U prošlom sam blogu koristio svoju mantru o inovaciji: sve je paradoksalno! Znamo li uopće što je „mantra“?
Wiki je dobar izvor:
„Mantra (sanskrit: मन्त्र mantra, pali: manta) je zvuk ili kombinacija zvukova (kratka molitva ili bajalica) koja se učestalo ponavlja.“
Moja mantra odgovara svemu navedenom: „paradoks“, „proturječje“, „dilema“. To su riječi koje treba stalno ponavljati u promišljanju inovacije jer su „instrument razmišljanja“. To sigurno vrijedi za DX (digitalna transformacija) gdje imamo ne jedan, nego nekoliko paradoksa koji generiraju dileme za promišljanje prilikom odlučivanja o inovaciji. Navodim četiri najočiglednija paradoksa:
- Transformiramo li digitalno proizvod ,i organizaciju, i proces, poslovni model (evo već četiri opcije u dilemi prilikom strateškog odlučivanja!)?
- Je li uvođenje nekog potpornog informatičkog sustava DX ili nije?
- Tko je zadužen za DX u organizaciji: IT (interni ili vanjski), uprava, …?
- Na čemu je bazirana odluka o DX-u (rizik, prilika, …)?
Da bismo se približili nekoj izvjesnosti, tj. imali ikakvih osnova za donošenje najbolje odluke u danim okolnostima, prvo trebamo znati što je zapravo DX? Pragmatična definicija bi bila:
„Digitalna transformacija („DX“) je korjenita promjena (dijela) poslovanja pomoću digitalne tehnologije.“
Time smo uglavnom riješili točku „2“: ako uvodimo IT na način da daje potporu postojećem poslovnom procesu bez radikalnih promjena, onda to nikako nije digitalna transformacija.
Naravno, u ovakvim ocjenama ne važi crno-bijela logika: ako se uvodi „of-shelf“ ERP sustav (na primjer SAP ili Navision) može doći do drastičnih transformacija poslovnog procesa. Na primjer, obračun („fakturiranje“) može biti posve automatizirano, a u slučaju neke B2B konekcija („business-to-business“) slanje računa postaje posve nevidljivo u tvrtki. Time se može drastično promijeniti i organizacija tvrtke., Nema više „Odjela obračuna“, on se transformiraj u dio kontrolinga, dakle provode samo nadzor. To je uistinu radikalna („korjenita“!) promjena ne samo procesa nego i organizacije, pa se u tom slučaju može govoriti o DX-u. Ovime smo odgovorili na dilemu iskazanu u točki 1.
Iako se kod DX-a primarno misli na transformaciju poslovnog modela, i načina isporuke robe ili usluge, promjena se može odnositi i na nove fizičke proizvode, procese ili ustroj organizacije. Gornja definicija daje generički odgovor na pitanje „ŠTO?“.
Osim toga, treba odgovoriti i na preostalih šest strateških pitanja iz kompleksa 5W2H (slika od Matta, 2013): ZAŠTO, KAKO, GDJE, KADA, TKO i KOLIKO:
ZAŠTO trebamo DX? Svrha je istovjetna kao i u svakoj drugoj inovaciji – tržišne tvrtke jedino tako mogu preživjeti u konkurentskim uvjetima. Ovdje je još naglašenija komponenta „Technology push“. Organizacije javnog sektora jedino pomoću DX svojih usluga mogu kvalitetno odgovoriti na rastuće zahtjeve građana u uvjetima ograničenih resursa. Kod njih je upitan faktor „Market pull“, koji nedostaje!
KAKO raditi DX? I ovdje treba primijeniti opća pravila upravljanja inovacijom – uspostaviti proces koji podupire životni ciklus inovacije počevši od predviđanja i ideje, pa sve do izvršenja i evaluacije. Budući da se radi o korjenitoj promjeni načina poslovanja važe pravila za radikalnu inovaciju, dakle cilj je vrlo dalek, neizvjesnost vrlo velika. Treba uzeti u obzir da DX osim internih promjena može donijeti i eksterne, sve do stvaranja novih tržišta.
GDJE se primjenjuje DX? Velika je dilema radi li se o tvrtki ili o cijeloj industriji? Odgovor je da se prava DX najčešće odnosi na cijelu industriju. Naime, tek u velikom tržišnom ekosustavu se stvara okolina koja je u stanju prihvatiti novu digitalnu paradigmu. Kao primjer možemo uzeti digitalno transformirani medijski prostor: „socijalni mediji“. Prije 20-ak godina nije postojala niti ponuda, niti potražnja za digitalnim umrežavanjem ljudi. Ovaj „technology push“ je stvorio posve novu potražnju za povezivanjem ljudi na globalnoj razini, gdje je ostvareno „tržište“ „dobavljača“ (facebook, Youtube, twitter, …) i povezivanja milijardi „potrošača“.
KADA treba provesti DX? Kao i u inovaciji općenito, imamo opet jednu mantru:
„DX nam ne treba kad nam ide dobro, kasno je kad nam ide slabo!“.
Za DX je dobro vrijeme uvijek: prilike nastale iz kombinacije novih tehnologija i pomaka na tržištu moraju se analizirati kontinuirano i na njih promptno reagirati.
