Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Pratite nas:

Uvođenje obnovljivih izvora traži znanje i odgovornost u očuvanju energetske stabilnosti

Uvođenje obnovljivih izvora traži znanje i odgovornost u očuvanju energetske stabilnosti

Kombiniranje primjene rješenja energetske efikasnosti i OIE vrlo je dobro za malu zemlju poput Hrvatske, a koja u dobroj mjeri može imati razvijenu distribuiranu proizvodnju (sunce i biomasa – proizvodnja na mjestu potrošnje) električne i toplinske energije. Takvo rješenje prilika je za domaću industriju i znanje, kao i dobar korak prema većoj energetskoj sigurnosti.

Dramatičan pad cijena sirove nafte u posljednje je vrijeme promijenio ulogu energije u međunarodnim odnosima i stratešku poziciju različitih država, prije svega izvoznica nafte. Usto, značajno je utjecao i na najveće svjetske naftne kompanije, kao i na ukupno svjetsko gospodarstvo.

Stručnjaci se uglavnom slažu da je u dugoročnoj perspektivi mnogo razloga zbog kojih neće doći do rasta cijena nafte. Među njima je i sve veća proizvodnja iz škriljaca u SAD-u, izrazito smanjenje potražnje za naftom, te činjenica da zamjenski izvori energije sve više dobivaju na značenju. Naime, korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) rast će u značajnoj mjeri u sljedećem desetljeću, što će uzrokovati smanjenu potražnju za naftnim derivatima.

No, direktor Sektora strateškog razvoja u INA-i Goran Šaravanja upozorava da su dugoročno više cijene nafte nužne kako bi se osigurala adekvatna razina investicija u istraživanje koja će zajamčiti buduću opskrbu, jer, unatoč promjenama u energetici, smatra da će fosilna goriva ostati ključan dio opskrbe energijom do 2050. godine.

Niske cijene nafte ne pridonose razvoju OIE

Nižoj cijeni nafte doprinijet će i sve značajniji razvoj novih tehnologija za čišću energiju. Tako je na Max-Planck institutu u Njemačkoj nedavno pokrenut fuzijski reaktor koji je proizveo prvu vodikovu plazmu. Taj događaj označio je novi važan korak u znanstvenom projektu Wendelstein 7-X, koji bi mogao donijeti ogromne količine ekološki čiste energije te praktično potpuno prekinuti ovisnost o fosilnim gorivima.

No pojedini su stručnjaci ipak oprezni. Tako se, na primjer, profesor Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Igor Dekanić slaže s očekivanjima kako ćemo u idućih godinu-dvije imati jeftinu naftu, no na dulji rok on ipak očekuje poskupljenje, jer će, kako smatra, potražnja nafte rasti, osobito dok su cijene niske. Za razliku od analitičara koji pad cijena prije svega vide u povećanoj proizvodnji nafte iz škriljaca u SAD-u, on ističe kako cijena proizvodnje nafte iz škriljca nadmašuje sadašnju cijenu od 30-ak američkih dolara po barelu. Dekanić naglašava da nafta iz škriljca može znatnije utjecati na tržište tek kada je cijena iznad 50-60 dolara po barelu, i to u SAD-u, dok je u ostalim zemljama s potencijalnim nalazištima to izgledno tek kod više od 100 dolara.

Dekanić se slaže s tvrdnjama većine stručnjaka da je promjena strukture potrošnje i prelazak na OIE svjetski imperativ zbog smanjenja globalnog zagrijavanja. No upozorava da zbog visoke cijene energije iz obnovljivih izvora, koje treba subvencionirati, u vrijeme jeftine nafte kakvo je sada, nema ekonomske opravdanosti za snažnijim ulaganjem u OIE.

Goran Šaravanja smatra da društvo treba senzibilizirati na činjenicu da se infrastruktura za alternativna goriva koja će omogućiti opskrbu energenata mora platiti.

-Ako želimo postići veći udio alternativnih goriva nauštrb fosilnih goriva, ne smijemo zaboraviti da to ima svoju cijenu. Naime, u izgradnji odgovarajuće infrastrukture za alternativne izvore, društvo, barem djelomično, i potrošači moraju sudjelovati u financiranju, kroz cijenu energenata – upozorava direktor strateškog razvoja u INA-i.

