Energetika
Prvi rast BDP-a nakon šest godina recesije Hrvatska prije svega može zahvaliti samo manjim troškovima za uvoz nafte i naftnih derivata te bi joj jako koristilo kada bi se taj trend nastavio, odnosno kada bi se cijena barela nafte zadržala oko 40 dolara.
Sredinu 2014. godine obilježio je početak ekstremnog pada cijene nafte. Sadašnje su cijene još uvijek za 60% niže u odnosu na sredinu 2014., kada su dostigle vrhunac te kad je cijena jednog barela stajala više od 100 američkih dolara. U veljači ove godine cijena barela pala je ispod 30 dolara, što je za proizvođače bio znak za uzbunu.
Analitičari očekuju da će cijena nafte zbog smanjene potražnje i povećane ponude najmanje do idućeg desetljeća ostati umjerena. Na strani potražnje ne očekuje se da rast tržišta u nastajanju postigne jednaku brzinu kao u proteklom desetljeću. Prognoza rasta za tržišta u nastajanju iznosi ove godine 4,3%, iduće godine 4,7% i nešto više od 5% ostatak desetljeća. Na strani ponude srednjoročno se na tržište stavljaju velike količine nafte.
Globalno energetsko tržište, osim viškova nafte, karakterizira i višak prirodnog plina. Najveći svjetski proizvođači tog energenta nastoje mu pronaći nove kupce, prije svega za termoelektrane i kao pogonsko gorivo za brodove.
Fosilna goriva i dalje najvažnija
Očekivanja su da će fosilna goriva do 2040. i dalje biti glavni izvor energije zbog nedostatka tehnologije koja omogućuje pogon energijom iz obnovljivih izvora. Pri tome se očekuje kako će nove tehnologije za odvajanje i spremanje CO2 promijeniti računicu – naime, fosilna goriva postat će skoro jednako ‘čista’ poput obnovljive energije. Prvi korak na koji se zbog smanjenja cijena nafte odlučuju naftne tvrtke je znatno i opsežno smanjivanje ulaganja, odgađanje ulaganja koja nisu strateška, raspisivanje novih natječaja za druge projekte i nove pregovore o cijenama s dobavljačima, zbog potrebe raspodjele opterećenja uslijed nižih cijena, kao i potrebe za ostvarivanjem dobiti uslijed pada cijena sirovina, što se odvijalo u proteklim mjesecima.
Snažan pad cijene nafte odražava se na sve regije, na svaku na drugačiji način. U Sjevernoj Americi hitno su smanjeni troškovi, s obzirom na niske cijene. Na Bliskom istoku naftne kompanije manje su izložene padu cijena, jer imaju manje operativne troškove.
Europa kao uvoznik energenata također se prilagođava velikim promjenama na svjetskom energetskom tržištu. Ključni su izgradnja nove opskrbne infrastrukture, prije svega zbog diversifikacije ovisnosti o izvorima nabavke energenata te razvoja novih tehnologija OIE. Nedavno je svečano obilježen početak radova na Transjadranskom plinovodu (TAP). Plinovod duljine 870 km će preko Albanije povezivati grčki grad Komotini s talijanskom pokrajinom Apulijom. Njime će se transportirati plin s polja Shah-Deniz II na Kaspijskom moru. Uz druga dva povezana projekta izgradnje plinovoda (Transanatolijskog plinovoda TANAP preko Turske te Južnokavkaškog plinovoda SCP preko Azerbajdžana i Gruzije), TAP će otvoriti južni plinski koridor.
Inteligentni sustavi distribucije
Razvoj OIE koji potiče Europska unija nema samo za posljedicu smanjenje korištenja fosilnih goriva, već utječe i na ukupni distribucijski sustav. -Naš se energetski sustav mijenja. Sa sve većim udjelom decentralizirane proizvodnje električne energije raste i kompleksnost. Krajnji potrošači u sve većem broju i sami postaju proizvođači električne energije i napajaju mrežu. Iz linearnog lanca pretvorbe energije razvio se višeslojni sustav s mnogim novim sudionicima – navodi se u najnovijem izdanju tehnološkog časopisa hi!tech.
Suštinu promjene u energetici stručnjaci vide u izgradnji inteligentnog upravljanja energetskim svijetom. Energetskim se sustavima, zahvaljujući naglom razvoju komunikacijskih tehnologija, otvara niz mogućnosti, ali i nužnosti izgradnje kvalitetnijih, učinkovitijih i sigurnijih, kao i jeftinijih opskrbnih lanaca energijom.
