Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]
BLOG

Pratite nas:

Značenje vremena i ljudskog dostojanstva u standardnom i hibridnom načinu rada

Značenje vremena i ljudskog dostojanstva u standardnom i hibridnom načinu rada

Posao čini značajan dio našeg života, a radni odnosi kroz koje ga obavljamo uređeni su većim brojem zakona i propisa. Svi oni imaju za cilj urediti okvir ponašanja svih sudionika u radnom odnosu, da bi posao svakog pojedinca ostavio što bolji utjecaj na njih kao osobe i na društvo.

Zakon humanosti

Zakoni postoje da bi zaštitili naša individualna prava, ali ne nauštrb prava drugih.

Postoji, međutim, i jedan zakon koji nije formalno opisan. To je zakon humanosti, koji stvaramo mi ljudi sami. Tim se zakonom svaka ljudska zajednica može uzdići ili spustiti na skali humanosti, ovisno o tome koliko je humanost njezinim članovima bitna.

Svatko od nas jedna je od odgovornih strana svakog ugovornog odnosa pa tako i radnog, a svojim postupcima određujemo ili redefiniramo njegove granice. Važno je imati na umu da svakim svojim načinom rada ispisujemo izuzetno važne članke, stavke i točke svojih ponašanja i da smo stoga mi, svatko ponaosob, prvi i iznimno važan zakonodavac, odgovoran za svoje vlastite postupke.

Utjecaj koji imamo na radnom mjestu može se mjeriti kroz dvije valute: vrijeme i dostojanstvo koje ulažemo u naš svakodnevni rad. Samu važnost te dvije valute potvrđuje činjenica da se uloženo vrijeme nikada ne može vratiti, ali i ljudsko dostojanstvo, ako je narušeno i nepoštovano, dugoročno šteti radnom odnosu i poslovnom rastu cijelog sustava.

Dodatno uloženo radno vrijeme

Jedan od primjera uvažavanja humanosti svakako je kategorija prekovremenog rada. Pristup toj vrsti rada u onoj je mjeri zakonski i human, u kojoj i radnik i poslodavac postupaju tako da poštuju međusobno vrijeme i dostojanstvo. To znači da bi poslodavac, da bi opravdao potrebu za prekovremenim radom, trebao prekovremeni rad pomno planirati i organizirati te adekvatno platiti. S druge strane, radnik bi trebao prekovremeno raditi imajući na umu svoje fizičke i mentalne resurse, svoju efikasnost i brigu o svom zdravlju, jer samo učinkovit rad na duži rok može biti održiv za uspjeh u poslovanju i osobnu motivaciju. Stoga nema smisla forsirati prekovremeni rad u određenom razdoblju, a nakon toga završiti na bolovanju.

Prekovremeni rad zakonom je ograničen i propisan i predstavlja kategoriju radnog odnosa u kojoj i poslodavac i radnik mogu pokazati koliko se međusobno uvažavaju.

Kao najskupljem obliku rada, prekovremenom je radu važno pristupiti tako da ima svoje opravdanje i smisao, a samim time uravnotežen učinak na materijalnu korist poslodavca te na zadovoljstvo i zdravlje radnika.

 Vrijednost radnog odnosa izražena kroz vrijeme i dostojanstvo

 Radni odnos možemo zamisliti kao tečajnu listu na kojoj svakodnevno možemo pratiti vrijednost valuta vremena i dostojanstva.

Vrijeme i ljudsko dostojanstvo nedjeljivi su od pojedinca te, kao u svakom međuljudskom odnosu, i u radnom odnosu počivaju na poštivanju prava i obveza. Humanim pristupom vremenu i dostojanstvu radnik i poslodavac, ako žele, imaju priliku postići ravnopravnost u radnom odnosu tako da radnik uvaži poslodavca i korektno koristi vrijeme rada i odmora za koje ga poslodavac plaća, a poslodavac da maksimalno poštuje radnika u vrijeme kada radi i kada se odmara od posla.

Radni odnos svakodnevno nudi priliku da trgujemo ili ulažemo u svoje i tuđe vrijeme i dostojanstvo. Sam izbor želimo li kroz rad kratkoročno trgovati ili dugoročno ulagati u sebe i ljude s kojima surađujemo i s kojima smo povezani uvelike govori o kvaliteti nas samih kao zakonodavaca i ciljeva našeg zakona humanosti.

