U godini u kojoj mnogo toga želimo zaboraviti, u kojoj je kontrola emocija bila možda važnija nego nekih proteklih, u godini za koju možda jedva čekamo da završi, jedno je svima zajedničko – želja za emocionalnim mirom i stabilnošću. Često griješimo jer mislimo da su frustracije te koje uzrokuju emocionalnu uznemirenost, no uzrok frustracija su naše misli vezane uz naše frustracije, a upravo one određuju naše osjećaje. S obzirom na to da ne možemo mijenjati druge već samo sebe, evo nekoliko korisnih savjeta i smjernica za efikasno upravljanje emocijama.
Upravljanje emocijama iznimno je važno, a u prilog tome govori i niz istraživanja provedenih u svijetu koja su pokazala da emocionalna inteligencija ima važnu ulogu, ne samo u osobnom životu, već i u gradnji profesionalne karijere. Neke procjene govore da visina IQ-a određuje od 4 do 25% naše uspješnosti u životu i na poslu, dok je doprinos EQ od 27 do 45%.[1] Za razliku od opće inteligencije, koja se razvija samo u određenoj dobi i do određenih granica, za razvoj emocionalne inteligencije nema ograničenja i moguće ju je razvijati tijekom života.
Da bismo mogli uspješno upravljati emocijama, potrebno je najprije osvijestiti ih. Stoga uvijek možemo imati na umu tzv. 5A odnosno pet unutarnjih koraka za upravljanje emocijama.
- Awareness – postati svjestan emocija;
- Acknowledge – preuzeti odgovornost za stvaranje svojih emocija;
- Acceptance – prihvatiti prisutnost određene emocije;
- Ascend detachment – odvojiti se od unutarnjih previranja i postati promatrač;
- Attune –doći u središte svoje svijesti pronaći svoj tempo (najbolji način za to je posvetiti vrijeme sebi u tihom okruženju).
Upravljanje emocijama kreće od svakoga ponaosob i kako je naša predavačica doc.dr.sc. Jasminka Samardžija mnogobrojno puta istaknula na našem online seminaru ‘Emotional inteligence & Self-Control‘ u sklopu Mini MBA Online programa jest činjenica da smo svi za sebe gospodari onoga što ćemo reći, kako ćemo odreagirati. Naime, mi smo izabrali da budemo ljuti, no ne moramo postati niti ostati ljuti!
Stoga, želimo li adekvatno upravljati našim emocijama potrebna je duhovna, s jedne strane, te tjelesna nadarenost, s druge strane. Tjelesna i duhovna nadarenost pokazuju što smo sposobni činiti, a emocionalna inteligencija odlučit će o tome što ćemo učiniti. David Goleman, jedan od najpoznatijih svjetskih psihologa, u svojoj knjizi „Emocionalna inteligencija u poslu“ u okvir emocionalne kompetencije izdvaja dvije važne komponente.
1. Osobna kompetencija
a) samosvijest: emocionalna svjesnost, točna samoprocjena, samopouzdanje
b) samosvladavanje: samokontrola, vjerodostojnost, savjesnost, prilagodljivost, inovativnost
c) motiviranost: težnja za postignućem, predanost, inicijativa, optimizam
2. Društvena kompetencija
a) empatija: razumijevanje drugih, potpomaganje drugih, usmjerenost prema klijentu, oslonac na raznolikostima, politička svijest
b) društvena umijeća: utjecajnost, komunikativnost, razrješavanje sukoba, vodstvo, poticanje promjena, stvaranje veza, suradnja, sposobnosti timskog rada.
U okviru adekvatnog upravljanja emocijama izuzetno je važno promijeniti svoj pogled, ‘ući u cipele’ drugih ljudi i/ili zapitati se pridajem li previše pažnje tome? Je li to zaista toliko loše da u meni izaziva ovoliko negativnih emocija? Naime, prilikom kontrole naših emocija izuzetno je važna samoanaliza kako bismo, u što je moguće većoj mjeri, adekvatno reagirali i smanjili stresne situacije na što je moguće manju mjeru. Simptome stresa uzrokovani našim emocijama, moguće je podijeliti u dvije skupine:
- Mentalni simptomi stresa – tenzija, tjeskoba, izbjegavanje zadataka, situacija ili ljudi, sarkazam, kritička orijentiranost prema drugima, bijes, protivljenje i dr.;
- Fizički simptomi stresa – nelagoda u trbuhu (kontra od leptirića), znojenje, dijareja, hladne ruke, udaranje srca, panika, nemogućnost udaha, plitak dah, nesanica, bol u prsima, sklonost nesreći (misao što bi se dogodilo da skrenem s ceste, produžim kroz crveno i sl.), želja za bijegom od situacije u kojoj se nalazimo, osip, neurodermitis i dr.
Na temelju rečenog, iznimno je važno osvijestiti koliko emocije mogu negativno djelovati na nas i naše aktivnosti kao i na ljude s kojima smo okruženi. Stoga je taj negativni osjećaj potrebno promijeniti u samomotivaciju. Na primjeru bi to značilo: ako neki radni zadatak (u koji smo uložili brojne naše resurse) ne završi onako kako smo željeli, maksimalno bismo se trebali truditi da nas ne obuzmu negativne emocije (tuga, ljutnja, bijes, nervoza i sl.), nego se samomotivirati na način što smo iz njega naučili i što sada znamo da drugi puta taj zadatak bude još bolje riješen. Naravno da to nije uvijek jednostavno i zahtijeva od svakog pojedinca iznimnu duhovnu i tjelesnu stabilnost, ali u tome i leže ‘čari’ razvoja emocionalne inteligencije.
Svi smo mi različiti i svakoga od nas u stresne situacije dovode različite stvari. No, stres je invazivan i stoga ga ne treba olako shvatiti. Brojne su metode i tehnike za rješavanje stresa, a jedna od poznatijih i prihvaćenijih tehnika jest trening abdominalnog disanja.
Emocionalna inteligencija samo je jedna od potrebnih vještina koju pojedinac treba savladati kako postao uspješan rukovoditelj. Pouzdani lideri od iznimne su važnosti za svaku organizaciju i za stvaranje učinkovitih timova. Liderske vještine podrazumijevaju mnoštvo međuljudskih i komunikacijskih vještina koje se odnose i na kritičko razmišljanje, timski rad, uspješno delegiranje zadataka te sposobnost brzog, ali učinkovitog donošenja odluka. Sve se te vještine mogu uvježbati kroz sveobuhvatni edukacijski program Mini MBA – Leadership Skills Online.
[1] http://www.artis-rei.hr/userfiles/hr/files/stranice/eq/ARTIS_REI-brosura.pdf
