
Glavna snaga proizvodnje metala i metalnih proizvoda u zemljama Europske unije zasniva se na proizvodima visoke kvalitete, inovativnim proizvodima i tehnološkom razvoju te učinkovitosti i iskustvu. Budući da je hrvatsko tržište premalo za značajniji rast proizvodnje, poduzeća iz promatrane djelatnosti prvenstveno moraju usmjeriti svoje proizvodne kapacitete na zemlje EU, što ujedno znači i povećanje razine produktivnosti, imovine i radne snage, kako bi se moglo parirati stranoj konkurenciji.
Metalurška proizvodnja smatra se jednim od glavnih čimbenika koji utječe na razvoj svjetske ekonomije. U svijetu je ona profitabilna dok je u Republici Hrvatskoj ipak identificiran niz problema, među kojima su loše poslovno okruženje, nedostatak investicija te loša komunikacija između malih i srednjih poduzetnika iz područja metalne industrije, znanstvenih institucija, visokih učilišta te lokalnih i regionalnih vlasti.
Uvažavajući teorijska znanja, metalurška struka se snažno oslanja na gospodarstvo u međusobnoj razmjeni znanja i iskustva. Aktivnosti istraživanja i razvoja, uz ostale aktivnosti povezane s uvođenjem inovacija u poduzeća, neophodne su da bi gospodarstvo postalo konkurentnije.
Glavna snaga proizvodnje metala i metalnih proizvoda u zemljama Europske unije zasniva se na proizvodima visoke kvalitete, inovativnim proizvodima i tehnološkom razvoju te učinkovitosti i iskustvu. Budući da je hrvatsko tržište premalo za značajniji rast proizvodnje, poduzeća iz promatrane djelatnosti prvenstveno moraju usmjeriti svoje proizvodne kapacitete na zemlje Europske unije, što ujedno znači i povećanje razine produktivnosti, imovine i radne snage, kako bi se moglo parirati stranoj konkurenciji.
Prema tome, ako želi biti konkurentna, današnja proizvodnja mora se temeljiti na suvremenoj tehnologiji, učinkovitim proizvodnim postupcima, ali isto tako i na visokokvalificiranoj radnoj snazi. Za razvoj svakog pa tako i ovog polja, imperativ čini suradnja visokoškolske zajednice i gospodarstva, ulaganje u znanost i istraživanje te zajednički napori u obrazovanju i razvoju visokokvalitetnih stručnjaka – metalurga. Pritom se ističe inovativna vizija sveobuhvatnijih kvalifikacija, kompetencija i vještina mladih stručnjaka utemeljena na relevantnim dokumentima za promišljanje razvojne strategije struke.
Odnos metalske industrije i Industrijske strategije RH
U Industrijskoj strategiji Republike Hrvatske 2014. – 2020., utvrđivanjem ključnih problema industrije, s jedne strane, i definiranjem industrijskih poddjelatnosti koje imaju snage i sposobnosti za rješavanje ključnih problema između industrijskih djelatnosti, rangiranje i vrednovanje provedeno je na razini poddjelatnosti. Kako je osnovni cilj modela utvrđivanje onih poddjelatnosti koje u značajnoj mjeri mogu pridonijeti zaustavljanju negativnih trendova, provedena podjela (grupiranje) omogućuje definiranje horizontalnih mjera industrijske strategije, ali i definiranih sektorskih smjernica u slučajevima kada horizontalne mjere nisu dovoljne.
Industrijska strategija RH utvrđuje strateškim ciljevima sljedeće djelatnosti iz područja proizvodnje i prerade metala: C25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda i C28 proizvodnja strojeva i uređaja. U Strategiji vrednovanja i rangiranja industrijskih poddjelatnosti, sve poddjelatnosti su podijeljene u pet osnovnih skupina. Lijevanje metala je svrstano u prvu skupinu tzv. „pokretača², velikih izvozno orijentiranih poddjelatnosti koje ostvaruju pozitivan EBITDA i zapošljavaju značajan broj zaposlenih. Od ovih poddjelatnosti očekuje se da ostvaruju veće stope rasta i zapošljavanja od kretanja BDP-a, odnosno preko 5%, koji se temelji prvenstveno na povećanju izvoza.
U strukturi BDP-a Republike Hrvatske industrija je u 2014. godini sudjelovala s 21,2%. Najveći udio po ukupnom prihodu u prerađivačkoj industriji odnosi se na proizvodnju hrane i pića (24%), ali se ta grana industrije prati u okviru Sektora za poljoprivredu i šumarstvo, i drvno-prerađivačka industrija. Zatim, udio od 20% zauzima metaloprerađivačka industrija koja uz proizvodnju metala uključuje i proizvodnju gotovih metalnih proizvoda, proizvodnju strojeva, motornih vozila, prikolica i ostalih prijevoznih sredstava te ostalu prerađivačku industriju.
Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku i FINA-e, te na osnovu analize Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize Hrvatske gospodarske komore i za posljednju analiziranu 2016. godinu, u strukturi hrvatske industrijske proizvodnje primarna proizvodnja metala iznosi svega 0,99% kao posljedica nepostojanja ekonomski isplativih nalazišta primarnih sirovina i tržišnih fluktuacija njihove cijene, ali i nedostatka suvremenih proizvodnih kapaciteta. Međutim, valorizacija i izvozna komponenta gotovih metalnih proizvoda ističe se visokim udjelom od gotovo 8,64%.
Izvor: FINA; Obrada podataka: Hrvatska gospodarska komora Sektor za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize
Osnovne su značajke hrvatske industrije stabilna kvaliteta i pouzdanost proizvoda u skladu s EU standardima, raspoloživa stručna radna snaga, potpora znanstvenih institucija, dobra proizvodna infrastruktura i prometna povezanost sa svijetom.
Unatoč prepoznatljivosti i značaju struke, struka je podcijenjena visinom prosječne neto mjesečne plaće po zaposlenom (4.803,00 – 5.685,00 kn). Indikativna je i bruto dodana vrijednost proizvoda. Budući da je hrvatsko tržište premalo za značajniji rast proizvodnje, poduzeća iz promatrane djelatnosti prvenstveno usmjeravaju svoje proizvodne kapacitete na zemlje EU, što ujedno znači i povećanje razine produktivnosti, imovine i radne snage, kako bi se moglo parirati stranoj konkurenciji.
Konkurentnost je moguće temeljiti isključivo na suvremenoj tehnologiji, učinkovitim proizvodnim postupcima, ali isto tako i na visokokvalificiranoj radnoj snazi. Sve to zahtijeva ulaganje u infrastrukturu i obrazovne studijske programe koji trebaju težiti stjecanju prije svega praktičnih znanja i vještina s naglaskom na razvoj i primjenu suvremenih materijala i tehnologija, a kako bi promijenili i unaprijedili status Republike Hrvatske.
Metalurgija: danas kao vizija budućnosti
Metalurgija je inženjerska struka koja pripada području tehničkih znanosti, a bavi se dobivanjem metala iz ruda, njegovog oblikovanja postupcima lijevanja i deformiranja te metodama zaštite okoliša u proizvodnom procesu i recikliranja materijala/sirovina u svrhu ponovnog korištenja. Metalurški fakultet djeluje više od pedeset i osam godina kao jedina znanstveno-nastavna ustanova u Republici Hrvatskoj, koja na preddiplomskoj, diplomskoj, poslijediplomskoj i stručnoj razini pruža visokoškolsko obrazovanje iz područja metalurgije i industrijske ekologije, a organizacijom savjetovanja, seminara, radionica, javnih tribina i predavanja sustavno provodi program cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja.
Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu je jedina znanstveno-nastavna ustanova u Republici Hrvatskoj koja, poštujući kulturu kvalitete, na preddiplomskoj, diplomskoj, poslijediplomskoj i stručnoj razini pruža visokoškolsko obrazovanje iz područja metalurgije i industrijske ekologije, a organizacijom savjetovanja, seminara, radionica, javnih tribina i predavanja sustavno provodi program cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja te pruža potporu gospodarskim subjektima metalurške, metaloprerađivačke, brodograđevne i ljevačke industrije.
Fakultet je stožerno mjesto znanstvenoistraživačke i publicističke djelatnosti u području tehničkih znanosti – polje metalurgija, te pruža znanstvenu i stručnu potporu gospodarskim subjektima metalurške, metaloprerađivačke, brodograđevne i ljevačke industrije u Republici Hrvatskoj, što je posebno značajno nakon gašenja odgovarajućih industrijskih instituta. Ukratko, Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu okosnica je i promotor metalurške struke u Republici Hrvatskoj.
Metalurški fakultet ima dopusnice za izvođenje preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Metalurgija sa smjerovima/usmjerenjima: Metalurško inženjerstvo i Industrijska ekologija te preddiplomskog sveučilišnog stručnog izvanrednog studija Ljevarstvo, kao i za poslijediplomski sveučilišni studij Metalurgija i za poslijediplomski doktorski studij Strojarstvo, brodogradnja, zrakoplovstvo, metalurgija u okviru modula Metalurško inženjerstvo.
