fbpx

Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Kreiranje korisničkog računa, slažete se sa našim pravnim napomenama i pravilima privatnosti.

ILI

[TheChamp-Login]

Pratite nas:

Vodeći hrvatski PR-ovci: Uspješne od neuspješnih organizacija u savladavanju krize razlikuje stupanj pripremljenosti

Vodeći hrvatski PR-ovci: Uspješne od neuspješnih organizacija u savladavanju krize razlikuje stupanj pripremljenosti

Odnosi s javnošću jedan su od najučinkovitijih načina izgradnje marketinških strategija i stvaranja čvrste reputacije, a kompanije ulažu iznimne resurse kako bi ostale na vrhu svojih PR-ovskih strategija i ostvarili još veće prinose s boljim ROI-jevima. Razvoj digitalizacije, sve veća uloga društvenih mreža i modernih medija poput videa i sl., zahtijeva od PR stručnjaka sve brže reakcije, što kvalitetniji sadržaj, a to u konačnici iziskuje veću razinu stručnosti osoba koje se bave odnosima s javnošću. O potrebnim suvremenim znanjima i vještinama PR stručnjaka kao i o tome gdje najviše griješe, imali smo prilike čuti od poznatih PR stručnjaka koji iza sebe imaju zavidno iskustvo.

Ankica Mamić (IMC Agencija) ugledna je stručnjakinja za odnose s javnostima. Vodila je komunikacije raznih političara u kampanjama za izbore, savjetovala potpredsjednika Vlade za gospodarstvo i mnoge druge u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Boška Trbojević dugogodišnja je direktorica Odjela za komunikacije i odnose s javnošću u Coca-Coli HBC Adria. Među ostalim zaduženjima obnašala je dužnosti potpredsjednice Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, potpredsjednice Gospodarskoga socijalnoga vijeća Grada Zagreba i predsjednice mreže Svjetskog sporazuma Ujedinjenih naroda za Hrvatsku. Enea Hasukić, direktorica PR-a i strateških komunikacija u agenciji Grizli komunikacije, svakodnevno pokazuje kreativnost, odlučnost snalažljivost i sposobnost upravljanja timom uz vođenje brojnih uspješnih projekata za više od 70 klijenata iz različitih industrija. Ivan Horvat, voditelj je odjela marketinga i odnosa s javnošću u dm-drogerie markt Hrvatska, a u svom poslu svakodnevno preuzima odgovornost za pripremu strategije marketinške komunikacije, odnosa s javnošću, krizne komunikacije i upravljanje budgetom marketinga. Mirela Polić (IMC) savjetnica je za odnose s javnošću kao i izvjestiteljica za Hrvatsku na projektu “Women in Public Relations”. Specijalizirana je za istraživanje položaja žena u odnosima s javnošću s posebnim naglaskom na liderstvo i komunikaciju. Nikoleta Lučin (Madison Consulting) savjetnica koja uz osmišljavanje i implementaciju komunikacijskih aktivnosti kompanija drži treninge za srednji i visoki menadžment tvrtki dm-drogerie markt, METRO Cash & Carry Hrvatska, IKEA Hrvatska i IKEA SEE. Petar Ćuk dugogodišnji je voditelj prodaje u hrvatskoj software-skoj tvrtci Mediatoolkit kao i dobitnik nagrade za najboljeg voditelja prodaje od strane Contact Center Akademije 2018.

Jedna od najvažnijih i brzorastućih industrija u svijetu zasigurno su odnosi s javnošću. Koliko se danas vaša struka razlikuje od ranih dana publiciteta?

Ankica Mamić: Odnosi s javnostima nastali su kao odnosi s javnošću čija je primarna uloga bila stvaranje publiciteta. Međutim, ubrzo se shvatilo da je komunikacija i njezina uloga puno važnija i kompleksnija te da je nužno komunicirati prema svim dionicima i svim javnostima. Naime, za uspjeh i ostvarenje ciljeva svake organizacije potrebno je oblikovati i poslati poruku na način prilagođen svakoj pojedinoj javnosti kako bi je adekvatno primila i razumjela. To nije nimalo jednostavno, posebno uslijed brzog i snažnog razvoja tehnologije kada su praktički svi postali komunikatori i mediji.

