Govoreći o najavama velikih projekata i investicija na svim razinama vlasti često se spominje sufinanciranje iz EU fondova. Ponekad mi se čini da će se uskoro i održavanje zelenila u gradovima i općinama sufinancirati iz EU fondova. Imamo toliko novca na raspolaganju da je dovoljno samo napraviti popis želja i riješiti sve probleme. Međutim, činjenice su malo drugačije. Čak i kada bi uspjeli iskoristiti sva sredstva koja su za Hrvatsku alocirana u razdoblju 2014.-2020., to ne bi bio pokazatelj da će ekonomska situacija u Hrvatskoj biti bolja. I sada imamo neke županije, gradove i općine koji se hvale kako su rezultatima iskorištavanja EU fondova značajno iznad državnog prosjeka, ali kada pogledamo njihove ekonomske pokazatelje, kod većine njih ne može se vidjeti učinak tih projekata i iskorištenih sredstava.
O čemu se tu radi? Pretpostavka za korištenje EU fondova je postojanje strategija na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Formalno, mi smo taj dio posla „odradili“. Imamo županijske strategije, imamo državne strategije i dio jedinica lokalne samouprave ima i lokalne strategije. I po tome bi mogli zaključiti da to nije problem. Međutim, upravo u strategijama leži najveći problem kvalitetnog ili nekvalitetnog iskorištavanja sredstava. Kod nas su strategije najvećim dijelom, čast iznimkama koje postoje, ali su vrlo rijetke, popis svih mogućih i nemogućih želja. Nedavno je na jednom sastanku kojemu sam prisustvovao predsjednik odbora koji donosi strategiju pohvalio strategiju jer će se u njoj naći svi koji žele pripremiti i prijaviti projekt iz bilo kojeg područja?!? To je svakako dobro za sve one koji žele pisati i prijavljivati projekte, ali nije dobro za regiju, jer se neće prijavljivati projekti iz djelatnosti koje povećavaju konkurentnost regije, već će se prijavljivati oni projekti iz djelatnosti koje imaju sposobne prijavitelje. I tada se događa upravo ono što trenutno u Hrvatskoj imamo – relativno dobra iskorištenost sredstava (za određene regije, gradove i općine), a slab ili nikakav utjecaj na njihov ekonomski rast. Radimo projekte radi projekata, a ne radi razvoja. Važnost postojanja strategija, a onda i kvalitetne studije izvodljivosti na svojim predavanjima demonstriram na primjeru pruge na liniji Metković – Ploče, na kojoj je, nakon što je u nju uloženo preko 30 milijuna eura (iz državnog proračuna) kako bi vlakovi mogli voziti 120 km/h ukinut putnički promet. Kada bi postojala ozbiljna prometna strategija, i kada bi se prije potrošnje tolikih sredstava napravila studija izvodljivosti, vjerojatno bi studija pokazala da ne treba ulagati u prugu na kojoj je putnički promet toliko slab. Ali kao i većina investicija koje se financiraju iz državnog i lokalnih proračuna, studije izvodljivosti ili nema ili je napravljena „reda radi“.
Vratimo se sada EU fondovima. Ne znači strateško opredjeljenje za određene djelatnosti da se ostalima ne treba baviti, ali strategija mora prepoznati djelatnosti koje su bitne za razvoj određenog područja. Ukoliko strategija prepozna sve djelatnosti, to više nije strategija. Usporedite li županijske razvojne strategije, vidjet ćete da je većina njih slična i uključuje široki spektar djelatnosti. S jedne strane gledano, Hrvatska je teritorijalno relativno mala u odnosu na većinu članica EU, ali i u tako maloj državi sigurno postoje bitne različitosti između npr. Slavonije i Dalmacije u djelatnostima koje mogu biti pokretači regije. Prepoznamo li naše specifičnosti i sektore koji nose razvoj na vrijeme, možda nam i EU fondovi pomognu.
