Novca na tržištu ima dovoljno, nije problem dobiti kredit, već pronaći kvalitetan projekt u kojeg treba investirati i kojeg treba podržati – stav je poslovnih banaka. S druge strane, poduzetnici kažu da je sve teže doći do kredita, da je cijena novca previsoka, a bankarski zahtjevi preveliki. Istina je, naravno, između.
I dok se sramežljivo i uglavnom nerealno tek nagađa o velikim javnim ponudama dionica koje bi se mogle odvijati do kraja 2016. godine, poput Hrvatske elektroprivrede ili dionica Hrvatskih autocesta, u ozračju relativne političke nestabilnosti i koalicijske vlade s tankom parlamentarnom većinom nekoliko drugih poslova sigurno će se privesti kraju. Za male dioničare Peveca dobra je vijest što dionice tog trgovačkog lanca ostaju na Zagrebačkoj burzi i nakon preuzimanja od strane Samoborke. Isto tako, Vlada je odlučila svoj državni portfelj smanjiti transakcijama putem Zagrebačke burze. Za očekivati je daljnju prodaju manjih udjela u turističkim tvrtkama, te tvrtkama kćerima Končara putem javnih dražbi, dok će obvezni mirovinski fondovi ući u vlasničku strukturu Končar-Elektroindustrije d.d.
Svakako kotiranje na Zagrebačkoj burzi za hrvatske tvrtke najjednostavniji je izlazak na tržište kapitala, a donosi, osim svježeg kapitala u slučaju novih emisija dionica ili dokapitalizacije tvrtke, i ono što je puno važnije za dioničare, ali u konačnici i za zaposlenike i poslovne partnere – veću transparentnost poslovanja i objavu svih važnih odluka o poslovanju.
Promet na Zagrebačkoj burzi u svibnju 2016. pokazuje da se najviše trgovalo dionicama Hrvatskog Telekoma (20,9 milijuna kuna) i Podravke (12,1 milijun kuna). Najveći rast cijene ostvarile su pak dionice Jadroplova (29,3 posto), Spačve (25 posto) i Croatia osiguranja (24 posto).
Zašto su privlačne inozemne burze
Za hrvatske tvrtke inozemna tržišta kapitala još su uvijek uglavnom prevelik zalogaj. Kvalitetu i snagu izlaska na inozemna tržišta imaju ovog trenutka tek najveće hrvatske kompanije, poput Hrvatskog Telekoma, INA-e ili Agrokora. Svim vodećim hrvatskim tvrtkama cilj je, prije svega, izlazak na Londonsku burzu (London Stock Exchange), no zbog zahtjeva za veličinom i kvalitetom kompanije, ali i vrijednosti te njezinom transparentnosti, na toj su burzi dosad kotirali tek INA, Hrvatski Telekom, Zagrebačka banka i Pliva, koji su potom nakon privatizacije odlukama novih većinskih vlasnika postupno povlačili svoje udjele (GDR-ove) s Londonske burze. Agrokor Ivice Todorića je sa svojim dužničkim, ali ne i vlasničkim papirima izašao na puno manju, manje zahtjevnu i manje transparentnu Luksemburšku burzu, kako bi stekao međunarodnu afirmaciju. Sada više ne kotira na toj burzi.
Kako banke u 2016. financiraju gospodarstvo
Novca na tržištu ima, nije problem dobiti kredit, već pronaći kvalitetan projekt u kojeg treba investirati i kojeg treba podržati – stav je poslovnih banaka. S druge strane, poduzetnici kažu da je sve teže doći do kredita, da je cijena novca previsoka, a bankarski zahtjevi preveliki. Istina je, naravno, između. Poslovne banke nude sve više kreditnih linija, prilagođenih pojedinim gospodarskim sektorima – krediti za poljoprivrednike ili turističke tvrtke, na primjer, kao i pojedinim segmentima poduzetnika, npr. posebne linije za male, mikro poduzetnike, obrtnike ili izvoznike. No najveći problem većine hrvatskih poduzetnika jest njihova previsoka postojeća zaduženost, te mnogi ne udovoljavaju postavljenim kriterijima banaka.
Raiffeisen banka (RBA), primjerice, ima posebnu liniju dugoročnih kredita za mikro poduzetnike (do devet zaposlenih i godišnjim prihodom do dva milijuna eura) do najvećeg iznosa od 25.000 eura, uz osiguranje, ali bez hipoteke. Malim poduzetnicima (do 49 zaposlenih i s godišnjim prihodom do 10 milijuna eura) RBA nudi kredite do iznosa od 500.000 eura.
Zagrebačka banka, pak, primjerice, u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom, ima posebnu liniju za hrvatske obrtnike, no cijena i iznosi kreditiranja ovise o kvaliteti poslovanja svakog pojedinog obrtnika.
Privredna banka Zagreb poduzetnicima početnicima, osim kredita, nudi i cjelokupnu savjetodavnu pomoć, od postupka osnivanja tvrtke do pronalaženja poslovnog prostora. To je znak kako je i na hrvatskom bankarskom tržištu uistinu počela borba za kvalitetne klijente i u segmentu malih i mikro poduzetnika.