Dugoročna vrijednost radnog odnosa

Ako svojim i tuđim vremenom i dostojanstvom trgujemo na kratki rok i s ciljem postizanja rezultata pod svaku cijenu, neminovno ćemo se izložiti riziku da stavimo zakon humanosti i sebe kao zakonodavca na kušnju i da radni odnos pretvorimo u kratkoročno nadmetanje radnika i poslodavca s ciljem da zadovolje svoje kratkoročne potrebe nauštrb “suprotne” strane. S druge strane, ako svoje i tuđe radno vrijeme shvatimo kao dugoročno ulaganje, možemo računati na održive rezultate poslovanja i međusobnog zadovoljstva.

Tajni sastojak potreban da bi se dugoročno ulaganje u valute vremena i dostojanstva isplatilo, naziva se angažman. Da bi i radnik i poslodavac uložili što veći angažman u radnom odnosu, potrebna im je međusobna suradnja, koja treba počivati na jasnoj, otvorenoj i dvosmjernoj komunikaciji. Samo komunikacija u kojoj i jedna i druga strana imaju pravo reći svoja očekivanja može dovesti do dogovora oko načina kako će obje strane svoja međusobna očekivanja što više približiti na obostrano zadovoljstvo.

Značenje vremena i dostojanstva u hibridnoj budućnosti

Dok pratimo kako se pred našim očima tradicionalni model rada s lokacije poslodavca seli na adresu radnika, u rad od kuće, možemo usporedo svjedočiti i kako se razvija vrijednost humanosti u novim radnim okolnostima.

U zadnje dvije i pol godine tradicionalni oblici rada sve više uzmiču pred hibridnim načinom rada, a humanost u radnom odnosu temeljenom na uvažavanju postaje uvjet bez kojeg je nemoguće zamisliti poslovanje. Vrijeme postaje širok pojam i kategorija nad kojom ovlast preuzima pojedinac radnik, a poštivanje prava na autonomnost i povjerenje u svoje suradnike i njihove sposobnosti postaje osnovna vrijednost kojom poslodavac može privući i zadržati radnike.

U hibridnom načinu rada vrijeme obavljanja posla dolazi u drugi plan, a budućnost rada temeljit će se na međusobnom poštovanju i povjerenju. Za mnoge radnike i poslodavce to je dugo priželjkivani način rada jer nudi brojne prednosti, od kojih su među najvažnijima fleksibilnost i individualnost.

Najveći izazovi hibridne budućnosti za poslodavce

Dok hibridni način rada doprinosi wellbeingu radnika, postavlja se pitanje što čini socijalizaciji među poslovnim kolegama.

Unatoč tome što ljudi virtualno brže i lakše stupaju u kontakte, sve je više primjetan trend da se socijalno udaljavaju, a to utječe na angažman radnika i organizacijsku kulturu.

Da bi održali međuljudsku suradnju, poslodavci će morati osmisliti nove načine socijalizacije i postaviti ih kao imperativ jer samo povezivanjem ljudi i njihovom emocionalnom vezom s poslodavcem mogu dobiti maksimalni angažman i održive rezultate.

Poslodavci koji sebe i svoje radnike budu poticali na odgovornost i humanost prema instituciji rada koji ih povezuje te koji budu pronašli hibridni način socijalizacije koji će povezati sve članove tima u zajedničkim ciljevima, uspjesima i zadovoljstvu uspjet će privući i zadržati radnike koji im trebaju za budućnost poslovanja.

 

Autorica teksta, Nada Kozina, predavačica je na dvodnevnom online seminaru,  ‘HR & Legal Affairs – Radno vrijeme i  zaštita radnika iz perspektive pravnika i HR-a’ u organizaciji Mirakul Edukacijskog centra.

Povezani članci

  • Ovu prijavu možete u svako doba povući, na kraju svakog Newslettera. Daljnje informacije možete pronaći u našim Pravilima Privatnosti.

Ukoliko želite bez ograničenja čitati i preuzimati naše edukativne materijale registrirajte se. Za preuzimanje odabranog sadržaja, možete unijeti i e-mail adresu, na koju ćemo vam proslijediti poveznicu.

  • Više informacija kako skupljamo, obrađujemo i štitimo Vaše osobne podatke dostupne u našim Pravilima Privatnosti.

x

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke
mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku, a više o tome možete pročitati ovdje.

Slažem se Ne Slažem se