Kako riješiti jedan od najčešćih kroničnih problema u hrvatskim poduzećima?
Jedan od kroničnih problema u hrvatskim poduzećima zasigurno je manjak tekućih (likvidnih) sredstava, a neupitno je da takva situacija direktno utječe na kvalitetu poslovanja. Kako bi se likvidnost mogla razumjeti i kako bi se mogli prepoznati uzroci likvidnosti potrebno je najprije razlikovati dvije stvari: insolventna poduzeća vs. nelikvidna poduzeća.
Pojam insolventnih poduzeća odnosi se na ona poduzeća koja ne mogu sama plaćati svoje obveze jer su one prevelike. Naime, takva poduzeća troše više no što su zaradila odnosno ne zarađuju onoliko koliko im je potrebno za podmirivanje dugova. Nasuprot takvim poduzećima, nelikvidna poduzeća također ne mogu podmirivati svoje obveze, ali ne radi prevelike zaduženosti već radi nedovoljno dobrog upravljanja radnim kapitalom, slabog obrtanja kratkotrajne imovine, prevelikih zaliha i sl., a njihovi kupci (koji mogu biti insolventni) ne plaćaju na vrijeme.
Na temelju prethodno navedenog može se zaključiti kako su nelikvidnost i insolventnost usko povezani, a lanac nelikvidnosti vrlo često započinje problemom insolventnosti. U tom slučaju potrebno je mijenjati model poslovanja, a za poduzeće je što bolje da uloga kontrolinga dođe do izražaja što prije.
Problem ravnoteže
Kontroling je upravljačka aktivnost koja je direktno povezana s menadžmentom. Kako? Kontroleri su odgovorni za informacije na temelju kojih menadžment donosi poslovne odluke. Ukoliko menadžer donese pogrešnu odluku radi krivih ili nedostatnih informacija, mogućnost za pogreške je ogromna. Stoga je uloga kontrolinga ogromna i njegov cilj je eliminirati bolest nelikvidnosti dok je ona u samom nastajanju. Kao što i poznata izreka kaže: “Bolje spriječiti nego liječiti!”
Nelikvidnost nastaje zbog negativnih trendova u radnom kapitalu, a sam problem upravljanja radnim kapitalom star je koliko i poduzetništvo. Naime, postoje brojne teorije o problemu upravljanja radnim kapitalom, ali u praksi je jedan od najvećih problema nemogućnost pronalaska ravnoteže između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. O tome zašto je to tako moglo bi se raspravljati danima, ali jedan od najučestalijih razloga jest taj što je upravljanje radnim kapitalom sveobuhvatna materija koja se dotiče svih poslovnih segmenata.
Različiti ciljevi
Svaka funkcija poduzeća ima svoje ciljeve (pr. nabava ima zadatak nabaviti što jeftiniji materijal, proizvodnja ima zadatak proizvoditi na vrijeme bez zastoja ili uskih grla, skladište ima zadatak što manje skladištiti, prodaja ima zadatak što više prodati i sl.). Neupitno je koliko je teško sve funkcije uskladiti, a da niti jedna od funkcija ne trpi prevelike gubitke (troškove).
Začarani krug dugovanja
Kada kupac bankrotira to rezultira da dobavljač ima nove troškove otpisa potraživanja, smanjuju mu se prihodi, a i profitabilnost mu opada. Pad prihoda dobavljač gotovo uvijek pokušava nadoknaditi novim kupcima od kojih brojni (ako se to ne spriječi) mogu biti nelikvidni ili insolventni i tako se stvara “začarani krug dugovanja.”
Ako poduzeće gubi vlastiti profit, često poseže za tuđim kapitalom i tako se zdravo poduzeće dovodi do sve veće zaduženosti. Iz tog kruga nije nimalo jednostavno izaći. Stoga se kaže kako je liječenje bolesti nelikvidnosti dugotrajan proces koji ponekad zahtjeva potpunu transformaciju poslovnih modela, ali prije svega, i pozitivan odnos prema kontrolingu. Zadatak kontrolinga je pobrinuti se za transparentnost s jedne strane, a koordinirati ciljeve poslovnih funkcija s druge strane.
Gdje je rješenje
Potrebno je težiti optimiziranju svakog odjela, ali u direktnoj vezi s krovnim uspjehom poduzeća. Što to znači? To konkretno znači da profitni centar dobiva uspješnu ocjenu ako je ostvarilo zadane prihode, uz adekvatne troškove (uključujući i troškove otpisa potraživanja, zaliha), adekvatnu količinu zaliha na skladištu i adekvatnu naplatu potraživanja od kupaca proizvoda ili usluga koja štiti poduzeće od potrebe za dodatnim zaduživanjem. To znači sinkroniziranje ciljeva vezanih uz optimiranje dobiti i optimiranje likvidnosti.
Likvidnost poduzeća dovodi do niže potrebe za eksternim financiranje, a jačanje generiranog novca do poboljšanja rentabilnosti. Takva situacija dobar je preduvjet da dobavljače plaćamo ranije uz nižu cijenu, poboljšavamo si rejting i dovodimo do boljih uvjeta financiranja.
Zadnje, ali ne i najmanje važno, sve prethodno navedeno neće biti uspješno provedeno ako menadžment nije zainteresiran za sve detaljne analize radnoga kapitala koje trebaju rasvijetliti put te ako sam menadžment nije spreman na promjene.
