Energetika
Nova, jeftinija fosilna goriva, sve povoljnija proizvodnja energije iz obnovljivih izvora te pad globalne potražnje za električnom energijom, kao i sve veća i jeftinija proizvodnja nafte iz škriljca (pad troškova dobivanja nafte iz škriljaca od 2011. do sada je 71%), trendovi su koji na tržištu stvaraju obilnu ponudu i slabiju potražnju, navode Bloombergovi energetski analitičari.
Bloombergovi su analitičari izdvojili tri ključne značajke globalnog energetskog tržišta: jeftina fosilna goriva dobivaju na važnosti jer su troškovi proizvodnje sve manji, nestalni obnovljivi izvori energije do 2040. postat će dominantni na tržištu energije, i to će biti velik izazov za upravljanje prijenosnom mrežom, te činjenicu da potražnja za električnom energijom slabi, a potrošnja električne energije sve manje utječe na gospodarski rast.
Posljedice su da će ponuda energije u godinama koje dolaze i dalje biti veća od potražnje, smatraju Bloombergovi analitičari. Prema njihovim očekivanjima cijena nafta će se kolebati bliže razini od 50 američkih dolara za barel nego cijeni od 90 dolara, a obnovljivi izvori dobivat će sve veći udjel na tržištu. Ističu i kako će na tržište utjecati i brojne inovacije u nekonvencionalnoj plinskoj industriji te će uslijediti pad troškova sličan onome koji se događa solarnoj industriji. Primjetan je i sve veći tržišni utjecaj uštede energije, poput npr. LED rasvjete, pa potražnja za električnom energijom pada brže od očekivanja.
Ogromni viškovi nafte
Pokazatelji energetskih viškova turbulentni su u najvećoj mjeri za naftne kompanije. Na primjer, ulazak Saudijske Arabije na naftna tržišta u istočnoj Europi predstavlja najžešću konkurenciju Rusiji, priznao je nedavno ruski ministar energetike Aleksander Novak, čija zemlja tradicionalno dominira tržištima u toj regiji. Naime, Saudijska Arabija počela je opskrbljivati naftom Poljsku, objavila je najveća ruska naftna kompanija Rosneft. Time je još jedna bliskoistočna zemlja-proizvođač prodrla na tržište koje je dosada uglavnom opskrbljivala Rusija. Izvoznici nafte bore se za udio u svjetskom tržištu, pri čemu oni s dubljim džepom, poput Saudijske Arabije, koriste niske cijene kako bi prodrli na nova tržišta, često nauštrb Rusije, koja pripada vodećim proizvođačima sirove nafte u svijetu.
Nedavno je i Financial Times opširno pisao o nevoljama globalnih naftnih kompanija. Nakon godinu dana niskih cijena, odustale su od nada da će se loše razdoblje ubrzo okončati, pa drastično režu troškove i ulaganja u istraživanja i razvoj novih nalazišta. Međutim, moramo imati u vidu i trend k nužnom napuštanju fosilnih goriva – dugoročan, ali aktualno konkretan, navodi Financial Times.
Primjer surove borbe za profitabilnost na naftnom tržištu je, na primjer, Shellovo odustajanje od eksploatacije tzv. nestandardne nafte u Kanadi. Kompanija Royal Dutch Shell otpisala je 2 milijarde američkih dolara imovine, te 418 milijuna barela zaliha u nalazištima nafte, odustajući od projekta crpljenja nafte iz škriljca u zapadnoj Kanadi. Pad cijena nafte u posljednjih godinu i pol učinio je projekt neisplativim. Pokušavali su ga održati, jer je od listopada 2013. znatan novac već bio investiran. Tada je cijena nafte bila oko 100 dolara po barelu, a sad je ispod 50 dolara.
Najveće naftne kompanije u svijetu odustaju ili odgađaju svoje najveće projekte koji se isplate tek pri cijeni nafte višoj od 60 dolara za barel, što je gotovo 50% ispod razine prihvatljivosti iz sredine 2014. godine. Britanski BP i francuski Total odgodili su projekt Mad Dog 2 u Meksičkom zaljevu. Norveški Statoil odgodio je projekt Johan Castbver na Arktiku.
