Rano je, četiri su sata i petnaest minuta, a sunce se još nije ni pokazalo. Na autobusnoj stanici Kinez, bračni par Norvežana i ja. Vadim sendvič i odjednom se pojavi mačka. Umiljata tigrasta maca gleda mene (bolje rečeno, moj sendvič) i jasnim, glasnim, gotovo imperativnim mijaukom daje mi do znanja da bi bilo u redu da podijelim svoj doručak. Krenem nadobudno s dijeljenjem pršuta, ali mijauk ne popušta i počinjem dijeliti kruh. S obzirom na to da sam započela s ukusnijom poslasticom, kruh ostaje na zemlji, a uporno mijaukanje se nastavlja. Sve dok me nije spasio mladi par umiljatih Kineza, a maca je promijenila tržište, i tko zna po koji put u svom životu započela s već uhodanom prodajnom strategijom.
Sada je već 4.30 i odjednom umjesto velikog autobusa dolazi mini bus. Nastaje komešanje na stanici, turisti čitaju natpis, piše „airport“, vade novčanice i ulaze u skučen prostor. Minutu nakon toga dolazi pravi, veliki autobus i ukrcava ono što je ostalo na tržištu. Iskusni putnici ulaze i voze se prema aerodromu u punom komforu, jedno sjedalo za putnika, a jedno za torbu, a mini bus ostaje na stanici i čeka one koji su spavali koju minutu predugo i propustili redovnu liniju.
Poznavanje tržišta je presudno, a upoznati ga možete samo ako ste prisutni, ako se nalazite „at the face of the place“, jer potrošačke navike se modificiraju, ali suštinski ostaju iste. Jednom prokušana i dokazano djelotvorna tržišna strategija funkcionalna je ako se tržište (putnici) izmjenjuju. Nije toliko važno imati primat nad idejom, koliko je važno znati ju pravilno implementirati i tako postići tržišnu prednost. Mark Twain rekao je da ne postoje nove ideje, već su sve one samo modifikacija i preslagivanje postojećih. Tko zna kako bi maca reagirala na konkurenciju? Vjerojatno bi se borila i iskušavala modificirane tržišne strategije.