Boška Trbojević: Mislim da je svakako uloga odnosa s javnošću postala sveobuhvatnija. PR stručnjaci ulaze u najviše strukture upravljanja ne samo zbog toga što publike ili potrošači traže transparentnu komunikaciju o svim dijelovima poslovanja kako bi mogli donijeti svoje odluke o podržavanju ili kupnji, već i zato što je potrebno naći prave načine za razgovor s ciljnim publikama u ubrzanom i zasićenom svijetu u kojem danas živimo. No, stručnjaci za odnose s javnošću dodatno sve više grade i čuvaju reputaciju i budući da uvijek jednu nogu imaju unutar organizacije a drugu van nje, mogu predvidjeti trendove, slabe točke i utjecati na poboljšanje procesa koji možda nisu najbolji i tako osigurati da organizacija bude dugoročno u dobroj poziciji.

Enea Hasukić: Naša struka se mijenja svakodnevno i danas je gotovo neusporediva s ranim danima publiciteta. Često se na struku odnosa s javnošću gleda na vrlo pojednostavljen način, ali danas, ako primjerice usporedimo stanje prije pet godina, postaje sve izazovnije oblikovati kvalitetan sadržaj i na taj način utjecati na pozitivnu percepciju neke tvrtke ili pojedinca u javnosti. Ono što je bilo smatrano viješću ili nekim oblikom važne novosti to danas više nije, i stručnjak za odnose s javnošću mora istinski razumjeti i pratiti niz tržišta, od medijskog do tržišta industrija u kojem su zastupljeni njegovi klijenti. Pojavom društvenih mreža i sve većom popularnošću digitalnih medija, mogućnost prilagodbe i brze reakcije postaje jedna od najvažnijih vještina u sektoru odnosa s javnošću.

Ivan Horvat: Možemo zasigurno reći da su odnosi s javnošću nikad dinamičniji, intenzivniji, brži, ali samim time i zabavniji. Sve navedeno je naravno, u trendu s rastućom digitalizacijom te na taj način informacije, bilo u pogledu potrebe za istima ili u pogledu plasmana istih, bivaju transferirane u iznimno kratkim rokovima. Zadatak PR stručnjaka u ovom trenutku više se ogleda u kontinuiranom praćenju i reakciji na vanjska zbivanja, fleksibilnosti te prilagodbi strategije komunikacije u odnosu na neka prethodna vremena. Dobar primjer je situacija s koronavirusom koja je cjelokupnu industriju okrenula naopačke.

Mirela Polić: Primarna uloga ranih odnosa s javnošću bila je stjecanje publiciteta, a gledajući kroz povijest još je Aleksandar Veliki shvatio da nije dovoljno samo pobijediti u bitkama već da ljudi trebaju znati o pobjedama. Zato je slao svoje glasnike da šire vijest o njima. Rani odnosi s javnošću obraćali su se javnosti, odnosno skupini ljudi koji dijele iste ili slične karakteristike, najjednostavnije rečeno širem puku. No, razvojem struke i znanosti, evidentno je da ne postoji samo jedna javnost već više javnosti, odnosno više grupa ljudi koji dijele iste ili slične karakteristike i interese kojima se obraćamo, slijedom čega bi bilo ispravnije koristiti naziv odnosi s javnostima. Ove su spoznaje utjecale i na ulogu odnosa s javnostima, slijedom čega se od ranog publiciteta pomičemo prema definiranju odnosa s javnostima kao strateškog upravljanja odnosa između organizacije i svih njezinih javnosti.

Nikoleta Lučin: Prije deset godina veliki brendovi u Hrvatskoj tek su kretali s društvenim mrežama, a kreiranje sadržaja značilo je primarno izradu oglasa, letaka, tekstova za web stranice, objava za medije. Društveni mediji kao kanal komunikacije s potrošačima postali su neizostavan dio komunikacijskih strategija, a kreiranje originalnog sadržaja samo dobiva na važnosti. Za nas koji se bavimo odnosima s javnošću to znači svakodnevno usvajanje novih znanja i vještina, praćenje razvoja tehnologije i aplikacija te integraciju novih trendova u svakodnevne komunikacijske aktivnosti. Fluidnost i prilagodljivost svake komunikacijske danas je ključ jer se današnji trend mora primijeniti danas.

