseljeničkim valom 60-ih godina, promijenio se obrazac iseljavanja. Tada su uglavnom odlazili pojedinci s nižom stručnom spremom, a danas odlaze visokoobrazovani mladi ljudi koji vrlo često sa sobom vode i obitelj. Prema podatcima DZS-a, već je 2013. zabilježen značajan rast iseljenika u odnosu na ranije godine,  i to za više od 18%. Tako je upravo 2013. po broju odseljenih Hrvatska dosegla rekord od 15.262 osoba, dok je 2012. i 2011. taj broj bio ispod 12.000, a još ranijih 2010. i 2009. ispod 10.000 iseljenih. Prema podatcima HZZ-a u 2014. godini Hrvatska je izgubila oko 60.000 radno sposobnih osoba. Više je razloga koji dovode do ovih poražavajućih brojki, a važan utjecaj imao je ulazak Hrvatske u EU, slobodno tržište rada te otvorenije granice.

Glavni razlozi velikog iseljavanja su ekonomska situacija, smanjen broj radnih mjesta te povoljniji uvjeti rada koje nude okolne zemlje, dodaje Jelena Janković. Nerazmjer potreba tržišta rada i obrazovanja mogao bi također pogodovati ovom rapidno rastućem trendu iseljavanja, no nikako nije jedan od glavnih razloga iseljavanja. Ljudi primarno odlaze u potrazi za ‘boljim životom’, odnosno (boljim) poslom, što potvrđuje činjenica da najviše ljudi iseljava iz Slavonije u kojoj je najviša stopa nezaposlenosti. Također, ako su mladi i visokoobrazovani ljudi koji napuštaju Hrvatsku konkurentni na europskom i svjetskom tržištu rada, zašto ne bi bili konkurentni i na našem tržištu? Pitanje je nudi li hrvatsko tržište rada takvim pojedincima priliku za daljnji razvoj i ostvarenje vlastitih potencijala.

Dr.sc. Maja Vidović, predavačica na RIT-u Croatia, slaže se kako mnogi hrvatski visokoobrazovani mladi ljudi svake godine odlaze iz Hrvatske u potrazi za poslom, ali se jednako tako mnogi od njih nakon kraćeg vremena i vraćaju. Trenutno je u svijetu prisutan trend sve intenzivnijeg odlaska mladih stručnjaka na međunarodne zadatke, uobičajeno u trajanju između jedne do pet godina. Mladi ljudi traže nove izazove, žele upoznati uvjete rada u drugim zemljama, skloni su iskoristiti prilike koje im se nude. Sklonost mlađih generacija zaposlenika da traže poslove u drugim zemljama nije sama po sebi alarmantna, već je to jednostavno jedno od njihovih obilježja. No, problem nastaje u trenutku kada se mladi ljudi ne žele vratiti u domovinu, jer nakon iskustava u drugim zemljama uvide manjkavosti domaće privrede. Činjenica da velik broj mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske relativno lako pronalazi posao u inozemstvu govori u prilog našem obrazovnom sustavu, ali još više govori u prilog sposobnosti i predanosti naših mladih stručnjaka, koju strana poduzeća uvelike znaju prepoznati i cijeniti, zaključuje Maja Vidović.

Može li visoko školstvo u Hrvatskoj odgovoriti na potrebe tržišta?

Hrvatski obrazovni sustav još uvijek se traži po stranputicama EU direktiva, ne uvažavajući određene osobitosti koje nas čine drugačijima, a često i boljima. Pitali smo nekoliko stručnjaka može li hrvatsko visoko školstvo odgovoriti na potrebe tržišta rada.

Dr.sc. Maja Vidović s RIT-a Croatia kaže da, ako gledamo školstvo u cjelini, odgovor je i da i ne. Da, jer imamo potencijal u sustavu visokog obrazovanja koji je široko dostupan, imamo uvriježen stav u društvu da je visoko obrazovanje dostižna i poželjna stepenica i imamo uistinu kvalitetne mlade ljude. Ali ujedno i ne, jer su mnoge visokoškolske institucije rigidne i zastarjele te ne prate potrebe tržišta. Mnoge institucije imaju programe u kojima se u dvoranama studente poučava, ali se rijetko potiče razvoj njihovih stavova i preispitivanje postojećih ‘istina’. Programe u kojima se godinama i desetljećima inzistira na istom gradivu, a koje u nekim slučajevima uopće ne održava korak s potrebama privrede. I programe u kojima se studenti u većoj mjeri usmjeravaju u znanstveni rad koji će im u manjoj mjeri biti potreban, a manje u stjecanje praktičnih vještina i znanja koje će im sigurno biti potrebne na tržištu rada.

