Vukovarsko-srijemska županija novom je raspodjelom trupaca dobila čak 24% manje sirovine

Spačva je po aktualnom sustavu raspodjele drvne sirovine teško oštećena i diskriminirana jer joj je onemogućeno ravnopravno sudjelovanje u raspodjeli. Naime, Spačvi je smanjena količina ugovorene sirovine na 50.808 m³, unatoč činjenici da po stupnju finalizacije ima pravo na 74.526 m³.

Opće je poznata važnost drvne industrije u hrvatskom gospodarstvu. Hrvatska ima 315 milijuna kubika drvne sirovine koja će, prognozira se, kroz njegu i obnovu narasti za dodatnih 11 milijuna kubika. No pravilna raspodjela ove vrijedne sirovine već je duže vrijeme predmet rasprave među drvoprerađivačima, a dodatno se zakomplicirala najnovijom podjelom drvnih trupaca. O tome smo razgovarali s predsjednikom Uprave Spačve d.d. i Drvnog klastera Slavonski hrast, Josipom Faletarom, koji nam je, između ostaloga, pojasnio i važnost Spačve za još uvijek nedovoljno razvijen dio istočne Hrvatske, te sve bolje prodajne i izvozne rezultate.

U Spačvi d.d. radite već dugi niz godina. Kako je tekao Vaš profesionalni put do čelnog mjesta u tvrtki?

Zaposlio sam se u Spačvi davne 1999. godine. Prošao sam sve stepenice, prvo kao pripravnik, pa tehnolog, pa direktor različitih profitnih centara. Na najvišu stepenicu popeo sam se imenovanjem na mjesto predsjednika Uprave krajem 2016. Diplomirani sam inženjer drvne tehnologije i jedan od rijetkih s doktoratom u drvnoj industriji na temu stimulacije i motivacije radnika u drvnoj industriji. Tu temu nisam izabrao slučajno jer su me neposredna iskustva u Spačvi motivirala da je obradim u doktoratu i njome se i dan danas bavim u Spačvi.

Kako gledate na hrvatsku drvnu industriju?

Drvna industrija ima veliki potencijal i budućnost, pogotovo u Slavoniji, gdje raste hrast lužnjak. Hrvatske šume sa svojom pozicijom glavnog i najvećeg opskrbljivača koji gospodari svim državnim šumama imaju ključnu ulogu, jednako za dobre, kao i za loše poteze. Često se poteže pitanje kvalitete upravljanja Hrvatskih šuma, a i ja se moram nadovezati na tu temu. Mislim da Hrvatske šume nisu prepoznale suštinu Projekta Slavonija i njegovu stratešku dimenziju. Istok Slavonije posebno je pogođen nedostatkom radnih mjesta i iseljavanjem, a Spačva aktivno radi na očuvanju postojećih i stvaranju novih radnih mjesta.

Drvna industrija nije, naravno, samo Spačva, ali se kroz njene pojedine sadašnje probleme prelamaju i pitanja kao što su: jesmo li se na pravi način odredili kao zemlja prema onim poduzećima koja na temelju transparentnih pokazatelja ulažu u konkurentnost i opstanak na sve zahtjevnijem europskom tržištu, čuvaju i otvaraju radna mjesta i ulažu o modernizaciju proizvodnje te, što je najvažnije, omogućavaju li Hrvatske šume na ovaj način daljnji razvoj zdrave jezgre drvne industrije?

Istok Slavonije posebno je pogođen nedostatkom radnih mjesta i iseljavanjem, a Spačva aktivno radi na očuvanju postojećih i stvaranju novih radnih mjesta.

Kako je Spačva postala ono što je danas?

Spačva je 2013. godine promijenila vlasničku strukturu, dokapitalizirana je i restrukturirana kroz Fond za gospodarsku suradnju Quaestus Private Equity Kapital II., kada na čelo poduzeća dolazi nova Uprava i novi Nadzorni odbor. S novom Upravom mijenja se i dotadašnji pristup upravljanju. Osim transparentnosti, fokusirani smo na jasno postavljanje ciljeva i odgovornosti nadzornog odbora, Uprave i šireg managementa. Rezultati nisu izostali. Iz godine u godinu bilježimo sve bolje rezultate u prihodima, profitabilnosti i otvaranju novih radnih mjesta. Radimo i na širenju poslovanja. Izvozimo 90% naših proizvoda u preko 30 država širom svijeta. Najvažnija izvozna tržišta su nam Francuska, Italija, Njemačka i regija.

Što je bilo ključno za ovako uspješan razvoj Spačve?

Aktivno upravljanje u Spačvi ključan je generator rasta. Od 2012. naši su se prihodi gotovo udvostručili, a kroz veći obujam proizvodnje i operativno restrukturiranje postigli smo i rast profitabilnosti, koja je sad na razini europskih konkurenata. Danas je naša vlasnička struktura stabilna, isključivo smo fokusirani na pro-izvodnju finalnih proizvoda visoke dodane vrijednosti i prvenstveno smo izvozno orijentirani. Istaknuo bih i to da u Spačvi djeluju tri sindikata, i da naši radnici ostvaruju veća prava od onih iz Zakona o rada. Drvna industrija često se spominje u kontekstu minimalnih plaća, a toga u Spačvi nema.