Nužnost strateškog mišljenja i državnog usmjeravanja
U energetskom zaokretu i brizi za spašavanje klime, niz najnaprednijih zemalja planira znatan pad potrošnje energije, naravno, uz održanje životnog standarda, za čak 50% do 2050. godine (Njemačka, Francuska, Švicarska…). Godišnja potrošnja nafte u Europi u razdoblju 2005.-2013. pala je za 18%. To je djelom rezultat ekonomske krize, ali djelom i svjesnih politika (supstitucija goriva, poboljšanje energetske učinkovitosti). Ukupna godišnja potrošnja primarne energije u EU opala je u razdoblju 2006.-2013. za gotovo 10%.
Očekivanja britanskih energetskih stručnjaka su da će Velika Britanija do 2030. godine imati od 35 do 40% energije iz vjetra i sunca, a da će do 2024. godine Europska unija imati do 24% energije iz vjetra.
Jedna četvrtina instaliranih kapaciteta bila bi u Njemačkoj (80 GW i 196 TWh), slijedile bi Španjolska (44,5 GW i 94 TWh), Francuska (32 GW i 88 TWh) i UK (40 GW i 120 TWh). Kada bi Hrvatska imala samo 1% energije vjetra u EU do 2030., to bi značilo pokrivanje 40% naše ukupne sadašnje potrošnje. Uz naše hidroelektrane, uz solarnu energiju, za koju imamo bolje potencijale od europskog prosjeka, korištenje biomase, gdje zahvaljujući šumama i poljima također imamo solidne potencijale, te nešto geotermalne energije, Hrvatska bi bez problema već do 2030. godine mogla 80% svojih potreba za električnom energijom pokrivati iz obnovljivih izvora (što Njemačka planira za 2050., jer Hrvatska u odnosu na njih i većinu drugih zemalja EU ima prednost i znatno većeg udjela akumulacijskih hidroelektrana).
Tko će plaćati ‘zelenu’ energiju?
I Hrvatska bi, upozoravaju stručnjaci, morala imati dugoročne vizije i strategije, prepoznavati trendove i prilagođavati mjere ekonomske i socijalne politike, no u strateškom planiranju naša država nema prepoznatljivih uspjeha. Propast koncesija za istraživanje nafte i plina u Jadranu dobro ilustrira naše probleme.
Prema medijskim natpisima, nedavno je opskrbljivačima električne energije snižena cijena otkupa struje iz obnovljivih izvora za 20%. Kako se taj novac slijeva u fond za isplatu poticaja proizvođačima za zelenu električnu energiju, procjenjuje se da će nedostajati između 100 i 150 milijuna kuna, što bi već iduće godine građani mogli platiti višom cijenom struje. Također, u Ministarstvu gospodarstva razmatraju novi plan o reguliranju naknade za obnovljive izvore energije koji plaćaju građani.
Država je snizila otkupnu cijenu koju opskrbljivači plaćaju operatoru tržišta električne energije (HROTE) s 0,53 kune po kilovatsatu na 0,42 kune za obvezni otkup zelene energije. Prošle godine u HROTE-ov fond za poticanje proizvodnje zelene električne energije opskrbljivači su uplatili 492,5 milijuna kuna, a građani još 505,2 milijuna kuna kroz naknadu za obnovljive izvore od 3,5 lipe za svaki kVh potrošene struje. Fond je prošle godine isplatio gotovo 825 milijuna kuna poticaja, čak 50% više nego godinu ranije. Osim što će ubuduće ostati kraći za 20% onog što su dosad plaćali opskrbljivači, manjak bi dodatno mogla produbiti činjenica da je količina otkupljene zelene energije u kontinuiranom porastu. Prema portalu energetika-net.hr, računa se da će ove godine trebati otkupiti 1,2 TWh, a iduće godine 1,8 TWh, ovisno o broju postrojenja koji će ući u sustav poticaja. Hoće li u fondu za to biti dovoljno novca, u resornom ministarstvu i u fondu nisu htjeli komentirati.