U čemu je tajna kod startupova
Startupovi su trenutno pravi hit, ne samo na hrvatskom tržištu, nego i na svjetskom. Kada govorimo o uspješnim startupovima, uglavnom se govori o IT tvrtkama, budući da je njih relativno najlakše pokrenuti, s najmanje novca moguće je napraviti tzv. game-change na tržištu, odnosno ponuditi značajni benefit za korisnike, ali i puno lakše je, primjerice, sa softverom, računalnom igricom ili mobilnom aplikacijom izaći na svjetsko tržište jer je hrvatsko za bilo koju takvu priču definitivno premalo. To potvrđuju svi uspješni hrvatski primjeri startupova, kojih je svakog mjeseca sve više. Za ozbiljni iskorak na tržište startupovima u pravilu nije dosta imati početni kapital, već moraju potražiti subvencije ili ulagače. Početni skromni novac može se osigurati od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ministarstva poduzetništva, državne Agencije za malo gospodarstvo i investicije HAMAG-BICRO ili od nekog pojedinačnog investitora iz zemlje ili inozemstva. Put do velikih investitora obično počinje ulaskom u poduzetničke inkubatore, kakvih ima i u Hrvatskoj, ili pojedine inozemne, koji sve češće skeniraju i hrvatsko tržište. No za privući kvalitetnog investitora treba svakako razviti cjeloviti poslovni plan, imati jasnu sliku kako i kome se kani prodati vlastiti proizvod ili uslugu, i prije svega imati jasnu viziju što taj proizvod ili usluga jest i što novo on pruža na tržištu.
Alternativni izvori financiranja poduzetničkih projekata
Velike tvrtke, dionička društva, osim uzimanja kredita banaka, što je obično najskuplji način financiranja poslovnih projekata, do svježeg novca mogu doći na nekoliko različitih načina. Najčešće se pribjegava dokapitalizaciji, izdavanju novih dionica, izlasku na burzu – sve u cilju privlačenja novih ulagača, tj. suvlasnika tvrtke. Drugi je put pozajmljivanje novca na tržištu kapitala od strateških ulagača. U tu svrhu izdaju se obveznice na dulji rok ili zapisi na kraći rok, a obveznice i dužnički zapisi prodaju se (upisuju) uz obećani prinos koji je niži što je kompanija kvalitetnija. Najčešći investitori u te vrijednosne papire su različiti fondovi, od investicijskih do mirovinskih. No pored toga, do svježeg novca poduzetnici, naročito veliki, a Ivica Todorić i njegov Agrokor i tu su dobar primjer, dolaze prodajom vlastite imovine. Imovina koja nije nužna za poslovanje može se prodati i izvanrednim prihodom kratkoročno se poboljša financijsko stanje tvrtke i godišnji rezultat, ili se nekretnine prodaju i odmah potom uzmu u zakup. Na taj se način osigura svježi novac za daljnje širenje tvrtke, odnosno poslovanje, poboljša se financijski rezultat, a trošak održavanja zgrade, odnosno najma, prebaci se u troškove poslovanja i podmiruje kroz iduće godine.
Mali poduzetnici početnici, odnosno startupovi ili pojedinci s određenom vizijom svog projekta, do novca za njegov razvoj mogu doći i putem crowdfundinga, čije su platforme sve popularnije. Tim putem godišnje se prikupi više od 5 milijardi dolara za financiranje različitih projekata, a crowdfunding se u osnovi svodi na mikrofinanciranje projekata. Putem različitih online platformi poduzetnik za svoj projekt treba motivirati što veći broj pojedinačnih ulagača, koji potom svoj novac doniraju, poklone, posuđuju ili ulože u njegov projekt, ovisno o modelu i platformi, odnosno internetskoj stranici koju pojedinac odabere. Na taj način može se financirati izdavanje knjige, izrada igrice, ali i izgradnja muzeja ili neki drugi ozbiljan i profitabilan projekt.
Razlozi osnivanja tvrtke u inozemstvu
Zahvaljujući modernim tehnologijama i Internetu, puno je lakše i brže osnovati tvrtku, primjerice, u Londonu ili SAD-u, nego u Zagrebu. No naravno, interes za osnivanjem tvrtke u inozemstvu može biti različit. Uspješni poduzetnici početnici koji zainteresiraju strane investitore nerijetko su prisiljeni prije ili kasnije osnovati još koju tvrtku ili prenijeti vlastito sjedište u inozemstvo. Strani financijeri radije ulažu novac na taj način u njihov projekt jer se osjećaju sigurnijima i imaju veću kontrolu nad poslovanjem. Dobar primjer je samoborski inovator i proizvođač automobila Mate Rimac, koji je također osnovao tvrtku u inozemstvu u off shore zoni.
