Koje su svjetske krize ostavile najdublji trag na tržište?
U 20. stoljeću svijet su zahvatile brojne financijske krize. Neke su bile manjeg, a neke jačeg intenziteta te su neke ostavile dublje posljedice na današnje tržište. Većina stručnjaka ističe 6 kriza koje su obilježile 20. stoljeće i ostavile najdublji trag na svijet.
1. Velika depresija (1929.-1933.)
U to vrijeme na američkom tržištu pojavio se novi oblik kredita, potrošački kredit, koji je omogućio da trajna dobra postanu dostupnija za masovno tržište. To je izazvalo polet industrije koji je bio prekinut burzovnim slomom 1929. nakon čega je američko gospodarstvo upalo u Veliku depresiju. Zašto je došlo do Velike depresije postoji čitav niz teorija. Jednu od teorija iznio je Irwing Fischer koji je smatrao da uzrok leži u višku akumuliranog duga koji je u Americi nastao tijekom velikog proizvodnog poleta početkom 1920ih godina. Naime, njegova teorija je sugerirala da jednom kada se gospodarstvo počne stezati, realan teret prethodno akumuliranog duga počinje rasti što vodi u novi depresijski pritisak na gospodarstvo. Engleski ekonomist Keynes iznio je drugu teoriju. Prema njemu, kada je gospodarstvo u fazi razvoja, za punu zaposlenost dovoljan je opseg privatnih investicija. Nasuprot tome, kada gospodarski razvitak opada, privatne će se investicije smanjivati jer će investitori očekivati pad profita. U takvoj situaciji doći se do povećanja kamatnih stopa što će automatski djelovati na reduciranje investicija. Međutim, većina ljudi vjerovala je u teoriju iza koje su stajali Milton Friedman i Anna Schwartz, a koja je polazila od toga da je propast tržišta uzrokovala panika u bankarskom sektoru. Naime, kako bi se bankarski sektor razvijao i dalje zdravo poslovao, prije svega potrebno je povjerenje u sustav, što svakako nije bio slučaj 1929. godine. Banke su u to vrijeme ostale bez depozita i novca koji im je bio potreban kako bi mogle uobičajeno poslovati.
2. Prvi i drugi naftni šok (1973., 1979,/1980.)
Energenti su bili jedan od uzroka početka Prvoga svjetskog rata 1914. godine, a energija je, prvenstveno nafta, postala jedno od oružja. Tijekom godina, potrebe za naftom sve su više rasle, a u jednom trenutku došlo je do toga da su potrebe za naftom bile veće od same ponude nafte što je dovelo do naftnih kriza. Naftna kriza stoga se povezuje sa značajnim povećanjem cijena sirove nafte, a to povećanje odrazilo se na cjelokupnu ekonomiju. Prva naftna kriza (1973.) izazvala je snažnu recesiju u industrijskim zemljama, a počela je u vrijeme kada su zemlje izvoznice nafte namjerno smanjile proizvodnju za oko 5% da bi mogle podići cijene. Kao posljedica toga javio se rast tekućih cijena nafte s 4,10$ po barelu 1973. godine na 11,11$ po barelu 1974. godine. Ekstra profite od naftnog šoka naftne su kompanije investirale u, do tada, nerentabilne naftne poslove u Sjevernome moru, što je s višim cijenama nafte tada osiguralo profitabilnost tih polja i povećalo sigurnost opskrbe iz više svjetskih naftnih izvora. Drugi naftni šok (1979.) bio je izazvan smanjenjem proizvodnje nafte u vrijeme prvog zaljevskog rata između Irana i Iraka i u to vrijeme na dnevnoj bazi nedostajalo je oko 2 milijuna barela nafte. Osim toga, naftni šok se dodatno pojačavao jer su velike multinacionalne kompanije imale neobično male zalihe nafte što je dodatno utjecalo na potražnju za naftom u iznosu od 3 milijuna barela dnevno. Stoga se može zaključiti kako je na dnevnoj bazi nedostajao 5 milijuna barela. U to vrijeme dolar je počeo padati prema gotovo svim svjetskim valutama, a posebice je deprecirao prema njemačkoj marci u jednom trenutku i više od 40%.