Vidite, kad uključimo sva prava iz kolektivnog ugovora radnici su u 2017. u prosjeku mjesečno dobivali 4.537 kuna. To je više od prosjeka drvne industrije u Hrvatskoj, kao i prosjeka Vukovarsko-srijemske županije. Dobavljače plaćamo u dan, a plaće i sve obveze prema zaposlenicima ispunjavamo bez ikakvog kašnjenja. Mislimo i na uvođenje novih inovativnih pristupa u proizvodnji. Tako smo sa Šumarskim fakultetom Zagreb i Elektrotehničkim fakultetom Osijek prijavili projekt razvoja inovativnih masivnih vrata od slavonske hrastovine, čija je ukupna vrijednost 43,4 milijuna kuna.

Spačva je poduzela sve korake i kao vodeća drvna industrija neće prestati tražiti onoliko sirovine na koliko po stupnju finalizacije ima pravo.

Zašto ste nezadovoljni sadašnjom raspodjelom trupaca?

Bili smo nezadovoljni jer smo kao vodeća drvna industrija u Hrvatskoj dobili 10% manje nego prije, a kad smo saznali da je cijela Vukovarsko-srijemska županija dobila 24% manje te da su neki pojedinci dobili i po 50% više sirovine, onda smo odlučili poduzeti sve raspoložive korake kako bi to spriječili i ispravili nepravdu. Itekako je vidljivo da su pojedinci iz Udruženja drvno- prerađivačke industrije HGK grubo zloupotrijebili svoje funkcije u izradi i primjeni Pisma razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca.

Vlastitim su poduzećima osigurali pravo na dobivanje maksimalne količine sirovine, na štetu drugih poduzeća, ali i cijelih županija, a posebno Vukovarsko-srijemske županije. Spačva je na ovaj način teško oštećena i diskriminirana jer joj je onemogućeno ravnopravno sudjelovanje u raspodjeli sirovine. Otvorenim protivljenjem ‘nagrađena’ je s 50.808 m³ ugovorene sirovine, umjesto da je ostvarila pravo na onoliko koliko po stupnju finalizacije ima pravo, a to je 74.526 m³.

Zaista nam nije jasno kako to da je predsjednik Udruženja za svoje poduzeće dobio 50% sirovine više, predsjednik Grupacije proizvođača furnira 45%, a treći predsjednik Grupacije drvo u graditeljstvu 35% više sirovine za svoje poduzeće. Oni zaista nemaju nikakvog razloga biti nezadovoljni, a kad njima pridodamo pojedine proizvođače namještaja koji su dobili 25% veći rabat, svima može biti jasno o čemu se tu radi, odnosno otkuda pušu ti zadovoljni tonovi i na čemu se temelje.

Svi ostali su navodno zadovoljni?

Možda je potpisivanje Pisma razumijevanja bio veliki dan za pojedince iz samog Udruženja, ali nikako nije bio dobar dan za Spačvu i njenih 850 zaposlenika. Želim isto posebno naglasiti da bi Pismo razumijevanja u svojoj ideji i realizaciji moglo predstavljati zabranjeni horizontalni sporazum (kartel) između pojedinih članica Udruženja, i to pod patronatom Hrvatske gospodarske komore koju je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja već nekoliko puta istraživala, ali i kaznila za slične prakse. Pokazalo se da HGK kao interesno udruženje poduzetnika ne pokazuje dovoljnu odgovornost u upozoravanju svojih članica na protupravna ponašanja i važnost poštovanja propisa.

Kako to konkretno izgleda? Koliko je tih 10% manje u trupcima?

To znači da smo dobili 10% manje trupaca nego 2017. i da ne možemo kupiti dodatnih 10.000 m³, odnosno 74.526 m³ trupaca na koje Spačva prema stupnju finalizacije ima pravo, za već osigurana tržišta. To isto znači da ne možemo zaposliti još 200 radnika, a moramo i razmišljati možemo li očuvati 150 sadašnjih radnih mjesta. Da je naša ambicija pozitivna vidi se u tome što smo dosad uložili preko 60 milijuna kuna u osuvremenjivanje proizvodnje i koliko nam je važno da naši radnici imaju siguran izvor prihoda za sebe i svoje obitelji. Pri tome su ta primanje veća od prosjeka Vukovarsko-srijemske županije i hrvatske drvne industrije.

Kako gledate na način na koji se dodjeljuju kvote za korištenje drvne mase – kogeneraciju?

Kvote za kogeneraciju u Hrvatskoj dodjeljuje Hrvatski operator tržišta energije. Naš zahtjev za sklapanje ugovora o otkupu električne energije odbio nam je 2015. Da nam nije odbio zahtjev, već bi izgradili kogeneracijsko postrojenje i Spačva bi zaokružila svoj proces od trupca do kupca jer bi se dobivena energija mogla iskoristiti za dobivanje topline. U cijeloj priči najviše nas muči što je velik broj poduzeća koji su dobili kvote danas izvan pogona, ili što je još gore, velik dio nikad nije ni započeo s radom. To znači da su ugovore mahom potpisivali trgovci i mešetari koji su računali na preprodavanje ugovora i u tome vidjeli financijsku korist. Većini to nije pošlo za rukom pa su projekti propali.