Bilo da u drugu zemlju putujemo radi posla, iz privatnih razloga ili nešto treće, svi trebamo biti spremni da postoji tzv. kulturni šok s kojim se možemo susreti.
Općenito govoreći, pojam ‘kulturni šok’ koristi se za opisivanje osjećaja tjeskobe, nesigurnosti, zbunjenosti, nelagode i sl., a s kojima se susreću ljudi koji se nađu u doticaju s drugom kulturom, okolišem, socijalnim okruženjem ili sl. Pri tome ljudi različito reagiraju. Neki su pod stresom zbog različitih opterećenja, neki se osjećaju odbačeno, neki počinju idealizirati vlastitu kulturu, a neki se osjećaju usamljeno, depresivno i žalosno. Međutim, kod nekih osoba kulturni šok može rezultirati i alergijama, gubitkom identiteta i sl.
Kroz koje sve faze pojedinac prolazi tijekom kulturnog šoka?
Bez obzira na različite simptome kulturnog šoka, kulturni šok može se podijeliti u pet faza s kojima se pojedinac susreće:
1. Faza medenog mjeseca
Ovu fazu pojedinci često ne prepoznaju kao kulturni šok jer dolaskom u novu destinaciju i susret s novom kulturom pomalo se idealizira. Naime, u ovoj fazi pojedinci nove kulture vide na romantičan i zabavan način, osjećaju se uzbudljivo stoga se ova faza naziva i ‘turističkom fazom.’ Naime, tipična je za ljude koji putuju na odmor ili na neka kraća poslovna putovanja.
2. Faza kulturnog šoka
Nakon početne faze oduševljenja, u drugoj fazi kulturnog šoka kod pojedinaca se javljaju prvi problemi. Naime, novi jezik, nova pravila, vrijeme, drukčiji stil i sl. za pojedince postaje preopterećujući i mentalno zahtjevan te kod nekih izaziva frustriranost, umor, usamljenost i konfuziju. Kod osoba se pomalo gubi osjećaj poznatosti i kontrole što izaziva da se početno uzbuđenje pretvara u stres.
3. Faza prilagođavanja
Nakon stresa i doticaja s kulturnim šokom, ljudi se najčešće priberu i aktivno počnu tražiti rješenja za konflikte i probleme koje im je eventualno kulturni šok izazvao. Razvija se pozitivan stav kod putnika koji najčešće počinju cijeniti novu kulturu. Stručnjaci smatraju kako je ovo tipično najduža faza, ona je za svakog zapravo različita i ovisi o samoj razini doživljenog kulturnog šoka.
4. Faza akulturacije
Nakon faze prilagodbe ljudi se uključuju u drugu kulturu i na neki način doživljavaju kulturni preobražaj. Neki pojedinci se poistovjećuju s kulturnim promjenama, stvaraju interkulturalni identitet te dostižu kompetentnost u komunikaciji s lokalnim stanovništvom.
5. Šok povratka
Posljednja faza kulturnog šoka nije ona u inozemstvu već ona koja se doživi kada se pojedinac vrati u svoju zemlju iz koje potiče. Naime, dosta često se segmenti vlastite kulture počnu gledati drugim očima, a što je rezultat stvorenog identiteta pojedinca u drugoj kulturi.
Kako se nositi s kulturnim šokom?
Prije svega iznimno je bitno da pojedinac bude svjestan situacije i da se, što je prije moguće, suoči s kulturnim šokom. Točnog odgovora kako ga preživjeti nema, ali savjetuje se da na njega reaigiramo kao što bi djeca reagirala: znatiželjno i bez straha. Ukoliko se u nekoj zemlji duže boravi, preporuka je da se pojedinci što više ‘stope’ s domaćinima, da pokušaju što više komunicirati s ljudima, da nauče jezik ili se više fokusiraju na njega (da počnu razmišljati na tom jeziku), da svaki dan nauče neke nove zanimljive činjenice o novoj kulturi i sl. Naime, što se prije upoznamo s običajima, jezikom i kulturom zemlje u kojoj se nalazimo, to ćemo prije prijeći u fazu prilagodbe. Također, uvijek treba imati na umu da prelazak u drugu zemlju može biti izvrsna prilika da i sami sebe bolje upoznamo i da steknemo nova iskustva. U konačnici, cilj je svladati i prihvatiti novu kulturu u što kraćem periodu, bez gubljenja vlastitog vremena i strpljenja.
