Rizici su sastavni dio poslovanja, te jedan od glavnih područja kojima se kontroling bavi u cilju smanjenja neizvjesnosti upravljanja. Najveću izloženost opasnosti danas stvaraju brze promjene u poslovnom okruženju. No, dobra je vijest da takvo stanje vrijedi za sve, što znači da su globalno i općenito danas poslovni rizici daleko veći no što su bili ikada ranije, ali smo im izloženi svi. Dakle, pobjeđuje onaj koji se zna bolje zaštititi.
Kompanije postoje da bi kreirale vrijednost za svoje vlasnike. Menadžment je za to odgovoran i stoga mora odlučiti koliku neizvjesnost može podnijeti pri kreiranju te vrijednosti. Potpuno eliminiranje svih rizika nije isplativo niti moguće. Kada bi to menadžment i želio, to bi bilo toliko skupo da niti jedan proizvod na kraju ne bi bio konkurentan. Uloženo u instrumente upravljanja rizicima mora biti znatno manje od spašenog kroz upravljanje rizicima. Dakle, menadžment mora donijeti odluku kako kreirati portfelj rizika koje može i koje ne može podnijeti. Uvijek se radi o kompromisu.
Kontroling u tome ima važnu funkciju – prije svega u prepoznavanju rizika, a onda i u njegovom mjerenju te upravljanju. Mora biti potpuno jasno koje rizike poduzeće ne može prihvatiti (npr. smanjenje kvalitete zbog poskupljenja cijena sirovina), koji rizici dolaze s novim inicijativama (npr. potpuno novim proizvodom) i koje će rizike poduzeće prihvatiti (npr. pad dobiti zbog rasta tržišnog udjela).
Svaki zaposlenik može doprinositi smanjenju rizika. Npr. ako poduzeće dostavu vlastitim voznim parkom zbog smanjenja troškova zamijeni dostavom vanjskog prijevoznika, zaposlenici u odjelu reklamacija vrlo brzo mogu prepoznati rizik lošije usluge kupcu u području dostave. Postavlja se pitanje je li taj rizik unaprijed dobro prepoznat i procesuira li se kroz zaposlenike, ili se o tome počne otvoreno govoriti tek kad zbog nezadovoljstava kupaca počnu padati prihodi. Moderan pristup upravljanja rizicima uključuje svakako proaktivni pristup.
Kada govorimo o upravljanju rizicima, danas govorimo o cjelokupnom poslovnom portfelju koji obuhvaća kompletnu imovinu, kupce, zaposlenike, brand.
Najveći rizik kod nas je rizik od nelikvidnosti. To je noćna mora najvećeg broja menadžera. No, postoje efikasni instrumenti upravljanja nelikvidnošću, ali je to lakše reći nego provesti u djelo.
Najefikasniji instrument upravljanja nelikvidnošću je sređeni sustav prodaje koji onemogućava poslovne odnose s kupcima koji su rizični. Poduzeća koja se drže tih pravila moraju se pomiriti s drugim rizikom (barem ako posluju samo na hrvatskom tržištu) – s rizikom od slabijeg rasta, jer u praksi obično nije moguće odabirati samo nerizične kupce i ostvariti brz rast (menadžment se mora odlučiti na smanjenje rasta radi kvalitetnije prodaje).
Od ostalih rizika najizvjesniji su: promjene cijena ulaznih sirovina, kamatnih stopa, poreznih propisa, dolazak novih poslovnih modela, gubitak reputacije, radikalni zahtjevi, npr. zaštite okoliša, spajanja i preuzimanja, daljnji rast recesije…
Glavni razlozi zbog kojih se poduzeća dovoljno ne zaštićuju od rizika su nedovoljna znanja o prevenciji rizika, nepostojanje kontrolinga i strateških smjernica. Naravno, da bi znali za koji se rizik opredijeliti, prvenstveno moramo znati koja nam je točno strategija. A upravo su nepostojanje kontrolinga i strateških ciljeva najveći izazov hrvatskoga gospodarstva.