Hrvatska mora nadomjestiti dotrajale bazne energetske izvore

U burnim energetskim promjenama na svjetskom tržištu urgentno postaje definiranje energetske strategije malih i uvozno orijentiranih tržišta poput Hrvatske. U Hrvatskoj je u izradi niskougljična strategija, koja će biti podloga za izradu nove energetske strategije.

Naftni stručnjak Davor Štern smatra kako Hrvatska zapravo nema dobru energetsku strategiju, stalno se „luta između energenata“, zaustavljaju se investicije u zamjensku baznu proizvodnju bez kojih, kako upozorava, ne bismo smjeli ostati. Ističe da treba što prije angažirati stručnjake da definiraju našu strategiju prema promjenama na tržištu i očekivane posljedice kretanja na svjetskom tržištu.

Dekanić naglašava kako su posljedice za gospodarstva zemalja koje uvoze naftu, pa i za Hrvatsku, u sadašnje vrijeme jeftine nafte povoljne – troškovi transporta su niži, građani se jeftinije voze, a zbog fiksnog karaktera većeg dijela fiskalnih prihoda koji čine više od pola maloprodajnih cijena naftnih derivata, i države su dobro prošle. Pri tome dobro prolaze i naftne kompanije poput INA-e, čiji se prihodi, kako kaže Štern, povećavaju sa smanjenjem cijena sirove nafte.

Kada je u pitanju hrvatska energetska strategija u promjenljivim svjetskim okolnostima, Dekanić smatra da bi u sadašnjem stanju gospodarstva i javnih financija u Hrvatskoj razumna energetska strategija pretpostavljala korištenje najmanje nepovoljnog miksa fosilnih izvora energije uz razvoj i privatno ulaganje u OIE.

-Najpogodniji izvor energije za prijelazno razdoblje je prirodni plin, jer ima najmanje nepovoljnu emisiju stakleničkih plinova od fosilnih izvora, a uz to se dio plina dobiva iz domaćih izvora – smatra Dekanić. S time se slažu i u Hrvatskoj stručnoj udruzi za plin, naglašavajući kako je plin ekološki najprihvatljiviji izvor od fosilnih goriva, odnosno najprihvatljiviji energent u prijelazu na obnovljive izvore energije.

Plin najpogodniji u prijelaznom razdoblju

Hrvatski je elektroenergetski sustav malen i zato treba pametno sagledati sve aspekte izgradnje jakih baznih elektrana poput TE Plomin C, smatra konzultant Milan Puharić:

-S obzirom na postojeći konzum električne energije i znatnu snagu budućih OIE, doći ćemo u situaciju da nam ne treba puno novih izvora energije. Ipak, ne treba se odricati mogućnosti izgradnje TE na plin na nekoj HEP-ovoj lokaciji i gradnje nove hidroelektrane. Potpuno odricanje od gradnje TE na plin bilo bi preuranjeno, s obzirom na to da imamo svoja nalazišta plina i trebali bi svoje rezerve strateški valorizirati. Smatram da bi ipak imalo smisla izgraditi jednu učinkovitu termoelektranu na prirodni plin – rekao je Puharić za portal Energetika.net, dodajući da bi takva elektrana imala veliku ulogu u očuvanju sigurnosti sustava, u uvjetima značajnog udjela fluktuirajućih obnovljivih izvora, te je uvjeren da bi bila ekonomski isplativa, posebno pokrivajući vršna opterećenja kada je energija skupa.

Puharić smatra da bi pri tome trebalo iskoristi lokaciju neke postojeće TE koja će se zatvoriti, jer HEP ima dobre lokacije sa svom pripadajućom infrastrukturom koja bi se mogla uklopiti u buduću strategiju izgradnje proizvodnih objekata. -Time bi se značajno smanjili troškovi izgradnje. Sadašnje cijene plina na granici s Hrvatskom su ispod 20 eura/MWh, uključujući transportne troškove, i s tom cijenom plina može se konkurentno proizvoditi električna energija – kaže Puharić.