Osnovna značajka Metalurškog fakulteta je činjenica da je iznikao direktno iz proizvodnje. Tijekom svog djelovanja kontinuirano su mijenjani nastavni planovi i programi, a sve u svrhu prilagodbe gospodarskim mijenama i kretanjima. Današnju metaloprerađivačku industriju u Republici Hrvatskoj karakteriziraju usitnjenost proizvodnje te nepostojanje jasne razvojne strategije. Današnja poduzeća nastala su uglavnom prilikom restrukturiranja nekadašnjih velikih industrijskih poduzeća otkud potječe i glavnina stručnog kadra i znanja u metaloprerađivačkoj industriji.
Najveća metaloprerađivačka poduzeća plasiraju svoje proizvode na inozemna tržišta te su uglavnom u vlasništvu stranih korporacija. Također, zakonska regulativa bazira se na ekološki prihvatljivoj proizvodnji, što industriji postavlja nove izazove te nameće nužnost stalne edukacije i prilagodbe proizvodnje zadanim uvjetima te podizanje kvalitete. Europsko tržište također zahtijeva poštivanje ekoloških i korporativnih normi.
Saznanja u razvoju metalurgije, metalnih materijala i održivog razvoja nužna su pretpostavka za uspješno uključivanje u nacionalne gospodarske tijekove. Stoga je nužna i odgovarajuća prilagodba studijskih programa tržišnim zahtjevima u javnom i privatnom sektoru. Na temelju dugogodišnjeg iskustva i tradicije Metalurškog fakulteta, podrške lokalne zajednice i gospodarskih subjekata, procjenjuje se da je u Republici Hrvatskoj neupitna potreba za metalurškim stručnjacima oba smjera: Metalurško inženjerstvo i Industrijska ekologija te odgovarajućim kompetencijama.
Zapošljavanje u metalskoj industriji
Republika Hrvatska ima dugu tradiciju u području dobivanja i prerade, kao i izrade gotovih proizvoda iz područja metalurgije. Osim izravno u industriji (lijevanje i obrada metalnih materijala, metaloprerada, brodogradnja itd.) stručnjaci iz metalurgije, odnosno industrijske ekologije, zapošljavaju se u institutima i istraživačkim laboratorijima, kao projektanti industrijskih postrojenja, na području zaštite okoliša u javnom i privatnom sektoru, u uredima za standardizaciju, u uredima državne uprave za tehničko područje djelatnosti itd. Bez njihovog doprinosa nemoguće je očekivati održavanje sadašnje industrijske proizvodnje, a još manje razvoj i tržišnu konkurentnost.
Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, broj zaposlenih metalurga (svi oblici visokog obrazovanja) u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2013.- 2017. godine bio je najveći u 2014. i 2017. godini. Na području Republike Hrvatske u razdoblju od 2013. do 2017. zaposleno je 124 metalurga od čega najviše onih sa završenim dodiplomskim i diplomskim studijem (ukupno 110).
Usporedbom broja zaposlenih prema stručnoj spremi, vidljivo je da je najveći broj zaposlenih metalurga koji su završili dodiplomski studij (diplomirani inženjer metalurgije) i diplomski sveučilišni studij (magistar inženjer metalurgije). Metalurzi koji su završili dodiplomski studij zapošljavaju se bez obzira na životnu dob, godine radnog staža i trajanje nezaposlenosti. Značajniji broj zaposlenih metalurga može se primijetiti kod onih koji su životne dobi 25-34 godine, a koji su završili diplomski sveučilišni studij. Metalurzi su ovisno o stupnju obrazovanja zaposleni u svim županijama u Republici Hrvatskoj, pri čemu uz Sisačko-moslavačku županiju prednjači grad Zagreb. U razdoblju od 2013. do 2017. godine u inozemstvu su zaposlena 2 metalurga, jedan sa završenim dodiplomskim i jedan sa završenim diplomskim studijem.
Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje
Prijenos znanja i tehnologija – akademska zajednica i gospodarstvo
U Republici Hrvatskoj potiče se povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva brojnim strateškim dokumentima poput strateškog i zakonodavnog okvira za jačanje konkurentnosti gospodarstva, sektorska specijalizacija Republike Hrvatske, poboljšanje poslovne klime i razvoj poslovne infrastrukture, promidžba i brendiranje prioritetnih sektora, promicanje Republike Hrvatske kao poželjne investicijske destinacije uz proaktivni pristup investicijama, podrška razvoju i primjeni novih financijskih mehanizama za podršku gospodarstvu, jačanje izvrsnosti industrije i poticanje suradnje javnog, privatnog i znanstveno-istraživačkog sektora za razvoj i primjenu inovacija i novih tehnologija.