TKO radi DX? Sve industrije! Treba demistificirati uobičajeni inovacijski paradoks „Ne u mojoj industriji/tvrtki!“ – na primjeru konzervativne industrije iznajmljivanja apartmana je vidljivo da DX funkcionira svagdje! Drugo pitanje je „Tko provodi DX?“. Budući da se radi o „par excellence“ informatičkom poslu jedna od opcija je da to napravi interni IT. Ako je on inovativan, ako dobro razumije „core business & processes“ onda je to prvi izbor. Obratno, ako je vlastiti IT orijentiran na „business as usual“ onda treba potražiti vanjsku potporu za potrebe transformacije, a vlastiti IT će to preuzeti kao novi „business as usual“. Konačno, DX se može provesti i bez nekog velikog znanja o IT-u ako se koriste postojeći servisi, bazirani pretežno na socijalnim medijima. Time smo riješili dileme iz točke 3 s našeg popisa paradoksa.
KOLIKO stoji DX? Takvo Pitanje je nepotpuno jer treba biti svjestan još jednog paradoks: osim cijene promjene imamo i „cijenu“ statusa quo! Dakle, treba primijeniti obrat paradigme kao i drugdje u inovaciji: „Koliko nas stoji konzervativni pristup tj odlaganje ili odustajanje od DX-a?“. Opet primjer Kodaka i digitalne kamere kao radikalnog digitalnog tehnološkog iskoraka, ne samo u proizvodu, nego i u poslovnom modelu (npr. nema više razvijanja filmova i slika!). To „ubijanje“ filma digitalnom kamerom bi stajalo milijarde i zato je Kodak odustao od toga. Odustajanje od digitalne fotografije ih je stajalo bankrota! Ovime je riješena i 4. dilema s našega gornjega popisa!
Zbog primjera fantastičnih uspjeha u digitalnoj transformaciji:
(izvor: OVDJE)
DX je sada već postao „mainstream“. Uvaženi stručni časopisi i autori se gotovo natječu kako bi publici pojasnili glavne značajke i tajnovite podrobnosti DX-a. BusinessWire donosi o tome zanimljiv članak OVDJE, baziran na studiji „IDC’s Digital Transformation (DX) MaturityScape Stage Overview“.
Studija služi kao vodič vodstvu u cilju poboljšanja potpore DX-u u pet ključnih područja:
- DX Vodstva – vođe moraju produbiti svoje znanje o ekosustavu organizacije (tvrtka, ustanova, sustav). To uključuje digitalni pristup tržištima, kupcima i davateljima usluga. Svrha je predvidjeti i razviti inovacije kojima se povećava udio na tržištu i povećava prihod stvaranjem digitalnih modela suradnje.
- DX Raznovrsnosti iskustava – sposobnost za kontinuirano privlačenje i rast lojalnosti kupaca, partnera i zaposlenika stvaranjem interaktivnih iskustava.
- DX Radnih resursa – promjena načina na koje organizacije pomoću digitalnih tehnologija pristupaju, povezuju se i koriste talente.
- DX Operativnih modela – sposobnost da se poslovanje učini susretljivijim i djelotvornijim putem korištenja prednosti digitalno povezanih proizvoda/usluga, imovine, osoba i partnera.
- DX Informacija – sposobnost naprednog korištenja informacija za konkurentsku prednost u kojoj poslovanje brzo i s nadmoćnim znanjem iskorištava poslovne prilike.
Vidimo da je za potrebe DX-a preporuka da se unutar organizacije transformiraju ključna područja poslovanja: digitalne tehnologije u upravljanju, interakciji 360°, human capital, redovno poslovanje i analitika. Provođenje ovih transformacija nije crno-bijelo, nego gradacija. Pri tome u svojem članku BusinessWire razine zrelosti DX-a prikazuje grafički ovako:
U slobodnoj interpretaciji bi ovih pet razina zrelosti mogle biti interpretirane ovako:
- Ad Hoc (otpor digitalnomu) – slaba povezanost s kupcima, imitacija šalterskog rada
- Oportunistički (istraživanje digitalnog) – povezanost s kupcima nesustavna i nije integrirana
- Repetitivno (digitalni igrač) – konzistentni, ali zapravo ne inovativni procesi
- Upravljano (digitalni transformer) – vrhunski digitalni proizvodi, usluge i korisnička iskustva
- Optimalno (digitalni disruptor) – stvaranje umjesto slijeđenja tržišta, pogađanje brzo krećućih ciljeva.
Cijela IDC-ova studija nije jeftina (4.500 US$), no već i ovakav sažetak daje poruke kojih se i te kako treba držati. Uzmimo samo jednu:
DX Raznovrsnosti iskustava – sposobnost za kontinuirano privlačenje i rast lojalnosti kupaca, partnera i zaposlenika stvaranjem interaktivnih iskustava. ??
Možda na prvi pogled zvuči kriptično, no u konzultantskom radu su česti upravo primjeri posve obratnoga ponašanja – pretežna nezainteresiranost za interaktivnu komunikaciju uglavnom s kupcima. Kanali komunikacije su uglavnom jednosmjerni (tvrtka/ustanova à kupac/građanin). Povratne informacije su u pravilu kruto formalizirane i odnose se na prijavu nekog pojedinačnog problema i njegovo uglavnom birokratizirano rješavanje.
Kako DX stvara raznovrsnost iskustava interakcije s kupcima i ostvaruje prednosti u odnosu na konvencionalne pristupe vidjet ćemo na konkretnim primjerima u sljedećem članku serije „Inovacija“!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