Kako je Hrvatska članica EU, uskoro bi trebala biti i dio sustava sigurnosti energetske opskrbe cijele Unije. Naime, Europska komisija namjerava za zemlje članice EU-a uvesti obveznu solidarnost u opskrbi prirodnim plinom tijekom kriza u opskrbi, kako bi bolje odolijevale nestašicama i smanjile ovisnost o ruskom plinu, piše Financial Times. Osnovni razlog za to je suzbijanje plinske ovisnosti EU od Rusije. Europa bi, prema planu Bruxellesa, bila podijeljena na devet zona, a države koje im pripadaju bile bi obvezne raditi zajedno na planovima izgradnje infrastrukture koja će olakšati njihovo međusobno energetsko povezivanje. U jednoj će zoni biti Njemačka, Poljska, Češka i Slovačka, u drugoj će biti Hrvatska i uz nju još Mađarska, Austrija, Italija i Slovenija, treća zona obuhvaćala bi Bugarsku, Grčku, Rumunjsku i druge balkanske zemlje, a u četvrtoj bi bile Finska i baltičke zemlje.

Nužno prihvaćanje EU trendova i normi uštede energije

-Zbog tehnološkog razvoja i promjene strukture gospodarstava u razvijenim zemljama troši se manje energije, ali se energija sve više troši u zemljama u razvoju. Veći dio energije ubuduće će se trošiti u zemljama u razvoju, rast će industrija i trebat će sve više energije. Očekuje se kako će industrija trošiti manje energije u razvijenim zemljama – kaže Igor Dekanić, dodajući da je potrošnja energije u svijetu u zadnjih 10 godina porasla za oko trećinu.

Kada je Hrvatska u pitanju, u zadnjih je nekoliko godina osjetan blagi pad potrošnje energenata, no za naše je gospodarstvo u višegodišnjoj recesiji vrlo važna njihova cijena. U slaboj ekonomiji opterećenoj velikim porezima i drugim nametima za gospodarstvenike je svaka stavka u izdatcima ključna. Osim kretanja na svjetskom tržištu koja bi s nižom cijenom energenata trebali ići u korist gospodarstvu, ključna je i nacionalna energetska strategija i politika.

S nedavnom promjenom vlasti u Hrvatskoj ostao je otvoreni niz pitanja u nacionalnoj politici na energetskom tržištu. Nova hrvatska Vlada HDZ-a i MOST-a za sada je samo ustvrdila kako uvodi moratorij na velike investicije, na izgradnju termoelektrana i istraživanje ugljikovodika u Jadranu i orijentaciju na OIE. Ključnim ostaje za vidjeti kakvu će energetsku politiku nova hrvatska vlast imati jer od toga će umnogome ovisiti koliku će energiju plaćati hrvatsko gospodarstvo.

U energetskoj je politici vrlo važno i prihvatiti trendove i normative uštede energije Europske unije. -Energetske uštede predstavljaju veliku mogućnost za naše gospodarstvo. Država tu mogućnost treba iskoristiti za otvaranje novih radnih mjesta. Osim navedenog, država bi morala pomoći domaćim tvrtkama da steknu znanja i iskustva kako bi onda one to isto znanje i iskustvo mogle prodavati na drugim tržištima – kaže nam direktor tvrtke GEN-I za Hrvatsku, Predrag Šeatović.

Kada je u pitanju izgradnja OIE u Hrvatskoj, Šeatović ističe kako je po svim izvještajima EU komisije Hrvatska na dobrom putu da ispuni obaveze 20/20/20. Na to je posebno utjecala nagla izgradnja vjetroelektrana. Prema zadnjoj izmjeni Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz OIE i KOG, instalirani kapaciteti koji bi bili u poticaju do 2020. godine trebali bi biti oko 1.055 MW, gdje vjetroelektrane čine 744 MW, a solarne elektrane samo 55 MW.

-Novi Zakon o OIE i visokoučinkovitoj kogeneraciji otvorio je mogućnost postojanja krajnjih kupaca električne energije s vlastitom proizvodnjom. To konkretno znači da naši građani ili poduzeća sami mogu instalirati neke OIE i koristiti ih za vlastite potrebe. Osim te mogućnosti za navedene sustave njihovi opskrbljivači ujedno postaju i njihovi otkupljivači energije – ističe Šeatović.