Za razvoj metalske industrije u Republici Hrvatskoj ključnu ulogu ima reprezentativan trokut utjecajnih čimbenika (Triple Helix): poslovni sektor, znanstvenoistraživački kapaciteti i javna politika.
Znanstvene organizacije u Hrvatskoj posjeduju dobar znanstvenoistraživački potencijal i predstavljaju čvrstu osnovu za razvoj konkurentnog gospodarstva utemeljenog na inovacijama. Hrvatska srednja i velika poduzeća ulažu više od 90% svih privatnih investicija u istraživanje i razvoj, od čega velika poduzeća ulažu najveći udio (više od 60%), za razliku od mikro i malih poduzeća (nešto manje od 8%).
Zbog nedovoljne javne potpore znanstvenoistraživačkim aktivnostima i relativno niskog interesa poduzeća, ulaganja u razvoj istraživanja i inovacija proteklih godina stagniraju. Aktivnosti istraživanja i razvoja, uz ostale aktivnosti povezane s uvođenjem inovacija u poduzeća, neophodne su da bi hrvatsko gospodarstvo postalo konkurentnije putem rasta produktivnosti poduzeća, pristupanja novim tržištima s većom dodanom vrijednošću i naposlijetku, dovođenjem do održivog zapošljavanja u kontekstu oštrog globalnog natjecanja.
Projekt Centar za ljevarstvo – SIMET
Realizacijom projekta Centar za ljevarstvo – SIMET poboljšat će se uvjeti za inovacije u javnom sektoru istraživanja, razvoja i inovacija te pridonijeti unapređenju ukupne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.
Projekt Centar za ljevarstvo – SIMET u partnerstvu sa Sisačko-moslavačkom županijom, prijavljen na ograničen poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj, u završnoj je fazi evaluacije. Realizacijom projekta Centar za ljevarstvo – SIMET poboljšat će se uvjeti za inovacije u javnom sektoru istraživanja, razvoja i inovacija te pridonijeti unaprjeđenju ukupne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.
Infrastrukturni projekt Centar za ljevarstvo- SIMET, prepoznat u KET prioritetnom području istraživanja, u skladu je s Planom razvoja istraživačke infrastrukture u Republici Hrvatske Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta iz 2016. godine i Strateškim planom Ministarstva gospodarstva za razdoblje 2015.-2017.
Isto tako, prijedlog projekta Centar za ljevarstvo u potpunosti je usklađen s Industrijskom strategijom Republike Hrvatske 2014.-2020. te Strategijom regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2020. godine. Realizacija tog projekta u potpunosti će doprinijeti unaprjeđenju postojeće infrastrukture nabavom istraživačke opreme nedostupne u Hrvatskoj i njezinom europskom okruženju.
Mjere za povećanje konkurentnosti metalske industrije
– Lean koncept proizvodnje
U hrvatskom gospodarstvu se sve više nameće potreba uvođenja Lean koncepcije proizvodnje odljevaka u hrvatske ljevaonice i metaloprerađivačke subjekte. Lean je proizvodna filozofija koja implementacijom skraćuje vrijeme od narudžbe kupca do isporuke gotovog proizvoda, eliminirajući sve izvore rasipanja (gubitaka) u proizvodnom procesu. Osnovno načelo je proizvodnja odljevka, uvažavajući vrstu, kvalitetu i količinu proizvoda koju diktira potražnja tržišta. Pri tome se stavlja naglasak na fleksibilnu i učinkovitu organizaciju proizvodnih pogona i procesa, što se postiže skraćivanjem vremena proizvodnog procesa, izbacivanjem svih nepotrebnih aktivnosti, odnosno eliminiranjem ili smanjenjem svih oblika rasipanja. Glavni cilj je isporuka usluge ili proizvoda koji se potpuno podudara sa željama kupaca, sa što manje gubitaka.
Za primjer, usvajanju Lean koncepta proizvodnje izravno doprinosi i projekt Centar za ljevarstvo – SIMET, nositelja Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Realizacijom projekta poboljšat će se uvjeti za istraživanje i poboljšanja nabavkom visoko sofisticirane opreme iz područja sinteze i karakterizacije materijala, povratnog inženjerstva te brze izrade prototipa. Time će Centar izravno doprinijeti razvoju inovacija i biti na usluzi hrvatskom gospodarstvu na putu usvajanja Lean koncepcija te omogućiti vrhunski transfer znanja i tehnologija.