Veliki sustavi osnivaju nerijetko također tvrtke u inozemstvu, primjerice Amsterdamu, kako bi lakše povukli određene inozemne kredite ili eventualno u budućnosti lakše prepustili vlasništvo nad svojim tvrtkama u Hrvatskoj ili inozemstvu. Najlošiji razlog za osnivanje tvrtke u inozemstvu jest pokušaj varanja poreznih vlasti ili kupovanje povlastica – strano državljanstvo, pravo na automobil s inozemnim registracijama i slično. Onaj tko osniva tvrtku u inozemstvu iz tog razloga prije ili kasnije mora biti spreman da će svoje poslovanje morati objasniti poreznim vlastima.
Prednosti i mane alternativnih načina plaćanja
Najčešći i najuobičajeniji transfer novca jest putem banaka. Naravno, u zemljama s jakom dijasporom uobičajeno je i slanje novca rodbini putem prijatelja ili čak izravno poštanskim pošiljkama, što je i najnesigurniji način. Transfer novca putem različitih sustava, poput Western Uniona, vrlo je raširen i pouzdan, no nije i najjeftiniji. Posljednjih godina razvili su se i dodatni sustavi – primjerice, estonski Transferwise, koji je bitno jeftiniji od slanja Western Unionom, a novac se isplaćuje na bankovni račun. Osim tog sustava, u Hrvatskoj je prisutan – putem kioska Tiska – i sustav slanja i primanja novca u inozemstvo i iz inozemstva Money gram.
Sigurniji izlazak na nova tržišta i provjera partnera
Sve češće hrvatske tvrtke nove poslove sklapaju s inozemnim partnerima. Dobrom poslu prethodi uvijek i prikupljanje podataka o budućem poslovnom partneru, o njegovim financijskim mogućnostima, ali i ranijim poslovima. Izvozne poslove hrvatske tvrtke mogu osigurati putem pojedinih banaka, ali i putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak. A podatke o poslovnim partnerima mogu prikupiti ili same ili putem pojedinih konzultantskih i bonitetnih kuća, poput švedskog Bisnode-a. Velike tvrtke dodatno imaju i vlastitu rejting, odnosno bonitetnu ocjenu, a konzultanti na zahtjev klijenta takvu ocjenu mogu izraditi i za male tvrtke, buduće poslovne partnere. Izuzetno je važno pritom procijeniti koliki je rizik sklapanja posla, odnosno vjerojatno nemogućnosti naplate ili nepravovremenog plaćanja, ili provjeriti je li poslovni partner već možda u blokadi.
Postoji i mogućnost da je budući partner sklon prevarama i da je već nekoliko drugih tvrtaka imalo loša iskustva s njime. Ako se radi o sasvim nepoznatom tržištu, poželjno je provjeriti u gospodarskim komorama postoji li eventualno trag takvog nepoželjnog ili rizičnog ponašanja.
Posebna su, naravno, priča poslovi u rizičnim područjima, gdje postoji dodatni rizik od terorizma i eventualno ratnih operacija, a koja su posebno interesantna određenim industrijama – naftnoj, građevinskoj, proizvođačima oružja i vojne opreme i sl.
Upravljanje potraživanjima – prednosti factoringa
Svaki dobar poduzetnik zna što znači pravovremeno naplatiti svoje potraživanje. Buduća plaćanja nerijetko ovise upravo o tome, o dobrom upravljanju naplatom. No nerijetko se dogodi da poslovni partner zapadne u teškoće i ne može pravodobno ispuniti svoje obveze. U tom slučaju svakako treba iskoristiti mogućnosti koje pružaju gotovo sve velike banke u Hrvatskoj, odnosno njihove specifične službe i posebne tvrtke – kompenzirati potraživanja ili koristiti usluge factoringa. Factoring je model kratkoročnog financiranja na temelju neosigurane kratkoročne aktive, odnosno nenaplaćenog posla ili usluge uz određeni umanjeni iznos, ili, drugim riječima, otkupom nedospjelih potraživanja.
Osim toga, dospjela potraživanja također se mogu prodati uz određeni postotak i tako riješiti manjak nelikvidnosti ili podmiriti neke druge obveze. Otkupom potraživanja bave se brojne, za to specijalizirane tvrtke, poput EOS Matrixa, a otkupljuju se za nižu cijenu, odnosno uz bitno veće umanjenje i dospjela teško naplativa, odnosno sumnjiva potraživanja.
Upravljanje gotovinom i kupovanje unaprijed
Što je veći poslovni sustav, lakše je upravljati gotovinom. Bit priče je da se sve što više centralizira, odnosno ukoliko postoji više računa ili više tvrtaka, da se višak na jednom računu koristi za podmirivanje obveza druge tvrtke, kako se ona istodobno ne bi morala zaduživati uz kamatu i tako stvarati nove nepotrebne troškove. To je princip riznice, odnosno jedinstvenog upravljanja računom. Takve usluge nude gotovo sve poslovne banke i na taj način, internim posuđivanjem, odnosno smanjenjem kamatnih troškova, mogu se ostvariti bitne uštede.
Eventualni višak novca tvrtka može iskoristi za kupovinu veće količine sirovina potrebnih za poslovne procese unaprijed ili ih investirati u inozemne valute, robe ili dionice putem raznih platformi za trgovanje poput Fortradea (www.fortrade.eu).