Petar Ćuk: Odnosi s javnošću jedna su od brojnih struka koje su proživjele svojevrsnu evoluciju potaknutu digitalizacijom i tehnološkim naprecima. Dok je u ranim danima naglasak bio na medijskoj pokrivenosti i odnosima s medijima, razvojem brojnih tehnologija fokus se seli s tradicionalnih na nove, online kanale. Formirale su se neke sasvim nove publike koje sada imaju mogućnost davanja povratne informacije, poruke se oblikuju i odašilju sukladno preferencijama publike, a komunikacija između tvrtki i potrošača postaje sve osobnija s ciljem izgradnje dugoročnih odnosa. Samim time, online prisutnost postala je neizostavan element odnosa s javnošću, a upravljanje reputacijom u digitalnoj sferi prioritet.

Svaka kriza je ujedno i kriza percepcije, a s obzirom da javnost želi zadovoljiti svoju psihološku potrebu i uperiti prstom u krivca, PR stručnjaci uvijek moraju biti korak ispred te pravovremeno anticipirati krizne situacije. Koliko su važni krizni komunikacijski planovi za neku organizaciju i koliko, po vašem mišljenju, kompanija u RH ih ima? Prema Vašem saznanju, provode li krizno komuniciranje češće unutarnji odjeli ili vanjske agencije?

Ankica Mamić: Danas više no ikada potvrđuje se koliko je važno imati krizne komunikacijske planove. Svaka kompanija treba imati unaprijed pripremljene procedure za krizne situacije, međutim isto tako važno je razumjeti da se krizni plan mora prilagođavati kontekstu i promjenama u okruženju u kojem poslujemo. U Hrvatskoj ne postoji relevantna statistika tko češće provodi krizno komuniciranje, interni stručnjaci ili vanjski savjetnici. Međutim, moje je mišljenje da je uloga vanjskih savjetnika iznimno značajna jer je pogled izvana u krizi posebno koristan i bitan, jer daje potrebnu „širinu slike“, koju unutra nemamo jer smo uglavnom subjektivni i pod utjecajem stečene korporativne kulture.

Boška Trbojević: Apsolutno je neophodno da su unutarnji odjeli uključeni ne samo u smanjivanje štete kada kriza već izbije, nego u aktivno prepoznavanje potencijalnih ranjivih točaka i utjecanje na upravljačku strukturu da se pravovremeno poboljša sve što potencijalno predstavlja rizik. Tijekom svih tih dijelova procesa očuvanja reputacije suradnja s agencijskim stručnjacima kojima vjerujemo apsolutno je neophodno i ujedno najbolji lakmus papir za sve naše odluke.

Enea Hasukić: Krizni komunikacijski planovi i spremnost na adekvatnu reakciju na krizu su ključni za kvalitetno poslovanje kompanija. Naša agencija prilikom samog definiranja suradnje s klijentima provodi detaljnu analizu postoji li mogućnost za izbijanje krize. Nekada je vrlo teško unaprijed definirati reakciju klijenta, ona ovisi o aktualnoj situaciji, o tome je li se kriza rasplamsala, na kojem komunikacijskom kanalu/mediju je prisutna. Nažalost, nemali smo broj puta svjedočili tome koliko je opasno kada tvrtka ne reagira na kvalitetan način na krizu i koliko to može donijeti negativne posljedice na njeno kompletno poslovanje. Teško je reći tko češće provodi krizno komuniciranje, ali prema našem iskustvu, najbolje je kada se ono provodi u sinergiji unutarnjih odjela (koji najbolje poznaju situaciju „iznutra“) i vanjske agencije (koje će dati adekvatan pogled na situaciju „izvana).

Ivan Horvat: Smatram da je primarno važna fleksibilnost i spremnost na prilagodbu te brzu reakciju. Krizna komunikacija širok je pojam te vjerujem da svaka tvrtka ima pripremljene scenarije krizne komunikacije za industriju u kojoj posluje, a navedeno smatram svakako važnim. Ipak, vjerujem da nas je situacija s koronavirusom naučila koliko brzo možemo kreirati planove, mijenjati ih te prilagoditi razvoju vanjske situacije. Za mene je krizna komunikacije dakle, primarno brza prilagodba novim situacijama i uvjetima. Ako unaprijed možemo predvidjeti sve faktore koji se mogu dogoditi, onda to vjerojatno nije neka velika kriza.

