Jednom mi je uspješan kolega, čija je egzistencija bazirana isključivo na prodaji, rekao: „Svako jutro se probudim gladan, kao da ću umrijeti od gladi, i onda krenem na posao.“
Ironija je što se bavi upravo prodajom prehrambenih proizvoda, ali logika je sljedeća. Komfor stvara inertnost. Osiguravanje egzistencije nas uspavljuje, ali sva se osjetila probude jednom kada osjetimo alarm. Kada osjetimo da gubimo stabilnost, a okolnosti postaju nepredvidive, osjećaj sitosti zamijeni glad. Adrenalin nas preplavi i granice mogućnosti se podižu. Varijabilni i fiksni dio plaće koji je nastao upravo u prodaji praktičan je način buđenja osjetila.
Poduzetnici to rade po prirodi stvari jer se kazaljka svaki mjesec vraća na nulu i potrebno je ponovno zavrtjeti krug. A što ako radite za nekog drugog? Što ako ste samo zaposlenik koji prima plaću? Zašto bi uopće potaknuli sebe na ostvarivanje viših ciljeva? Možda zato jer je zabavno, a život nije generalna proba, tako da ne možemo isprobati sve ono što bismo željeli u nekom drugom životu. Ili jednostavno postavite cilj čije ostvarivanje financijski nadilazi vaše sadašnje mogućnosti i ne zaboravite limitirati vrijeme njegova ispunjenja jer mozak snažno reagira na rokove. Osobito ako ste ga disciplinirali u tom smjeru.
Dobar savjet je da započnete sa svojim krevetom. Posložite ga ujutro kako bi vas dočekao uredan kada se navečer vratite doma siti ili gladni.