Hrvatska nema niti strategije razvoja tržišta obnovljivih izvora energije, odnosno kvalitetnih investicijskih projekata, kao ni razvoja prateće industrije, poput proizvodnje fotonaponskih ćelija, LED rasvjete, baterija za električne automobile, nema razvoja kvalitetnih projekata uštede energije u industriji i zgradarstvu. Nedavno je za posjeta jedinom hrvatskom proizvođaču fotonaponskih ćelija, varaždinskoj tvrtki Solvis, ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović optimistično najavio razvoj solarnog tržišta u Hrvatskoj za sljedeću godinu u skladu s novim zakonom o OIE koji stupa na snagu od početka iduće godine. Solvis, naime, izvozi 90% svojih proizvoda u zemlje EU. Godišnji kapacitet je 60 MW (za usporedbu nemogućnosti većeg prodajnog učešća na domaćem tržištu je podatak da je ukupna kvota predviđena energetskom strategijom RH do 2020. godine popunjena i iznosi 52 MW).
U Hrvatskoj za sada samo tvrtka Rimac automobili, zahvaljujući stranim investicijama, proizvodi baterije za električna vozila.
-Valja razlikovati baterijske pakete i baterijske ćelije. Baterijski paketi sastoje se od više baterijskih ćelija. Naši baterijski paketi među najboljima su na svijetu, zahvaljujući Rimac Automobili BMS (battery management system) sustavima, načinu pakiranja, termalnom sustavu i brojnim drugim karakteristikama. To uvelike određuje cijenu, zajedno s vrstom i količinom ćelija koje idu u paket. Baterijske ćelije uvozimo kao ‘sirovinu’. Naše baterijske pakete ne prodajemo zasebno, već kao sastavni dio naših proizvoda. Tržište nam je gotovo cijeli svijet. Mi smo visoko tehnološka tvrtka i osim vozila koja u potpunosti proizvodimo pod našim krovom, prodajemo i inženjerske usluge – rekao nam je Miroslav Zrnčević iz Rimac Automobila.
Formiranje burze električne energije
Jedan od ključnih problema hrvatskog tržišta energenata je nepotpuna liberalizacija tržišta, bez čega nema prednosti sudjelovanja na zajedničkom tržištu EU. Uskoro će započeti raditi Hrvatska burza električne energije (CROPEX), a njeno je formiranje posljednji korak liberalizacije tržišta električne energije u Hrvatskoj. Burzi, koju su osnovali HROTE i HOPS, trebali bi pristupiti domaći i strani proizvođači i trgovci strujom. CROPEX je sklopio partnerstvo s burzom Nord Pool Spot, najvećim burzovnim subjektom sjevera Europe, što će joj pomoći da zauzme status regionalnoga lidera. Kako nam je rekao direktor CROPEX-a Silvio Brkić, burza je osnovana temeljem Zakona o tržištu električne energije iz 2013. godine. CROPEX je osnovan s temeljnim kapitalom od 6 milijuna kuna.
-U Hrvatskoj sada djeluje samo OTC (engl. Over The Counter) tržište bilateralnih ugovora o kupoprodaji električne energije. Smisao uspostave CROPEX-a je u uvođenju potpuno novog kratkoročnog (engl. spot) tržišta aukcijskog tipa za organizirano transparentno trgovanje za fizičku isporuku električne energije u svakom satu u sljedećem danu (engl. day ahead market). CROPEX će tako prvi put u Hrvatskoj omogućiti postojanje tržišne cijene električne energije na veleprodajnom tržištu, što je do sada bio jedan od bitnih nedostataka razvoja tržišta električne energije – objasnio nam je Brkić, dodavši kako vrlo važnim smatra što su se u listopadu 2015. godine uvjeti sudjelovanja energetskih kompanija sa sjedištem u EU ili Energetskoj zajednici na tržištu električne energije u Hrvatskoj potpuno liberalizirali, čime mogu poslovati na hrvatskom tržištu bez osnivanja kompanije ili podružnice u Hrvatskoj.