Mirela Polić: Krizu odlikuje nepredvidljivost koja može značajno narušiti odnos između organizacije i njenih javnosti, organizacijsku reputaciju te imati negativne posljedice za dionike organizacije. Svaka ozbiljna organizacija svjesna je da u određenoj mjeri može anticipirati potencijalne krizne situacije pri čemu provodi aktivnosti issues managamenta, a koje se konstantno moraju ažurirati s obzirom da se i okruženje u kojem organizacija i dionici djeluju mijenja. Ono što razlikuje uspješne od neuspješnih organizacija u savladavanju krize je stupanj pripremljenosti, a upravo je to jedan od ključnih zadataka PR-ovaca. Krizno komuniciranje provode krizni komunikacijski timovi, a oni se, nažalost, u većini slučajeva, formiraju u trenutku kada kriza već nastupi.

Nikoleta Lučin: Krizni komunikacijski planovi ključni su za funkcioniranje tvrtke tijekom krize jer je u krizi najvažnija brza reakcija i jasno uspostavljena linija odlučivanja. Vjerujem da su one tvrtke koje nemaju krizne priručnike tijekom pandemije koronavirusa ubrzo ustanovile koliko im je to otežalo komunikaciju, ali i poslovanje.

Petar Ćuk: Nijedna organizacija nije imuna na krizu, osobito u vremenu kada postoje nebrojene mogućnosti za dijeljenje i širenje informacija. Ipak, ključan faktor krize nije nužno njezin uzročnik, već odgovor na nju. Način i brzina kojom tvrtka reagira na kriznu situaciju direktno utječu na njezinu dugoročnu percepciju u javnosti, stoga je krizni komunikacijski plan jedan od najvažnijih strateških dokumenata za svaku tvrtku. Ne bih se usudio govoriti o brojkama i statistikama, no sudeći po čestim stihijskim i nekoordiniranim medijskim nastupima nakon izbijanja kriza, rekao bih da situacija u Hrvatskoj po tom pitanju nije idealna.

Fleksibilnost, sposobnost brze reakcije najviše se provlače kao važne kompetencije PR stručnjaka. Koja su najvažnija znanja i vještine koje jedan stručnjak za odnose s javnošću mora imati da bi uspješno djelovao na hrvatskoj PR sceni?

Ankica Mamić: Kada govorimo znanjima i vještinama PR stručnjaka, rekla bih kako je, u ovom multidisciplinarnom poslu, najvažnije formalno obrazovanje. Međutim, jednako je važno trajno i kontinuirano se usavršavati razumijevajući različita područja u kojima različite organizacije, naši klijenti, djeluju. Ovaj posao zahtijeva stalno učenje, praćenje trendova, razumijevanje šireg društvenog konteksta, edukacije iz različitih područja, među kojima su i usvajanje novih vještina, poput digitalnih. Nadalje, ljudi koji se bave komunikacijom trebaju jako puno raditi na sebi, biti svjesni svojih slabosti. Uspješan i kompetentan komunikacijski stručnjak ne može se postati preko noći, važno je stjecati iskustvo i stalno učiti. Ovaj posao se kod nas vrlo često olako shvaća pa se mnogi i olako nazivaju PR menadžerima.

Boška Trbojević: Prvenstveno, da bi uspješno djelovao na bilo kojoj PR sceni, PR stručnjak mora dubinski razumjeti poslovni model svoje tvrtke ili organizacije. Jedino će takvo poznavanje omogućiti da tvrtku ili organizaciju zastupa na najvišem nivou i da komunikacije vodi strateški i u pravome smjeru. U tome ujedno PR stručnjaci često griješe ili za to nemaju potrebno pozadinsko obrazovanje. Svakom bih ozbiljnom PR-ovcu sugerirala da se konstantno educira u područjima koja možda ne smatra svojim primarnim i prirođenim interesima – ali su svakako neophodna znanja.