U inteligentnijem upravljanju energetikom distributeri nisu jedini koji se trebaju prilagoditi stvarnosti decentralizirane proizvodnje energije. Povezanost različitih mreža i inovativnih rješenja za spremnike energije izazovi su za svakoga tko proizvodi ili troši energiju. Upravo zato što više nema linearne jednostavnosti (veliki proizvođači – mnoštvo potrošača), odnosno zbog decentralizirane opskrbe energijom u kojoj su brojni potrošači ujedno i proizvođači opskrba energijom, cjelokupni energetski sustav prolazi kroz najveću promjenu u svojoj povijesti. Inovativno upravljanje energijom postalo je najviši prioritet za distributere energije. Jednako vrijedi i za brojne druge sudionike na tržištu, npr. iz industrije.
Inovativne tehnologije u energetici
Nakon odluke o zatvaranju nuklearnih elektrana, u Njemačkoj su odlučili i da će termoelektrane na ugljen u sljedećih nekoliko godina postupno zatvoriti, samo će nekolicina biti stavljene u stanje pričuve. Taj bi proces trebao trajati do 2022. godine.
Njemačka je europska predvodnica energetske tranzicije, što podrazumijeva postupno napuštanje dosadašnje proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama i termoelektranama te prelazak na proizvodnju isključivo iz obnovljivih izvora. Da bi energetska tranzicija bila moguća, pri čemu je napuštanje spomenutih elektrana samo prvi korak, nužno je najprije stvoriti i ekonomske i sociološke i tehničke preduvjete.
Za njemačku energetsku tranziciju, a time i za cijelu Europu, bit će potrebna golema ulaganja, te će svakako trebati pronaći i odgovarajuća tehnička rješenja kako bi se sve to odvijalo bez ikakvih poremećaja u opskrbi energijom. Neka od tehničkih rješenja isprobavaju se već nekoliko godina u postojećim termoenergetskim postrojenjima. Tako su u posljednjih nekoliko godina u velikim njemačkim termoelektranama na ugljen ispitane brojne mjere za povećanje fleksibilnosti i jednostavnije odgovaranje na promjenjive uvjete u elektroenergetskom sustavu, ponajviše uzrokovane sve većim količinama električne energije iz tzv. nestalnih izvora kao što su vjetroelektrane. Tu su i rješenja koja omogućavaju pohranu električne energije proizvedene u velikim termoenergetskim postrojenjima, baš kao što je to moguće za energiju iz vjetroelektrana ili sunčanih elektrana.
Jedno od tih rješenja je i ‘Power-to-Gas’, što podrazumijeva iskorištavanje proizvedene električne energije za pretvorbu vode elektrolizom na vodik i kisik, pri čemu se tako dobiveni plinovi potom mogu koristiti ili kao sirovina u raznim industrijama, ili za pretvorbu u prirodni plin. Uz to, tada je moguće i iskorištavanje CO₂ zahvaćenog iz dimnih plinova elektrane, čime se ujedno smanjuje onečišćenje okoliša i zadovoljavaju zahtjevi za smanjenjem štetnih emisija. Zanimljivo rješenje za pohranu električne energije proizvedene iz velikih termoenergetskih postrojenja je i ukapljeni zrak. Radi se o tome da se okolni zrak pri atmosferskom tlaku hladi na temperature niže od -160 Celzija i u kapljevitom stanju pohranjuje u za to predviđene spremnike. Zatim se pri isparavanju struja zraka usmjerava na zračnu turbinu i tako ponovno proizvodi električnu energiju, no upravo onda kada je potrebna. Uz sve to, velik napredak postignut je i kada se radi o stupnju djelovanja postojećih termoenergetskih postrojenja.
Pustena u rad vjetroelektrana Rudine vrijedna 400 milijuna
Puštanjem u pogon vjetroelektrane Rudine u blizini Slanog, sjeverozapadno od Dubrovnika, kapaciteti opskrbe električnom energijom iz vjetra u Hrvatskoj porasli su za više od 10%, čime je smanjena i ovisnost o uvozu energije. VE Rudine instalirane snage 34,2 MW, vrijedna oko 400 milijuna kuna, opskrbljivat će strujom nekoliko tisuća kućanstava i poduzeća, a njezinim priključivanjem umanjit će se ispuštanje CO2 za više od 24 tisuće tona godišnje.