-CROPEX će smanjiti izloženost troškovima uravnoteženja elektroenergetskog sustava. Uvođenje unutardnevnog trgovanja prvi je korak ka uključenju u EU unutardnevno tržište (engl. XBID, cross border intra day) najavljenog za srpanj 2017. godine, koje je od posebne važnosti i korisnosti za proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora energije s promjenjivom proizvodnjom – naglasio je Brkić te dodao da je CROPEX od velike važnosti za integraciju obnovljivih izvora energije na tržište električne energije, ne samo Hrvatske, nego i EU temeljem projekata povezivanja, odnosno planova EU na uspostavi jedinstvenog tržišta EU električne energije za dan unaprijed te unutar dana.
Prednosti liberalizacije tržišta osjetio je i bivši monopolist HEP. Naime, liberalizacije je HEP Opskrbu potaknula da svoju poziciju vodećeg tržišnog opskrbljivača u Hrvatskoj dokaže i na susjednim tržištima. Značajan iskorak napravljen je na tržištu u Sloveniji, gdje osim više desetaka poduzetnika opskrbljuju i Grad Ljubljanu, a dobili su i prve kupce u Srbiji te Bosni i Hercegovini.
No, novi igrači na tržištu poput tvrtaka RWE Energija i GEN-I još imaju niz zamjerki na potpuno otvaranje tržišta. Tako nam je predsjednik Uprave RWE Energija Zoran Miliša rekao kako je HEP i dalje vertikalno integrirana kompanija, pa ostali opskrbljivači nemaju mogućnost nabave električne energiju iz domaćih kapaciteta, na što su više puta upozoravali.
Posebne zamjerke novi opskrbljivači energentima u Hrvatskoj imaju na kašnjenje u liberalizaciji tržišta plina za domaćinstva. Liberalizacijom hrvatskog tržišta u igru s plinom ušli su novi igrači, ali u sljedeće tri godine svi lokalni distributeri plina morat će plin za kućanstva i dalje kupovati po reguliranim cijenama, nižima od tržišnih. Najveći novi konkurenti HEP-u tvrtke GEN-I, RWE Energija i MET Croatia Energy Trade d.o.o., koji su od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) dobili dozvole i za opskrbu plinom, teško da će prije 2017. početi opskrbljivati kućanstva plinom, smatraju analitičari. No, kako kažu, njihovi su planovi dugoročni. Za sada mogu računati na opskrbu plinom samo u kategoriji poslovnih korisnika.
Domaći ‘know-how’ za bolju energetsku budućnost
Energetska učinkovitost jedan je od glavnih smjerova razvoja malih, srednjih i velikih tvrtaka, kao i razvoja gospodarstva uopće. Ulaganje u mjere povećanja energetske učinkovitosti tvrtkama donosi brojne prednosti: manje troškove za energiju, manju ovisnost o promjenama cijena energenata, povećanje konkurentnosti te smanjenje utjecaja na okoliš.
U Hrvatskoj se za sada u razvoju projekata energetske učinkovitosti iskazao najviše HEP ESCO. ESCO je kratica koja potiče od engleske riječi ‘energy services company’ – tvrtka za pružanje energetskih usluga. ESCO projekt podrazumijeva kompletno rješenje za kupca energetske usluge, uključujući pripremu, financiranje i provedbu projekta. Projekti koje je proveo HEP ESCO dokazuju da se primjenom pravila energetske učinkovitosti investicije mogu financirati uštedama u energiji te da je ESCO model za lokalnu zajednicu i za privatni sektor višestruko isplativ. Snaga HEP ESCO-a nije u megavatsatima, već u negavatsatima, a riječ je o onim kilovatsatima koji se mogu uštedjeti. HEP ESCO stoga je razvio neke nove usluge, koje tvrtkama u tom procesu mogu pomoći da upoznaju svoju potrošnju i definiraju ciljeve. Te energetske usluge omogućavaju uštede u energiji i troškovima provedbom mjera energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije te uvođenjem sustavnog gospodarenja energijom. Sustav gospodarenja energijom ključan je za postizanje ušteda, u, primjerice, proizvodnji ili u samim poslovnim prostorima.