Enea Hasukić: Stručnjak za odnose s javnošću mora imati široku opću naobrazbu i mora biti spreman konstantno učiti, što u sektoru industrije odnosa s javnošću nikako nije floskula. Prije svega, ako imate klijenta primjerice iz građevinske industrije, morat ćete u vrlo kratkom roku naučiti puno o njegovoj industriji. Morate pratiti trendove u komunikaciji i medijima općenito i morate kontinuirano raditi na razvijanju kvalitetnih odnosa s novinarima. Stručnjak za odnose s javnošću mora razumjeti što je vijest i kako funkcioniraju mediji i kako stvarati kvalitetan sadržaj. Također, mora biti spreman vrlo jasno i transparentno komunicirati s klijentom, objasniti mu što je dobro za njegov imidž, a što ne i vrlo jasno izraziti svoje mišljenje i stav. Mora biti dobar komunikator i pažljivo balansirati između nekoliko strana (klijent, mediji i drugi), znati adekvatno reagirati na stresne situacije i nositi se s njima. Sve u svemu, mora biti jedna svestrana osoba. Jedan od najvažnijih zadataka stručnjaka za odnose s javnošću jest upravo kako savjetovati i usmjeriti klijenta da komunicira na taj način, naravno u skladu s njegovim poslovnim ciljevima.

Ivan Horvat: Više puta sam spomenuo – fleksibilnost. Dodatno bih naglasio poznavanje područja kojim se bave u najsitnije detalje, kontinuirano učenje te spremnost na pogreške. Svi griješimo i ne postoji veća mogućnost za naučiti nešto od toga. Smatram specijalizaciju PR-a u pojedinoj industrijskoj grani kao budućnost.

Mirela Polić: Stručnjak za odnose s javnostima treba imati izuzetne interpersonalne komunikacijske kompetencije, poznavati okruženje u kojem radi i djeluje (medijsko, političko, ekonomsko itd.) te kontinuirano pratiti trendove u industriji na nacionalnom i međunarodnom tržištu. Osim stručnog usavršavanja, uspješan PR-ovac svakodnevno radi na osobnim karakteristikama upravo zato što se PR može, znanstveno govoreći, karakterizirati kao tzv. emotional labour, odnosno rad u kojem gotovo pa ne postoji precizna linija između privatnog i profesionalnog života.

Nikoleta Lučin: Mislim da se po ovom pitanju hrvatsko tržište ne razlikuje puno od drugih tržišta. PR stručnjak mora znati pisati, mora imati razvijene analitičke vještine i poznavati barem osnove statistike te uvijek biti spreman i sposoban usvajati nova znanja – kada su u pitanju digitalni kanali komunikacije i trendovi na tržištu i u društvu. Praćenje i poznavanje medijske scene kao i uvijek je neizostavno, a danas ono uključuje i influncere na društvenim mrežama.

Petar Ćuk: Kao jednu od najvažnijih vještina svakako bih istaknuo sposobnost brze prilagodbe i rješavanja izazova hladne glave. S obzirom na nevjerojatnu brzinu razvoja događaja u današnje vrijeme, nužno je znati jednako brzo pružiti pravi odgovor na situaciju. Dodao bih još i proaktivnost i etičnost, kao i važnost dobrog poznavanja klijenta i kreiranja strategije krojene prema njegovim potrebama.

Neraskidiv dio poslovanja zasigurno je praćenje ‘važnih brojki’. Što je s brojkama u PR-u? Koliko je za PR stručnjake važna analitika i metrika?

Ankica Mamić: Kao što kaže izreka, kada idete sjeći drvo puno više vremena trošite kako biste naoštrili sjekiru, nego za samu sječu. To vrijedi i u PR-u. Kvalitetna analitika je temelj komunikacijske strategije, a metrika je važna kako bi mogli pratiti rezultate provedenih aktivnosti i ostvarenje postavljenih komunikacijskih ciljeva.

Enea Hasukić: U ovom trenutku je još uvijek teško provoditi preciznu analitiku i metriku u PR-u. Međutim PR i ne djeluje na način da se primjerice jedna priča u medijima direktno reflektira recimo na prodaju klijenta. To je jedan od najvećih izazova kako uopće prezentirati potencijalnim klijentima benefite PR-a. PR aktivnosti se moraju provoditi kontinuirano, u skladu sa strategijom i kroz duži period (idealno najmanje šest mjeseci) kako bi se mogli analizirati rezultati. Idealno bi bilo kada bi klijent proveo istraživanje o vlastitoj percepciji prije i poslije PR aktivnosti, tada bi se mogli donijeti precizni zaključci i analize.