Izgradnja VE Rudine započela je u kolovozu 2014., a građevinski dio radova završen je potkraj prošle godine. U investiciji od ukupno 400 milijuna kuna, uz RP Global, sudjelovali su s 320 milijuna kuna Unicredit i Međunarodna financijska korporacija (IFC), dio Svjetske banke. Vjetroagregate pojedinačne snage 2,85 MW isporučio je General Electric.
VE Rudine drugi su projekt RP Globala u Hrvatskoj nakon VE Danilo, snage 43,7 MW, izgrađene u blizini Šibenika. RP Global je preko tih dvaju projekata u hrvatsko tržište uložio ukupno 123 milijuna eura, čime je postao najveći operator energije vjetra u Hrvatskoj, s tržišnim udjelom od oko 20%.
OIE izvan tržišnih načela
Kako bi potaknule transfer prema niskougljičnoj energetici, europske su države poticale ulaganja u obnovljive izvore energije. Kako bi ta ulaganja bila prihvatljiva financijskoj industriji, osmišljen je model ‘feed in’ tarifa, gdje se ulagaču za određeno vrijeme jamči fiksna otkupna cijena (uglavnom znatno viša od tržišne) te pravo prvenstva pristupa elektroenergetskoj mreži – dakle, obveze operatera da svu energiju koju proizvedu prihvate bez obzira na vrijeme, količinu i okolnosti. Ta dva prava, u kombinaciji s rapidnim padom investicijske cijene koštanja nekih zelenih energetskih tehnologija, napose solara, stvorila su, kako smatraju pojedini ekonomisti, netržišne uvjete u energetici koji ozbiljno prijete stabilnosti europskog elektroenergetskog sustava. Rezultat je da je u takvim okolnostima preriskantno investirati, što je situacija s kojom se susrela i Hrvatska na projektu Plomin C.
Potrošači u Europi plaćaju sve višu cijenu električne energije koje ima u obilju, a proizvođači, suočeni s preniskom cijenom, propadaju. Na primjer, još 2008. godine prosječna veleprodajna cijena električne energije u Njemačkoj bila je 66 eura, a maloprodajna oko 217 eura po MWh. Pet godina kasnije veleprodajna cijena pala je na 37 eura, a maloprodajna porasla na 292 eura. Ukratko, u istom razdoblju veleprodajna cijena struje pala je za 44%, a maloprodajna porasla za 34%. Poremećaj se dogodio uvođenjem ogromne količine energije iz obnovljivih izvora na tržište, ali u netržišnim okolnostima. Ta energija financirana je subvencijama prikupljenim kroz posebne naknade, izravno naplaćene potrošačima i transferirane vlasnicima ‘zelenih’ elektrana, koji su tim prihodom pokrili veći dio svog troška proizvodnje, pa onda samu energiju po ekstremno niskoj cijeni pustili na tržište. To je srušilo velikoprodajne cijene, a te cijene neisplativima su učinile proizvodnju velikog broja konvencionalnih elektrana, kojima je to jedini izvor prihoda. Velike europske energetske tvrtke potom su zatvarale neisplative elektrane, a onda zbog tih zatvaranja bile prisiljene i na goleme otpise vrijednosti imovine.
Skupa cijena izostanka energetske strategije
Cijena nafte kao ključnog energenta značajno utječe na makroekonomske pokazatelje u Hrvatskoj. Naime, prvi slabašni rast BDP-a nakon šest godina recesije Hrvatska prije svega može zahvaliti samo manjim troškovima za uvoz nafte i naftnih derivata te bi joj jako koristilo kada bi se taj trend nastavio, odnosno kada bi se HNB-ova prognoza o cijeni barela nafte od oko 40 dolara obistinila. No, uslijedi li rast cijena nafte, ukupno će nam gospodarstvo biti u velikim problemima. Pojedini stručnjaci upozoravaju kako nemamo nikakvu energetsku strategiju, odnosno da smo neodgovorno prepušteni stihiji.