Upozorio je kako cijenu obnovljive energije subvencioniraju sva poduzeća i građani Hrvatske razmjerno odlukama Ministarstva gospodarstva i HROTE-a, ovisno o kojoj se tehnologiji radi. -Regulacijska spremnost elektroenergetskog sustava Hrvatske ovisi o tehničkim mogućnostima samog sustava, kao i o sposobnosti operatora prijenosnog sustava (HOPS – Hrvatski operator prijenosnog sustava) da elektroenergetski sustav uravnotežuje na moderne i cjenovno efikasne načine – smatra Šeatović, upozoravajući pritom kako Ministarstvo gospodarstva mora politiku daljnjeg razvoja OIE i kogeneracije voditi puno transparentnije prema svima koji plaćaju naknadu za obnovljive izvore energije i kogeneraciju.

-U vrlo skoroj budućnosti očekujemo da će određeni kapaciteti za proizvodnju električne energije iz OIE i kogeneracije biti građeni po tržišnim uvjetima bez potrebe za subvencijama – zaključuje Šeatović.

Poticanje potrošnje električne energije iz OIE

Ivan Šimić, direktor tvrtke C.E.M.P. koja ima suglasnost za gradnju dviju vjetroelektrana od 100 MW i 40 MW, ističe kako se u Hrvatskoj u kratkom razvojnom razdoblju uspjelo aktivirati domaću industriju i poduzetništvo u pripremi, razvoju i izgradnji proizvodnih postrojenja za koja prije hrvatska industrija nije imala iskustva (Končar-Vjetroagregati, Solvis-solarni paneli, Agrokor energija-Bioplinska postrojenja…).

-Prelaskom na novi model poticanja proizvodnje električne energije kroz premijski sustav (novi Zakon o OIE) postavljaju se temelji za održiv razvoj OIE i put ka tržišnom principu proizvodnje električne energije iz OIE bez potrebe za budućim poticajnim mjerama. Istim Zakonom uvode se novi modeli poslovanja koji će značajno obilježiti nadolazeće vrijeme i razvoj OIE u RH. Prije svega želi se poticati proizvodnja električne energije na mjestu potrošnje, što je prvi korak ka promjeni načela ‘poticanje proizvodnje električne energije iz OIE’ u novo načelo koje će glasiti ‘poticati potrošnju električne energije iz OIE’ – naglašava Šimić.

Smatra da se u iduće dvije godine može osigurati dodatnih 200 MW električne energije iz OIE, prije svega korištenjem mikro i malih sunčanih elektrana za vlastite potrebe.

-Na taj način nećemo pasivno ispunjavati obveze koje će nam preporučati EU, već ćemo aktivno propagirati općedruštvenu korist proizvodnje električne energije iz OIE, kao i energetsko poduzetništvo koje će se uključiti u provedbu nacionalnih ciljeva energetske neovisnosti i sigurnost – objašnjava Šimić.

-Kako u našem elektroenergetskom sustavu imamo značajan broj starijih termoenergetskih postrojenja koje će trebati revitalizirati i obnoviti (preko 600 MW do 2025. godine), predlažemo da se razmotri mogućnost uvođenja novog pristupa u izgradnji baznih termoelektrana. Sve takve nove termoelektrane trebaju biti izgrađene kao regulacijske elektrane koje će potpomoći cijelom sustavu regulacijskih hidroelektrana, a istodobno mogu poslužiti i kao sigurnosna rezerva. Na taj način dobili bi potpuno stabilan i uravnotežen sustav rezerve snage i aktivne regulacijske energije za sve dosadašnje i buduće elektrane na OIE. Te termoelektrane trebaju i mogu biti izgrađene s potpunim hrvatskim znanjem i u hrvatskim tvrtkama jer za to posjedujemo tradicionalno iskustva i znanja. Uparivanjem brzih regulacijskih termoelektrana na plin s našim potencijalom hidroelektrana dobit ćemo sigurnu opskrbu RH uz značajno učešće OIE u ukupnoj potrošnji – smatra Šimić.