Ivan Horvat: Analitika i metrika su za PR stručnjake iznimno važne. Smatram da PR bez toga ne može više postojati. U konačnici, rastuća digitalizacija upravo nam omogućava takve spoznaje te je jedna od prednosti novog PR razvoja.

Mirela Polić: Analitika i metrika su kao kvantitativni pokazatelji izuzetno bitni u PR-u, međutim komunikacijska industrija se nikada u potpunosti ne može kvantificirati. Kvalitativni pokazatelji su u tom kontekstu važniji, a pri tome podrazumijevamo percepciju organizacije u očima javnosti. Percepcija je ključ odnosa s javnostima zato što upravo o percepciji ovisi način na koji će javnost odgovoriti na određenu osobu ili organizaciju i to kroz interpretaciju informacija koju je primila. Interpretacijom informacija koje PR-ovci komuniciraju, javnosti stvaraju percepciju koja je isključivo kvalitativni pokazatelj.

Nikoleta Lučin: Idealno, analitika i metrika trebale bi biti početak i kraj svega jer jedino je tako moguće odrediti relevantne ciljeve i mjeriti postignute rezultate.

Petar Ćuk: Bez analitike i metrike nema ni rezultata, barem ne onih koji nisu rezultat slučajnosti ili sretnih okolnosti. Postoji izreka Petera Druckera koja kaže da se ne može popraviti ono što se ne mjeri i zaista je tako. Definiranje odgovarajućih metrika i praćenje učinkovitosti PR kampanja i strategija omogućava kvantificiranje procesa i njihovu optimizaciju. Jednostavnije rečeno, analitika i metrika nam pomažu da identificiramo što provjereno funkcionira, a što treba poboljšati kako bi se postigao željeni cilj. U konačnici, informacije o uspješnosti PR aktivnosti pomažu u poboljšanju svih budućih procesa i donošenja strateških odluka temeljenih na relevantnim podacima i tako povećavaju šanse za njihovu uspješnost.

Nije uvijek lako priznati grešku, ali svi griješimo. Gdje najviše griješe PR stručnjaci i što biste im preporučili da izbjegavaju u PR praksama?

Enea Hasukić: Vrlo je nezahvalno govoriti o kolegama i smatram da svi najviše učimo iz vlastitih grešaka. Primjerice, na vlastitom sam iskustvu naučila da je u pojedinim situacijama nužno i nekoliko puta upozoriti klijenta na potencijalne štetne posljedice njegovoga djelovanja, bez obzira na to što je to možda savjet koji u tom trenutku on ne želi čuti. Interno, ključna je kvalitetna komunikacija s agencijskim timom, raspodjela zadataka i pravovremena komunikacija bez obzira na opseg posla u tom trenutku.

Ivan Horvat: Teško pitanje jer svi griješimo, važno je samo da naučimo nešto iz toga. Ono što je najvažnije jest da tvrtka i njene vrijednosti odgovaraju vrijednostima PR stručnjaka; vjerujem da će to ostvariti golem utjecaj na kvalitetu plasiranog sadržaja i strategiju.

Mirela Polić: PR stručnjaci najviše griješe u nedovoljnom shvaćanju storytellinga pri čemu nerijetko plasiraju informacije koje prođu ispod radara. Osim toga, narativ rijetko prilagođavaju komunikacijskom stilu novinara često ne razumijevajući da ono što je zanimljivo PR struci nije zanimljivo novinarskoj. PR-ovci, stoga, svakodnevno trebaju istraživati okruženje u kojem djeluju i sukladno promjenama u istome prilagođavati komunikacijske aktivnosti.

Nikoleta Lučin: Mislim da je najvažnije znati čime se može upravljati, a čime ne. Važno je fokusirati se na one segmente nad kojima možemo imati kontrolu i na koje možemo utjecati.

Petar Ćuk: Rekao bih da problem često leži u tome što se zanemaruje način na koji publika dolazi do poruke. Savjetovao bih PR stručnjacima da se ne ograničavaju samo na izgradnju odnosa s medijima, već da prakticiraju cjelovit pristup. On uključuje i tehničku prilagodbu sadržaja za internet pretraživače, prisutnost na društvenim mrežama te efektivno upravljanje oglašivačkim budžetima da bi se osigurala stvarna upečatljivost poruke.

