U doba industrijalizacije bilo je bitno nabaviti najnovije strojeve koji će olakšati poslovanje i omogućiti uspješnost, a u informacijskom tehnologiju potrebnu za osiguravanje bolje konkurentnosti. Tada se činilo da poslovnom svijetu slijedi vrijeme robotizacije koja će smanjiti potrebu za ljudskim resursima. Nasuprot tome, doživjeli smo procvat pravog doba znanja u kojem su ljudski resursi nezamjenjivi. Tehnologija je napredovala i postala dostupna, a osnova za postizanje konkurentnosti u modernom gospodarstvu nisu roboti, već kontinuirano ulaganje u razvoj ljudskih potencijala. Iako nije zaživjela robotizacija u pravom smislu, ljudi, nažalost, još uvijek svoje poslove poput robota obavljaju na stare uhodane načine unutar davno postavljenih okvira i bez prijeko potrebne motivacije. Doba znanja pruža puno više – iskorak u efikasnije poslovanje, inovativnije poslovanje, motiviranije kadrove i razvijenije društvo.
Rukovodeće osobe u poslovnom, javnom i civilnom sektoru, koje su spoznale da kompetentan, obrazovan i kvalitetan kadar nije njihov resurs, već da to čine potencijali toga kadra koje kontinuirano treba unaprjeđivati i brusiti poput dijamanta, ulažu u razvoj ljudskih potencijala i na taj način stvaraju konkurentan, kvalitetan i dugoročan motivacijski sustav. Zašto to još uvijek većina osoba na rukovodećim pozicijama ne čini? Zbog uhodane „stare škole“ poslovanja, neznanja, nedostatka financijskih sredstava, nemotiviranih zaposlenika ili nečeg trećeg?
Najteže je mijenjati nečije uokvireno mišljenje, no za ostale razloge koji vode do tapkanja na mjestu i slabe konkurentnosti postoje organizirana rješenja. Europska unija kroz svoje fondove nudi brojne mogućnosti za jačanje kapaciteta zaposlenika u privatnom sektoru, zaposlenika u upravnim tijelima JLP(R)S, drugim javnim institucijama, ustanovama i OCD-a. Navedeno potvrđuje sve ranije rečeno – potrebno je ulagati u ljude, odnosno unaprjeđenje njihovih znanja i vještina. Iako su Hrvatskoj bili dostupni pretpristupni fondovi koji su 4. komponentu predodredili za Ulaganje u razvoj ljudskih potencijala, jako malo sredstva povučeno je i to sve zbog nepostojanja kadra koji bi izradio, prijavio i proveo EU projekte. I tako se vrtimo u krug. Imamo potrebu za ulaganjem u razvoj ljudskog potencijala, za to nam na raspolaganju stoje EU sredstva koja ne možemo povući jer nemamo kadar koji bi to znao učiniti. Punopravnim članstvom Hrvatske u EU sredstva koja nam stoje na raspolaganju znatno su veća i krajnje je vrijeme za osposobljavanje zaposlenika za izradu i provedbu projekata.
Ako se ipak još uvijek ne možemo maknuti iz robotiziranog sustava, onda barem stvarajmo napredne generacije „robota“ – „EU robote“ koji će raditi na pripremi projekata i EU sredstvima doprinijeti unaprjeđenju poslovanja, smanjenju stope nezaposlenosti, socijalnom uključivanju, reformi javne uprave i svemu ostalom što će doprinijeti društvenom boljitku.
