Kulturološke razlike u poslovnoj komunikaciji

Globalizacija tržišta, tehnološke inovacije, elektronička komunikacija i drugi suvremeni trendovi omogućili su poslovanje na tržištima koja im do prije nisu bila dostupna. Međutim, različita tržišta karakteriziraju različite kulturne specifičnosti s kojima svaki poslovni čovjek treba biti upoznat kako se njegove poruke ne bi pogrešno protumačile i tako otežale poslovanje na nekom tržištu.

Gdje se i kako kontakti očima tijekom komunikacije različito tumače?

U zapadnim kulturama (pr. SAD i Europa) tijekom poslovnih pregovora uobičajeno je gledanje druge osobe u oči, a izbjegavanje pogleda često se tumači kao nepovjerenje i nedostatak interesa. Međutim, kod nekih kultura to nije slučaj. Tako npr. kod Japanaca, ljudi s Kariba i iz Latinske Amerike nije neuobičajeno izbjegavanje kontakta očima i gledanje dolje (ili pored osobe) tijekom komunikacije kao znak poštovanja. Također, u Africi se gledanje u oči osobe višeg statusa smatra nepoštivanjem. U Indiji se kontakt očima izbjegava između osoba različite socioekonomske moći dok se u Egiptu izbjegava kontakt očima između žena i muškaraca.

Gdje se govori glasno, a gdje se preferira manje nametljiv ton?

Neki stručnjaci mišljenja su kako artikulacija od izgovora može puno više reći nego riječi koje netko izgovori. Za arapske zemlje karakterističan je glasan govor koji se povezuje sa snagom dok se u Brazilu takav glasan ton tumači kao uključenost i interes osobe. U Njemačkoj glasan izgovor tumači se kao autoritet i samopouzdanje dok se na Tajlandu tako glasan izgovor tumači da je osoba uzrujana ili nervozna. mekani i tiši način govorenja preferiraju Filipinci jer kod njih postoji vjerovanje da je meki govor rezultat dobrog disanja i edukacije. Također, Japanci preferiraju tiši ton i mekanu artikulaciju.

Koja su pravila dodirivanja tijekom pozdravljanja u različitim kulturama?

U SAD-u dopušteno je osobama na višim hijerarhijskim pozicijama tijekom razgovora dodirnuti osobu na nižim pozicijama, no nikako i obrnuto. Dodir kod pozdravljanja Brazilaca je dozvoljen i oni se prilikom pozdravljanja poljube u oba obraza. Meksikanci će prilikom pozdrava i zagrliti, dok će žene na Kostariki poljubiti se u jedan obraz, a drugu ruku staviti na rame druge osobe. U zemljama južnoistočne Azije dodir se kod pozdravljanja u potpunosti izbjegava.

Koje geste su u kojim kulturama prihvaćene?

Čak i pozivanje rukom može se u različitim kulturama različito tumačiti. Tako će se gesta pozivanja rukom, pri čemu su prsti okrenuti prema gore, u Americi i Europi tumačiti kao poruka ‘dođi ovdje,’ a ista ta poruka u Koreji će se prenijeti prstima okrenutima prema dolje. Filipinci će se često pozvati brzim klimanjem glave, a u arapskim zemljama pozivanje se najčešće odvija tako da se desna ruka izbaci prema van, palac uspravno podigne te ruka otvara i zatvara. Ako spojimo kažiprst i palac i tako formiramo slovo ‘o’, u zapadnom svijetu prenijeti ćemo poruku da je sve u redu, no u nekim zemljama Latinske Amerike to će se tumačiti kao nepristojna gesta. Kulturalne razlike postoje i u intenzitetu korištenja gesti. Tako npr. Talijani, Južnoamerikanci, Afrikanci i stanovnici većine zemalja Latinske Amerike češće i intenzivnije koriste neverbalnu komunikaciju i geste u komunikaciji dok će se geste značajno manje koristiti u skandinavskim zemljama, Japanu, Njemačkoj ili Kini.

Gdje je dopušten manji razmak između osoba u komunikaciji, a gdje taj razmak treba biti veći?

U Meksiku, za razliku od npr. SAD-a, tijekom komunikacije dozvoljen je i nešto manji razmak između osoba dok se u Engleskoj, Njemačkoj ili Australiji zahtjeva i nešto viši osobni prostor tijekom komunikacije. Švicarci će se čak pomaknuti i malo unazad ako im osoba tijekom komunikacije dođe preblizu i naruši njihov osobni prostor. Studenti u nekim azijskim zemljama neće sjesti blizu svojih profesora niti će zaposlenici sjesti blizu svojih direktora jer je to znak poštovanja.

Kako će se isti položaj tijela različito tumačiti u različitim kulturama?

Položaj tijela često se povezuje s naklonom, a pri tome je važno osvrnuti se na različit naklon kod Japanaca, Tajlanđana i Indijaca. Iako možda njihov naklon prilikom pozdravljanja na prvu izgleda isti, on se razlikuje i kod njih je naklon daleko više od samog pozdrava. Naklon pokazuje i podrazumijeva društveni status i rangiranje. Tako npr. u Japanu duboki naklon tumačit će se kao znak poštovanja i osoba niže hijerarhijske razine prva započinje naklon. Također, naklon osobe na nižoj hijerarhijskoj razini mora  dublji od osobe na višoj razini koja će odlučiti o tome kada nakon završava. Tajlanđani prilikom naklona spoje obje ruke (kao katolici prilikom molitve), a što su spojene ruke bliže glavi to je odraz većeg poštovanja. U Indiji se također ruke spoje, ali vrhovi prstiju na ruci prilikom naklona dodiruju bradu. Različito se će u kulturama tumačiti i položaj sjedenja. Dok je s jedne strane u SAD-u dozvoljeno i nešto ležernije i opuštenije sjedenje, u Njemačkoj i Švedskoj će se to protumačiti loše poslovno ponašanje. Dodatno, u zemljama Saudijske Arabije, Egipta, Singapura i Tajlanda nije dozvoljen muški stil sjedenja s prekriženim nogama jer se pri tome vide cipele, a za njih je to uvreda. Naime, ljudi npr. na Tajlandu vjeruju da stopala imaju  posebno te ne da samo izbjegavaju gaženje drugih, nego izbjegavaju i pokazivanje stopala drugima.