Vremena se mijenjaju, okruženje je sve turbulentnije, a digitalizacija sve više uzima maha. Kako vidite PR za 10 godina?

Ankica Mamić: Najveći izazov za struku odnosa s javnošću je stalna i nužna potreba prilagodbe brzim promjenama, razvoju tehnologija koje se razvijaju brže od čovjekovog mozga i psihe. Stalni izazov će biti način oblikovanja poruka i odabir adekvatnih kanala za prijenos poruke ciljanim javnostima.

Boška Trbojević: U konstantnoj evoluciji i promišljanju, traženju novih načina za autentičan kontakt s raznim ciljanim javnostima. Također, mislim da će PR-ovci, držeći jedno uho i oko na novim zahtjevima publika preuzeti ulogu svojevrsnih „moralnih“ vertikala u organizacijama i tvrtkama.

Enea Hasukić: Vjerujem kako će, suprotno nekim predviđanjima, važnost PR-a rasti sve više, ali s posebnim naglaskom na stvaranje i plasiranje kvalitetnog sadržaja. Bez jasne strategije bit će vrlo otežano djelovati, vjerujem kako ćemo viđati sve manjih stihijskih istupa. Promatrajući rad medija, možemo zaključiti da kvalitetne, novinarske priče dobivaju sve više na važnosti, što utječe i na sektor odnosa s javnošću. Sinergija svih komunikacijskih aktivnosti, od PR-a, komunikacije na društvenim mrežama i oglašivačkih aktivnosti bit će ključna za kvalitetno pozicioniranje i uspjeh klijenta, neovisno o tome u kojoj industriji djeluje.

Ivan Horvat: U kompletno digitalnoj sferi s potpunom specijalizacijom PR područja.

Mirela Polić: Bit će jako zanimljivo promatrati razvoj PR-a u narednom desetljeću i to ponajprije zbog toga što će se postepeno zabraniti oglašavanja proizvođačima nezdrave hrane. Ujedinjeno Kraljevstvo već je započelo s ovom praksom s obzirom da u toj zemlji najviše ljudi umire upravo od debljine. Vjerujem da će ove vrste odluka biti implementirane i u drugim europskim zemljama što će značajno utjecati na način komuniciranja tih kompanija koje su se više oslanjale na oglašivačke, a manje na PR aktivnosti. Osim toga, veću će pozornost posvećivati strateškom pozicioniranju, stoga će poseban izazov za PR-ovce predstavljati odabir poruka i adekvatnih komunikacijskih kanala pri slanju istih.

Nikoleta Lučin: Za 10 godina naša glavna ciljna skupina bit će generacija koja je odrasla na Instagramu, TikToku i YouTubeu, generacija koja će djetinjstvo povezivati s pandemijom koronavirusa. Naše društvo i stvarnost se mijenjaju brzo i te promjene su nepredvidive, a na nama koji radimo u PR-u je da budemo dio tih promjena i da ih usmjeravamo. Za 10 godina još će veći naglasak biti na digitalnom i virtualnom, na razvijanju i implementiranju alata koji će brendovima omogućiti neposredniji odnos s potrošačima.

Petar Ćuk: Budućnost PR-a je tema o kojoj se puno raspravlja, ponajviše zbog sve bržeg razvoja umjetne inteligencije i machine learninga. Kao i u brojnim drugim industrijama, postoji strah da bi nove tehnologije u bliskoj budućnosti mogle u potpunosti zamijeniti ljude. Moje viđenje PR-a za 10 godina nije toliko pesimistično. Dapače, rezultati istraživanja Sveučilišta Oxford govore kako je vjerojatnost da računalo zamijeni posao specijalista odnosa s javnošću 18 %, a PR managera tek 1,5 %, što nam daje dobar razlog za optimizam. Neupitno je da će doći do automatizacije određenog dijela PR aktivnosti, ali ne i cijele profesije. Ljudski je faktor i dalje nezamjenjiv u procesima uspostave povjerenja i međusobnog razumijevanja, stoga vjerujem kako će nove tehnologije jednostavno omogućiti prebacivanje fokusa s ponavljajućih zadataka na one koji su zaista važni.