3. Izgubljeno desetljeće Latinske Amerike (1980ih godina)
Latinska Amerika obuhvaća 30ak zemalja koje se međusobno razlikuju te je u njima jako izražen ekonomski jaz. Za Latinsku Ameriku 80te su godine 20. stoljeća bile izuzeto teške godine jer ju je pogodila snažna kriza te se kaže kako je Latinska Amerika u tom periodu „izgubila desetljeće.” Jedan od glavnih uzroka krize je činjenica kako su se zemlje dugo i jeftino zaduživale na stranim financijskim tržištima, a kada je došlo do prestanka komercijalnog kreditiranja, zemlje više nisu imale sredstva da naplate svoja potraživanja od razvijenih zemalja. U vidu toga, podaci čak govore kako su zemlje kraj 70ih godina završile s dugom od 29 milijardi američkih dolara da bi taj dug do 1982. godine porastao na iznos od čak 327 milijardi američkih dolara. Iako su se u početku zemlje zaduživale po vrlo niskim (gotovo nultim) kamatnim stopama, promjene monetarnih politika zemalja uzrokovale su pooštravanje politike SAD-a i svijeta. Kao neki od razloga za nastalu krizu, navode se i dva naftna šoka, financiranje inozemnih dugova, a kao okidač se smatra odlazak meksičkog ministra financija Jesusa Silve Herzoga u SAD kada je ministar obavijestio tadašnje predsjednike FED-a i MMF-a da Meksiko više ne može servisirati svoj dug u iznosu od 80 milijardi američkih dolara. Vrlo brzo javile su se i ostale zemlje Latinske Amerike
4. Crni ponedjeljak (1987.)
Crni ponedjeljak naziv je za događanja na New York Stock Exchangeu-u 19.10.1987. kada je zabilježen rekordni pad vrijednosti dionica. Naime, tada je Dow Jones industrijski prosjek pao za čak 508 poena odnosno 22,6%. To je ujedno najveći jednodnevni pad u povijesti, a osim toga, bio je to i najoštriji pad u Americi nakon Velike depresije što je dodatno izazvao strah i zabrinutost. Tada je u ukupna tržišna vrijednost američkih vrijednosnih papira pala za čak 500 milijardi dolara. I dok neki smatraju da je Crni ponedjeljak bila samo nesreća koja se jednostavno trebala dogoditi, drugi su mišljenja da je problem nastao zbog straha od inflacije. Neki smatraju da je Crni ponedjeljak jednostavno nastao radi panike koja se proširila. Bez obzira kojem se mišljenju tko priklonio, neupitno je koliko je štete Crni ponedjeljak donio. Tada je slom burze itekako oštro zaprijetio izazivanjem financijske krize, a radi pada burzovnih indeksa, bankarski sektor nije bio spreman na posuđivanje sredstava brokerima kako bi se zatvorile pozicije ulagača.