Prelazak iz linearne u kružnu ekonomiju

Energetska ušteda i zaštita okoliša za Europsku je komisiju, kako su to predstavili krajem prošle godine, usko povezana uz energetiku kao dio nove strategije o tzv. kružnom gospodarstvu koja će doprinijeti konkurentnosti gospodarstva EU na globalnom tržištu, stvaranju novih radnih mjesta i održivom rastu. Kružno gospodarstvo među ostalim podrazumijeva da tvari i predmete nakon upotrebe vratimo u sustav kao nešto što je moguće ponovo upotrijebiti ili reciklirati.

Europska komisija je za provođenje mjera iz paketa prelaska s linearnog na kružno gospodarstvo osigurala 5,5 milijardi eura iz strukturnih fondova za gospodarenje otpadom, a još 650 milijuna eura osigurano je iz programa Horizon 2020.

Mjerama je obuhvaćen cijeli ‘životni vijek’ proizvoda: od proizvodnje i potrošnje do gospodarenja otpadom i tržišta sekundarnih sirovina. Time se želi izvući najveća moguća korist od svih sirovina, proizvoda i otpada te povećati ušteda energije i smanjiti emisije stakleničkih plinova.

Paket sadrži mjere poput povećanja stupnja recikliranja te ponovne upotrebe proizvoda. Time se pridonosi zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena, uz istovremeno poticanje gospodarskog rasta i ulaganja.

Prema podatcima Europske komisije, više od 20 milijuna poslova u EU već je povezano s okolišem te su upravo uporaba otpada i recikliranje jedni od najotpornijih sektora, s najbržim rastom tijekom proteklih godina, čak i u vrijeme krize.

Kada je u pitanju Hrvatska, u strategiji kružne ekonomije EU njeni su ciljevi do 2020. godine 50% odvojeno prikupljenog otpadnog papira, plastike, stakla i metala. Kako bi se to ostvarilo potrebno je uspostaviti ekološki i ekonomski održiv sustav gospodarenja otpadom. Veće količine odvojeno prikupljenog otpada omogućit će kvalitetnije upravljanje resursima i jačanje tržišta sekundarnih sirovina. Na taj javni komunalni sustav naslanjaju se tvrtke koje mogu izvlačiti dodatnu korist u do sada zapuštenom sektoru gospodarenja otpadom.

Do sada su mnogi gradovi i općine pokrenuli odvojeno prikupljanje otpada, te brojke se mijenjaju i povećavaju za nekoliko postotaka iz godine u godinu, no taj se porast mora ubrzati i promjene moraju biti snažnije. Kako bi to ostvarili, potrebno je nastaviti jačati sustav odvojenog prikupljanja (papira, plastike, stakla…). Također, nužno je odvojeno prikupiti biorazgradivi otpad.

Za gospodarenje otpadom iz EU fondova 650 milijuna eura

Hrvatska će kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija za razdoblje od 2014. do 2020. za projekte iz područja zaštite okoliša imati 650 milijuna eura, od čega je većina sredstava namijenjena upravo za gospodarenje otpadom.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancira niz programa i projekta kojima se ostvaruju uštede energije, a to su: programi energetske obnove obiteljskih kuća, višestambenih zgrada, komercijalnih nestambenih zgrada te zgrada javnog sektora, zatim poticanje čišćeg transporta, poticanje kupnje učinkovitijih kućanskih uređaja A+++, sufinanciranje projekta rekonstrukcije/izgradnje energetski učinkovite i ekološke javne rasvjete, projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijskim procesima, energetskih pregleda u malim i srednjim poduzećima, ugradnje uređaja za mjerenje potrošnje energije u višestambenim zgradama, izrade energetskih pregleda i certifikata višestambenih zgrada te izrade projektne dokumentacije za energetsku obnovu višestambenih zgrada.

Sredstva Fonda dodjeljuju se na temelju provedenog javnog natječaja ili poziva s naglaskom na dostavljanje potpune i valjane dokumentacije u zadanom roku.