Iza vas stoji veliko znanje i iskustvo koje ćete rado podijeliti sa svim zainteresiranima na edukacijskom programu ‘Specijalist za korporativne komunikacije i odnose s javnošću u organizaciji Mirakul Edukacijskog centra. Kome biste preporučili ovakvu edukaciju?

Ankica Mamić: Ovu edukaciju bih preporučila ponajprije onima koji se bave komunikacijama, ali i ljudima iz drugih odjela. Izuzetno je važno da komunikacijski stručnjaci budu uključeni u sve procese u kompaniji kako bi pomogli u izgradnji korporativne kulture koja će generirati željenu reputaciju.

Boška Trbojević: Studentima koji žele usvojiti nova znanja prenesena izravno iz prakse, ali i već formiranim zaposlenicima koji žele osvježiti ili nadograditi svoje komunikacijske vještine, bez obzira na to iz koje struke ili posla dolaze. Mladim ljudima koji su upravo dobili svoje prve komunikacijske poslove. Također, mislim da je program koristan za zaposlenike koji razmišljaju o promjeni svoje karijere u smjeru odnosa s javnošću.

Enea Hasukić: Ovu edukaciju bih preporučila svima onima koji žele unaprijediti komunikacijske aktivnosti svoje tvrtke, ali i svima onima koji se žele okušati u sektoru odnosa s javnošću. Imat ćete prilike čuti konkretne primjere iz prakse od stručnjaka koji godinama provode komunikacijske kampanje i iz prve ruke čuti što vas čeka ukoliko se okušate u ovom sektoru.

Ivan Horvat: Svima koji svoju budućnost vide u svijetu marketinga i PR-a, bilo onima koji tek ulaze u navedeni svijet ili koji su već duže u industriji. Iskustva drugih iznimno su važan faktor u vlastitom razvoju te očekujem da će stečena znanja i informacije na edukacijskom programu biti dobar poticaj za daljnji razvoj.

Mirela Polić: Ovu bih edukaciju preporučila svima koji imaju interes za unaprjeđenje komunikacije bez obzira na to iz koje industrije dolaze. Komunikacija je temelj međuljudskih odnosa i jedno od najvećih čovjekovih dostignuća. S njom se ne rađamo već je učimo i to kroz cijeli život, a uspješna komunikacija donosi višestruke prednosti u privatnom i profesionalnom segmentu.

Nikoleta Lučin: Edukaciju bih preporučila svima koji se već bave PR-om, a zanimaju ih iskustva i prakse kolega, insajderske informacije o tome što sve prethodi završnom proizvodu koji je dostupan javnosti. Isto tako vjerujem da će edukacija koristiti i onima koji se tek planiraju otisnuti u PR vode jer program obuhvaća i osnove PR-a te omogućuje dobar uvid u kompleksnost struke i raspon znanja koja su potrebna PR stručnjacima.

Petar Ćuk: Edukaciju bih preporučio svima koji se žele razvijati na polju odnosa s javnošću kao specijalisti, a također i onima koji žele razviti/poboljšati vlastite procese na tom polju u svojim tvrtkama.

Akademija ‘Specijalist za korporativne komunikacije i odnose s javnošću’ polaznicima će otvoriti vrata u PR-ovski posao uvjeravanja, zaštite, poboljšanja ili izgradnje reputacije putem medija, društvenih medija ili samoproizvedene komunikacije. Akademija ide hibridno tako da će polaznici imati prilike birati žele li edukaciju pohađati u Zagrebu ili pratiti direktan live prijenos iz dvorane putem online Zoom platforme.Više informacija o edukaciji potražite na linku: www.mirakul.hr/akademija/specijalist-za-korporativne-komunikacije-i-odnose-s-javnoscu

 

Povezani članci

  • Ovu prijavu možete u svako doba povući, na kraju svakog Newslettera. Daljnje informacije možete pronaći u našim Pravilima Privatnosti.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.

Ukoliko želite bez ograničenja čitati i preuzimati naše edukativne materijale registrirajte se. Za preuzimanje odabranog sadržaja, možete unijeti i e-mail adresu, na koju ćemo vam proslijediti poveznicu.

  • Više informacija kako skupljamo, obrađujemo i štitimo Vaše osobne podatke dostupne u našim Pravilima Privatnosti.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke
mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku, a više o tome možete pročitati ovdje.

Close Popup