Analitičari Raiffeisen banke pripremili su novo, treće ovogodišnje izdanje RBAnaliza. Središnja tema bavi se članstvom Hrvatske u Europskoj Uniji koje traje pet godina te propituje jesmo li mogli bolje i više.
U nastavku teksta donosimo vam uvodnik publikacije, u kojem je riječ o rastu potrošačkog optimizma koji je obilježio prvu polovicu ove godine, dok se istovremeno usporava rast izvoza roba. Dio sadržaja se bavi kretanjima javnih financija i javnog duga te izgledima dugoročnog kreditnog rejtinga. Analiza se bavi i monetarnom politikom te troškovima zaduživanja na financijskim tržištima. Naposljetku, nudi sadržaj vezan uz kratkoročne odnosno dugoročne izvore rasta, te ponovno stavljanje naglaska na važnost unaprjeđivanja institucionalnog i pravnog okruženja, umjesto na normativno ispunjavanje kriterija.
Rast na krilima potrošnje obilježio je prvu polovicu 2018. godine, a poticaji rastu potrošačkog optimizma dolaze od poboljšanja na tržištu rada te povoljnih rezultata i očekivanja od središnje turističke sezone. S druge strane značajno je usporio rast izvoza roba što se ogleda i u nepovoljnim pokazateljima u industrijskoj proizvodnji. Ohrabruje oporavak investicija koje su u 2018. godini očekivano ostvarile nešto povoljnije stope rasta. Sasvim je izgledno da smo rast predvođen izvozom zamijenili rastom oslonjenim na domaću potražnju samo bez (značajnijeg) rasta zaduživanja. Stoga i u uvjetima solidne inozemne potražnje, niska konkurentnost i visoka uvozna ovisnost, naposljetku imaju negativan neto učinak na bruto domaći proizvod.
U srpnju ove godine dovršen je proces financijskog restrukturiranja koncerna postizanjem nagodbe s vjerovnicima pa su s te osnove umanjeni negativni rizici za gospodarstvo. Rast predvođen potrošnjom pogoduje prihodnoj strani proračuna pa je uz obuzdavanje rashoda sasvim izgledno ostvarivanje gotovo uravnoteženog proračuna. Poboljšanje upravljanja javnim financijama, blago jačanje kune i primarni suficiti omogućavaju daljnji pad javnog duga. U takvim uvjetima izgledi dugoročnog kreditnog rejtinga postaju pozitivni sugerirajući mogućnost povratka u investicijski rejting početkom 2019. godine. Tome u prilog ide daljnje smanjenje vanjske ranjivosti koja se ogleda u smanjenju bruto inozemnog duga, višku na tekućem računu platne bilance i rastućim deviznim pričuvama RH.
Međutim, faza uzlaznog ciklusa poslovne aktivnosti kao i ostvarivanje stope rasta veće od potencijalne ne mogu trajati unedogled. Štoviše, u osnovnom scenariju započeto usporavanje gospodarstva pred kraj prošle godine nastavljeno je i tijekom 2018. godine. Iako je projicirani realni rast od 2,3 posto više izložen pozitivnim rizicima, on upozorava na ograničene potencijale koji proizlaze iz duboko ukorijenjenih slabosti i sporih promjena, osobito u područjima javnih sustava.
U međuvremenu, monetarna politika ostaje dosljedna u provođenju politike stabilnog tečaja, jer unatoč većoj naklonosti k domaćoj valuti u bilancama svih sektora jasno je prisutna velika izloženost valutom riziku kroz obveze vezane uz euro. Inflacija polagano ubrzava predvođena energijom, ne samo u Hrvatskoj već i u EU. Ipak, uvjeti visoke likvidnosti i niskih kamatnih stopa biti će okruženje tijekom druge polovice godine čak i nakon završetka programa otkupa obveznica od strane Europske središnje banke. Stezanje monetarne politike putem podizanja referentnih kamatnih stopa za sada nije izgledno prije druge polovice 2019. godine pa troškovi zaduživanja na financijskim tržištima ostaju povoljni.
Dakle, kratkoročni izgledi rasta ostaju povoljni, ali dugoročni izvori rasta su i dalje slabi. U usporedbi s prosjekom EU u posljednjih petnaestak godina hrvatski BDP po glavi stanovnika mjeren paritetom kupovne moći nije se značajno pomakao. Štoviše slika postaje razočaravajuća uspoređujući nas sa novim članicama iz srednje i istočne Europe. Razlozi takve dinamike poznati su kao i njihova rješenja, ali provedba i dalje ostaje nedorečena. Za zaustavljanje komparativnog zaostajanja nužan je dinamičniji rast gospodarstva koji iziskuje i provedbu prijedloga Europske komisije koji se iz godine u godinu ponavljaju. Možda poticaj za promjene donosi novi strateški cilj Hrvatske – namjera ulaska u euro područje, budući da je za navedeno bitna dugoročna održivost politika, te naprednije institucionalno i pravno okruženje, a ne samo normativno ispunjavanje kriterija.