Fokus aktivnosti Fonda u području energetske učinkovitosti stavlja se na investicijske projekte kojima se postižu mjerljive uštede energije te povećanje korištenja obnovljivih izvora energije. Namjera Fonda je nastaviti s istim programima i u 2016. godini. Na službenoj stranici Fonda uskoro bi se trebao naći godišnji plan raspisivanja javnih poziva i natječaja. Struktura i datumi objave ovogodišnjih poziva i natječaja ovise o datumu donošenja državnog proračuna, a time i financijskog plana Fonda, kao i usklađivanju s nadležnim ministarstvima, objasnili su nam iz Fonda.

Pametne energetske mreže su projekti budućnosti

Zastarjela infrastruktura i regulativa najveće su prepreke na putu ubrzanog razvoja energetskog sustava u Hrvatskoj, ali značajne teškoće stvaraju i nedovoljna znanja i vještine zaposlenika. Pokazalo je to istraživanje provedeno među inženjerima elektrotehnike na 12. savjetovanju o sustavu vođenja elektroenergetskog sustava nedavno održanom u Šibeniku.

Energetski stručnjaci razilaze se oko procjene u koje bi nove tehnologije trebalo ulagati: najviše ih se zalaže za pametne mreže i energetsku efikasnost, ali visoko su na popisu prioriteta i ulaganja u skladištenje energije i obnovljive izvore. Najmanji je interes energetičara za ulaganja u tehnologije hvatanja i skladištenja ugljikova dioksida te u zaštitu okoliša.

Razvoj pametnih mreža jedan je od najvažnijih trendova u današnjoj energetici, a istraživanje pokazuje da ga prepoznaju i naši stručnjaci. U kombinaciji s projektima podizanja energetske efikasnosti i razvoja obnovljivih izvora, upravo pametne mreže jamče dugoročnu održivost elektroenergetskog sustava uz očuvanje okoliša – komentirao je Darko Lopotar, regionalni direktor iz Schneider Electrica.

Pametne mreže preduvjet su koncepta pametnih gradova, ali anketa među inženjerima elektrotehnike pokazala je visoku razinu skepse prema brzini ostvarenja tog koncepta. Tako samo 4 posto ispitanika procjenjuje da bi Zagreb već do 2020. mogao postati pametan grad, dok ih najviše, čak 33 posto vjeruje da će se to dogoditi tek za 20 do 30 godina, odnosno do 2045.

Istraživanje je pokazalo i da se ograničenja postojeće mreže smatraju najvećom preprekom razvoju mreža distribuiranih izvora energije, uz nedovoljno liberalno zakonodavstvo i slabo planiranje resursa. Među kompanijama koje proizvode opremu za elektroenergetski sektor, francuski Schneider Electric sa svojim rješenjima za budućnost pozicionirao se u sam vrh.

U istraživanju je sudjelovalo 203 inženjera elektrotehnike, najvećim dijelom iz srednjeg i nižeg menadžmenta, među kojima je bilo najviše ispitanika mlađih od 39 godina. Proveo ga je HRO CIGRÉ, hrvatski ogranak Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave.

Do 2020. godine trebali bi biti oko 1.055 MW, gdje vjetroelektrane čine 744 MW, a solarne elektrane samo 55 MW.

Četiri zone sigurnosti i solidarnosti opskrbe plinom:

  1. Njemačka, Poljska, Češka i Slovačka
  2. Hrvatska, Mađarska, Austrija, Italija i Slovenija
  3. Bugarsku, Grčku, Rumunjsku i druge balkanske zemlje
  4. Finska i baltičke zemlje

 

Povezani članci

  • Ovu prijavu možete u svako doba povući, na kraju svakog Newslettera. Daljnje informacije možete pronaći u našim Pravilima Privatnosti.

Ukoliko želite bez ograničenja čitati i preuzimati naše edukativne materijale registrirajte se. Za preuzimanje odabranog sadržaja, možete unijeti i e-mail adresu, na koju ćemo vam proslijediti poveznicu.

  • Više informacija kako skupljamo, obrađujemo i štitimo Vaše osobne podatke dostupne u našim Pravilima Privatnosti.

x

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke
mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku, a više o tome možete pročitati ovdje.

Slažem se Ne Slažem se