Pokušavajući od mjerodavnih ministarstava i institucija doznati na koji se način Hrvatska prilagođava snažnim promjenama na svjetskom i europskom energetskom tržištu, naišli smo na zid šutnje. Zadnjom promjenom vlasti iz izjava dužnosnika jasno je bilo da se hrvatska energetska strategija opet mijenja. Jedino što je nova Vlada najavila, na nedavnom 15. Plinarskom forumu, jest da će Hrvatska do kraja ove godine dobiti novu strategiju energetskog razvitka, kao i novi zakon o tržištu plina, a uskoro bi trebala predstaviti smjernice u kojem ova Vlada želi voditi energetsku politiku zemlje. Prva odrednica koju su najavili iz Ministarstva gospodarstva je da hrvatska energetska budućnost leži i u prirodnom plinu, tako da će se do kraja ove godine izraditi i novi zakon o tržištu plina, koji će u potpunosti biti usklađen s europskom direktivom. S tim u vezi zaključeno je kako je došlo vrijeme za izgradnju plutajućeg LNG terminala na Krku. Od početka iduće godine trebala bi nastupiti i liberalizacija prirodnim plinom za kućanstva. Taj dio čini 25% ukupnog tržišta u Hrvatskoj.
Međunarodni znanstveno-stručni susret stručnjaka za plin
Trodnevna međunarodna plinska konferencija održana je u Opatiji od 4. do 6. svibnja u organizaciji Centra za plin Hrvatske d.o.o. i Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP), a ove je godine okupila više od 550 sudionika iz 22 države. Bilo je zastupljeno 230 različitih plinskih i energetskih poduzeća i organizacija, od kojih čak 85 iz inozemstva.
Tijekom održavanja stručnog skupa prezentirano je ukupno 48 znanstvenih i stručnih radova uz 6 okruglih stolova u okviru 8 tematskih cjelina: Pozivna predavanja: utjecaj emisije CO₂ na plin i buduću energetiku – prezentacija radova i panel diskusija, Razvoj pametnih tehnologija u plinskim i energetskim sustavima, Planirani razvojni projekti u RH (plinovodi, kompresorske stanice i LNG terminal), Uporaba plina i smanjenje emisije CO2, Uvodna izlaganja i panel diskusija: Opskrba plinom u uvjetima liberalizacije, Tehnička i ekonomska problematika LNG-a, LPG-a i ostala problematika, Plinomjeri i problematika baždarnica, odnos potrošnje i potražnje plina u Dalmaciji Tehnički propisi i pravila struke za sigurnu i efikasnu uporabu plina.
Pregled stručnih poruka s raznim objašnjenjima bit će obrađen u osvrtu urednika u idućem broju stručnog časopisa PLIN br. 2/2016. (lipanj) te će uskoro biti objavljen na internetskoj stranici konferencije i izložbe www.hsup.hr. Zbornik radova (knjiga i CD) u kojem su objavljeni svi radovi i prezentacije okruglih stolova možete naručiti putem e-mail adrese opatija@hsup.hr.
Na kraju konferencije prof.dr.sc. Miljenko Šunić, predsjednik HSUP-a, zahvalio je svim sudionicima konferencije i izložbe što su svojim sudjelovanjem pridonijeli uspješnosti i kvaliteti skupa, koji je ove godine u Opatiji uspio okupiti znatno veći broj stručnjaka nego prethodnih godina, te najavio održavanje sljedećega, 32. međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin, koji će se ponovo održati u Opatiji od 3. do 5. svibnja 2017. godine.
Velike investicije na čekanju
S obzirom na volatilne trendove u energetici, Hrvatska elektroprivreda je kroz svoju dugoročnu strategiju odredila kao cilj i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u postojećem proizvodnom portfelju, kroz razvoj kapaciteta OIE s vlastitim znanjima i resursima te kroz akvizicije projekata OIE u različitim fazama razvoja, rekli su nam iz Službe za informiranje HEP-a.
Uz investicije u velike hidroelektrane, HEP je investirao i izgradio niz malih hidroelektrana (do sada 23 proizvodne jedinice iz kategorije MHE). U izgradnji je MHE Prančevići, obnavlja se agregat biološkog minimuma (ABM) na brani HE Varaždin i priprema izgradnja MHE Peruča. Također, u planu je rekonstrukcija još nekoliko postojećih MHE (Fužine, Zeleni vir, Ozalj). S druge strane, HEP je početkom 2014. pustio u rad fotonaponske elektrane na krovovima poslovnih zgrada na devet lokacija u Hrvatskoj (Čakovec, Šibenik, Split, Opatija, Zadar, Dubrovnik te dvije u Osijeku), ukupne snage 207 kW, i proizvodnje približno 247 tisuća kWh godišnje.