Jedan od novih proizvoda, odnosno alata HEP ESCO-a je ESCO Monitor, računalno-poslovni sustav koji pomaže u praćenju, analizi te optimizaciji potrošnje energije u zgradama, javnoj rasvjeti, industrijskim postrojenjima te sustavima obnovljivih izvora energije. Brojne su koristi za korisnike ESCO Monitora, i to: upravljanje građevinama – pregled svih općih, građevinskih i energetskih parametara, upravljanje i pregled mjernih mjesta (obračunskih i kontrolnih mjerila, osjetnika temperature, vlažnosti…), mogućnost generiranja planova potrošnje, olakšano planiranje i donošenje odluka o provedbi pojedinih mjera energetske učinkovitosti, mogućnost mjerenja i verifikacije sukladno IPMVP-u (International Perfomance Measurement and Verification Protocol).
ESCO Monitor koristan je alat kod uvođenja sustava gospodarenja energijom prema normi ISO 50001. Primjena ESCO Monitora financijski je dostupna i povoljna, a omogućuje dubinsku informaciju o ponašanju sustava te može pridonijeti donošenju ispravne odluke o izboru primjene mjera energetske učinkovitosti. Nadalje, ESCO MonitorPanel pomaže u komunikaciji sa svim zaposlenicima o aktivnostima koje se provode ili su provedene, ali i o uštedama koje se ostvaruju. Projekti HEP ESCO-a rijetki su uspješni projekti uštede energije u Hrvatskoj. Hrvatska je zakazala u realiziranju znatno jednostavnijih projekata poput energetske obnove javnih zgrada zbog neusklađenog zakonodavstva i inertne državne administracije.
Posljedica nepokretanja energetske obnove javnih zgrada u državnom vlasništvu višestruko su negativne. Tvrtke koje su dobile poslove energetske obnove državnih zgrada i na posao uzaludno čekaju par godina državi prijete tužbama za plaćanje odštete od nekoliko desetina milijuna kuna. Da je program energetske obnove državnih nekretnina pokrenut, mogao bi zaposliti nekoliko desetina tisuća građevinskih radnika, a ove godine bi taj broj mogao narastao na preko 100 tisuća novozaposlenih.
Ukupan potencijal investiranja u energetsku obnovu javnih zgrada bio bi, prema procjenama, oko 30 milijardi kuna. Ta obnova smanjila bi sadašnju potrošnju energije i vode s 5 na 2 milijarde kuna godišnje. Kako nam kažu stručnjaci iz građevinskih tvrtaka koje bi sudjelovale u radovima energetske obnove, na svaku uloženu kunu u građevinarstvu njen se učinak u bruto nacionalnom dohotku, kada se uračunaju učinci na prateće djelatnosti, uvećava za 4,6 puta, pa bi onda potencijal programa energetske obnove javnih zgrada u Hrvatskoj dostigao skoro 140 milijardi kuna.
Kao jedna od obveza članstva u EU, krajem listopada predstavljen je Pravilnik kojim se reguliraju energetski pregledi za velika poduzeća. Taj bi projekt trebao doprinijeti znatnijim uštedama energije u poduzećima. Pravilnik za provođenje energetskog pregleda odnosi se na velika poduzeća, odnosno na ona trgovačka društva koja ispunjavaju barem dva od sljedećih uvjeta: da ukupna aktiva tvrtke iznosi najmanje 130.000.000 kuna, godišnji prihod iznosi najmanje 260.000.000 kuna, a prosječno je zaposleno najmanje 250 radnika tijekom poslovne godine. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u svome programu ima mjeru sufinanciranja uvođenja sustava ISO 50001 u velika poduzeća, u minimalnom iznosu od 40%.