Doc.dr.sc. Gordana Nikolić, dekanica Visoke poslovne škole PAR, kaže kako visoko školstvo u Hrvatskoj može i mora odgovoriti na potrebe tržišta rada, no njegov uspjeh ovisi o onima koji kreiraju visokoobrazovnu politiku i odobravaju kurikulume. Kao dekanica Visoke poslovne škole PAR objasnila je kako daju sve od sebe da bi pratili trendove i vjeruje da u tome i uspijevaju, a kao poduzetnica je kazala da je pravi izazov prijeći sve birokratske prepreke za pravovremeni odgovor na potrebe tržišta. Što se tiče budućnosti, neki predviđaju probleme nedostatka radne snage do 2020. u Europi upravo zbog porasta broja visokoobrazovanih osoba, odnosno smanjenja broja radnika sa srednjom stručnom spremom i specijaliziranim zanimanjima.

Za napredak i razvoj svakog društva potrebna je suradnja njegova četiri sektora: gospodarstva, visokog obrazovanja, vlade i civilnog sektora, ispričala nam je  Sunčica Oberman Peterka s Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Nije pitanje može li visoko školstvo u Hrvatskoj odgovoriti na potrebe tržišta rada, kazala je, nego što su to potrebe tržišta rada. Kako bi dali odgovor na to pitanje, mora postojati bolja komunikacija između gospodarstva i visokog školstva. Također, postavlja se pitanje može li gospodarstvo točno definirati koje su njegove potrebe sada, a koje će biti za 5 ili 10 godina. Mladi ljudi koji danas uđu u sustav visokog obrazovanja iz njega će izaći za 5 i više godina, i trebaju imati kompetencije koje će gospodarstvu trebati tada.

Novosti na području poslovnog obrazovanja

Da, obrazovni sustav u Hrvatskoj ne razvija se dovoljno brzo, ali srećom, klasičan način edukacije nije jedina opcija u ponudi. Visoke poslovne škole nude programe koji idu ukorak sa svjetskim trendovima, a kvalitetna edukacija svih vrsta dostupnija je nego ikad.

Spomenimo samo neke od dostupnih edukacija. Govoriti strani jezik uvijek je bila prednost, a nakon ulaska u EU, za Hrvate još i veća. Više se ne traže samo najučestaliji engleski i njemački jezik, nego većina europskih jezika. Škola ABC strani jezici izvrsno je odgovorila na ovaj izazov te u ponudi ima čak 14 programa učenja stranog jezika, a uz to je jedini ovlašteni međunarodni centar u Hrvatskoj za testiranje sve traženijeg švedskog jezika.

Visoka poslovna škola PAR provodi stručni studij Business Management, a u planu im je otvaranje studija koji će odgovoriti upravo na potrebe ‘zanimanja budućnosti.’ No, bitno je naglasiti kako su studiji u skladu s potrebama modernih radnih mjesta oni koji uključuju učenje specifične primjene suvremene tehnologije i online komunikacije. Svoje studente poučavaju poduzetničkoj kulturi i principima cjeloživotnog učenja, što će im osigurati konkurentnost tijekom cijelog radnog vijeka.

Don Hudspeth, predsjednik i dekan RIT-a Croatia, odgovorio je kako svoje studente uče da kritički razmišljaju, postavljaju prava pitanja te da se znaju snaći u traženju odgovora, a ne da memoriraju činjenice napamet. Uz predavanja u predavaonicama potiču interakciju i praktičan rad, i to kroz brojne projekte na kampusu i kroz njihov program stručne prakse. Osnovni im je cilj pružiti im adekvatnu teorijsku i praktičnu podlogu, ali ih i opskrbiti znanjima koja će moći koristiti i kojima će se moći prilagođavati zanimanjima i karijerama koje odaberu.

Poduzetnički programi Ekonomskog fakulteta u Osijeku, saznajemo od Sunčice Oberman Peterka, od samog početka svog djelovanja nastoje se povezati s gospodarstvom na različite načine – kroz rad studenata na rješavanju konkretnih problema iz gospodarstva te preko sudjelovanja uspješnih poduzetnika i poslovnih ljudi u nastavi. Ekonomski fakultet u Osijeku potpisao je 2014. godine sporazum o suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, kroz koji se organiziraju prakse za studente u članicama HUP-a. Na ovaj način pomažu i studentima i poslodavcima – studentima ‘stvarni svijet’ postaje bliži, bolje se pripremaju za posao, a poslodavci na ovaj način mogu kvalitetnije upoznati kandidata i vidjeti uklapa li se u radno okruženje ili ne.

 

Povezani članci

  • Ovu prijavu možete u svako doba povući, na kraju svakog Newslettera. Daljnje informacije možete pronaći u našim Pravilima Privatnosti.

Ukoliko želite bez ograničenja čitati i preuzimati naše edukativne materijale registrirajte se. Za preuzimanje odabranog sadržaja, možete unijeti i e-mail adresu, na koju ćemo vam proslijediti poveznicu.

  • Više informacija kako skupljamo, obrađujemo i štitimo Vaše osobne podatke dostupne u našim Pravilima Privatnosti.

x

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke
mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku, a više o tome možete pročitati ovdje.

Slažem se Ne Slažem se