Tome treba dodati i da je krajem 2015. započela izgradnja kombiniranih kogeneracijskih postrojenja na šumsku biomasu u Osijeku i Sisku: BE-TO Osijek električne snage 2 MW i toplinskog učinka 10 MW i BE-TO Sisak električne snage 2 MW i toplinskog učinka 10 MW. Riječ je o prve dvije BE-TO na šumsku biomasu u proizvodnom portfelju HEP-a, koje su ujedno prve HEP-ove elektrane te vrste u statusu povlaštenog proizvođača iz OIE i kogeneracije.
Također, HEP razmatra mogućnost suradnje s potencijalnim partnerima – vlasnicima pojedinih projekata vjetroelektrana u razvoju, odnosno vjetroelektrana u pogonu, koji su iskazali interes na temelju javnih poziva koje je uputio HEP. Potrebno je naglasiti kako će na realizaciji navedenih projekata OIE u najvećoj mjeri biti angažirane domaće tvrtke, čime će HEP kao vodeći investitor u segmentu ‘zelenog gospodarstva’ dodatno potaknuti razvoj hrvatskoga gospodarstva.
Investicije u distributivni sustav
Kako su nam rekli iz HEP-a, ta je tvrtka već godinama jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, a samo se ulaganja HEP-Operatora distribucijskog sustava (HEP ODS-a) u 2016. godini kreću oko milijardu kuna. Planiranim ulaganjima u modernizaciju distribucijske mreže i poslovnu infrastrukturu od prosječno milijardu kuna na godinu, HEP ODS će i u idućem desetogodišnjem razdoblju zadržati status jednog od vodećih investitora u Hrvatskoj. Najveći dio planiranih ulaganja u predstojećem desetogodišnjem razdoblju odnosi se na izgradnju novih objekata i ulaganja u postojeću infrastrukturu kroz rekonstrukcije i revitalizacije postojećih objekata.
Bitna su ulaganja u sustave daljinskog vođenja, automatizaciju mreže, mjerne uređaje i nove tehnologije, odnosno u samu modernizaciju mreže. Značajan dio planiranih ulaganja odnosi se na rekonstrukcije i revitalizacije postojećih ključnih pojnih točaka. Planiraju se zahvati na više desetaka trafostanica 110/35 kV (distribucijski dio) i trafostanica 35/10(20) kV, koje se će se opremiti modernim postrojenjima i sekundarnim podsustavima. Planiraju se i nove pojne točke u područjima velikog porasta opterećenja, npr. TS 110/30(20) kV Primošten, TS 110/10(20) kV Zadar-Istok, TS 110/10(20) kV Terminal i Kaštela na području Splita i TS 110/10(20) kV Maksimir i Savska na području centra Zagreba. Ukupno će ulaganja HEP ODS-a iznositi oko 670 milijuna kuna na godinu, a tome treba dodati i oko 350 milijuna kuna, koliko se okvirno procjenjuje da će iznositi ulaganja u elektroenergetske uvjere i priključenja.
Samo na distribucijskom području Elektre Zagreb HEP ODS će u 2016. kroz investicije uložiti 154 milijuna kuna.
Jeftinija struja za obrtnike
Temeljem generalnog Sporazuma Hrvatske obrtničke komore, koja okuplja 77.000 obrta, s HEP Opskrbom, nedavno su potpisani pojedinačni sporazumi između HEP Opskrbe i županijskih obrtničkih komora, u okviru kojih će obrtnicima na području cijele Hrvatske biti osigurana niža cijena električne energije. Sporazumom između HOK-a i HEP Opskrbe, potpisanog krajem prošle godine u sklopu projekta Zajednička nabava – HOK ZNA, osigurana je pravna podloga za povoljnije uvjete opskrbe električnom energijom za sve članove Hrvatske obrtničke komore. Sporazumi s područnim obrtničkim komorama konkretizacija su dogovorene suradnje HOK-a i HEP Opskrbe. HEP Opskrba koristi svaku priliku za uključivanje u projekte kojima se potiče rast i razvoj poslovanja malog i srednjeg poduzetništva te očuvanje bogate obrtničke tradicije na ovim prostorima.