5. Azijska kriza (1997.-1998.)
Azijski tigrovi odnosno zemlje Južna Koreja, Hong Kong, Tajland, Malezija, Indonezija, Filipini i Singapur bile su sinonim za brzorastuće ekonomije, dobrostojeća gospodarstva i zemlje kojima se treba težiti. Međutim, sve to počelo je pucati 1997. godine što je itekako u svijetu izazvalo paniku i nestabilnost sustava jer se na Tigrove gledalo kao nešto savršeno stabilno i neraskidivo. Azijska kriza započela je na Tajlandu kada se napuhani ekonomski balon prouzročen tzv. „hot money“ raspuknuo. Naime, brzi profit se ostvarivao kratkoročnim tokovima kapitala, a oni su dapače skupi tako da odmah nakon što je kriza pogodila Tajland, ona se brzo proširila i na ostale Azijske tigrove. Veliki problem zemalja je bio i veliki deficit na privatnim računima, a s obzirom na prisutne kamatne stope zemlje su bile visoko izložene stranom tečajnom riziku (i u financijskom i u poduzetničkom sektoru). Zbog stranih investicija tada je SAD bio zemlja poželjnija stranim investicijama što je pak dovelo do toga da su Azijski tigrovi počeli gubiti kapital. Upravo iz tog razloga u stručnoj literaturi može se pronaći podatak kako postoji veliki broj mišljenika da je Azijska kriza nije bila rezultat djelovanja, već da je bila rezultat politika. Kako to obično biva, sve je to izazvao strah, paniku i zabrinutost te su strani investitori počeli masovno povlačiti novac s tržišta Azijskih tigrova. U pokušaju da vlada to izbjegne, ona je povećala domaće kamatne stope na najvišu razinu. Lekcije koje je dala Azijska kriza su: fiksni devizni tečajevi su opasni za zemlje s tržištima u razvoju te potiču češće krizu; iako smjerovi tokova kapitala nisu uzročnici krize, oni su njezini pokazatelji; bez odgovarajućih uvjeta kreditiranja, moralni hazard može potaknuti krizu.
6. Dot – com mjehur (2000.)
Pod nazivom „Dot-com mjehur“ krije se špekulativni mjehur koji pokriva razdoblje od 1995.-2000., tijekom kojeg su burze u razvijenim zemljama svjedočili naglom rastu njihovih kapitalnih vrijednosti. Taj mjehur je puknuo u petak, 10.3.2000. Internet kao medij stvorila je vojska SAD-a za svoje vlastite potrebe. Međutim, kako je broj korisnika kontinuirano rastao tako se stvorilo i novo posve netaknuto tržište, za koje se gledalo kao potencijalno tržište zarade s tek nekoliko barijera. Tu priliku su prepoznali i nisu željeli propustiti brojni informatičari, poduzetnici, špekulanti i investitori. Tako je stvorena nova ekonomija u kojoj se živjelo po novim pravilima. U to vrijeme svjetska ekonomija je rasla i nije se nadzirala kriza. Međutim, smatra se kako je ljudska pohlepa jedan od uzročnika dot-com sloma. Naime, svi poduzetnici koji su u to vrijeme zakoračili u Internet industriji samo su željeli držati monopol i kao da su se vodili time da moraju biti najveći ili uopće ne moraju biti na tržištu. Upravo je takva situacija dovela do oštre konkurencije, a gotovo nitko od konkurencije nije gledao dugoročno niti je imao dugoročni plan. Velika zarada na tržištu uzrokovala je euforiju i svi su mislili kako je dovoljno imati internetsko poduzeće za ostvarivanje ogromnih profita. Međutim, iako su s jedne strane dot-com kompanije rasle i razvijale se, s druge strane su sve više ignorirale znakove poput umora svojih djelatnika, nestašice kapitala, slabe korisničke usluge, razjedinjenog vodstva i skretanja od početnog plana. Financijske nedaće koje su došle nije preživjelo mnogo Internet poduzeća te su brojna poduzeća bila prisiljena na bankrot. Uza sve to, WorldCo, koj je tada bio značajni tržišni igrač, bio je optužen za ilegalne računovodstvene politike kojima su se služili kako bi povećali svoje godišnje profite. Kada se ta informacija proširila, cijena dionice je naglo pala, a kompanija je u konačnici postala treći najveći korporacijski bankrot u povijesti SAD-a. Popis poduzeća koja su propala je dug, a među njima su i neki bivši lideri u industrijama poput NorthPoint Communications, Global Crossing, JDS Uniphase, XO Communications i Covad Communications. O posljedicama dovoljno govori podatak o gubitku 5 milijardi dolara kroz tržišnu vrijednost poduzeća. One kompanije koje su u to vrijeme preživjele (Amazon, eBay, Google i dr.) danas su vodeće kompanije u pripadajućim granama te industrije.