Jačanje znanstvenoistraživačke institucije i njenog rada može pozitivno utjecati na transfer znanja i tehnologija prema svim zainteresiranim dionicima. Suvremena proizvodnja nezamisliva je bez implementacije novih strategija i koncepcija. U ljevačkoj industriji najviše se ističu koncepcije: “Near net shape castings” – odljevci s gotovo konačnim dimenzijama, kod kojih nije potrebno provesti strojnu obradu nakon lijevanja ili je ona minimalna i “Right for the first time” – ispravno već po prvi puta, tj. koncepcija kvalitativnog menadžmenta u smislu prevencije grešaka pretpostavljenoj detekciji, eliminaciji i popravljanju grešaka. Jedan od osnovnih ciljeva navedenih koncepcija je visoka iskoristivost materijala, uz što manji broj primijenjenih operacija u procesu oblikovanja.
– Inovacije u službi konkurentnosti
Inovacija je primjena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra, usluge, procesa koja donosi nove koristi ili kvalitetu u primjeni. U širem smislu riječi, inovacija je svaki zahvat kojim se smanjuju ulazni troškovi, a povećava produktivnost, poboljšava kvaliteta proizvoda ili usluga, povećava sigurnost, smanjuje otpad, odnosno svaka mjera koja vodi ka porastu konkurentnosti.
Hrvatska je i ove godine uvrštena u Svjetski godišnjak konkurentnosti koji izdaje Institute for Management Development (IMD) iz Lausanne. „Svjetski godišnjak konkurentnosti“ objavljuje se svake godine od 1989. u svrhu analiziranja i rangiranja sposobnosti nacija kreirati i održati okruženje koje održava konkurentnost poduzeća. Hrvatska je u ovogodišnjem izvješću zauzela 61. mjesto od ukupno 63. svjetske ekonomije, što je pad za dva mjesta u odnosu na prošlu godinu. Metodologija IMD-a temelji se na analizi 4 faktora konkurentnosti, a to su: gospodarski rezultati, učinkovitost javnog sektora, učinkovitost poslovnog sektora i infrastruktura, te 5 indeksa za svako područje.
Izvor: IMD World Competitiveness Yearbook 2018;http://konkurentnost.hr/imd-godisnjak-svjetske-konkurentnosti-2018-konkurentnost-i-sposobnost-za-privlacenje-investicija-dramaticno-niski/
Pregled statusa Republike Hrvatske u razdoblju od 2006. do 2018. godine prikazan je sljedećim grafom:
Izvor: IMD World Competitiveness Yearbook 2018; http://konkurentnost.hr/imd-godisnjak-svjetske-konkurentnosti-2018-konkurentnost-i-sposobnost-za-privlacenje-investicija-dramaticno-niski/
Pregled promjene statusa ukazuje na činjenicu da je ekonomska kriza sa svojim negativnim učincima od 2008. godine za mnoge usporedive zemlje završila 2014. godine, dok Republika Hrvatska još i 2018. ne pokazuje oporavak. Gospodarski rezultati temelje se na visokim prihodima od turizma, ali i izvoza.
Unatoč kvalificiranoj radnoj snazi, visokoj razini obrazovanja i pouzdanoj infrastrukturi, loše poslovno okruženje, spora administracija i opterećenost parafiskalnim nametima još uvijek diktiraju relativno nisku cijenu rada. Napredak se može očekivati jačom suradnjom akademske zajednice i gospodarstva s naglaskom na ulaganja u inovacije, transfer znanja i optimiziranje tehnologije, uz preduvjet da upravljačka struktura tvrtke prepozna značaj takve suradnje.
U prilog tomu ide i „Izvješće o konkurentnosti“ za 2017.-2018. godinu prema kojem Republika Hrvatska pokazuje kontinuirani pad i ove godine ima poziciju 74 od 137 svjetskih ekonomija, kako je prikazano sljedećim grafom:
Izvor: World Economic Forum, The Global Competitiveness Report 2017–2018; http://www3.weforum.org/docs/GCR2017-2018/05FullReport/TheGlobalCompetitivenessReport2017%E2%80%932018.pdf
Problematični stupovi konkurentnosti su i dalje suvremenost poslovanja i inovacije. Prepoznato je 5 najproblematičnijih faktora za poslovanje poredanih po valorizaciji učinka: neučinkovita javna administracija, nestabilnost pravne regulative, porezna regulativa, korupcija te visina poreznih nameta. Ovih 5 faktora može regulirati javna politika. Nakon toga slijede 4 faktora koje gospodarstvo treba prepoznati i nametnuti kao preduvjete svoje konkurentnosti: nedovoljan kapacitet za inovacije, dostupnost financiranja, ograničavajući propisi o radu i neadekvatno educirana radna snaga.
Prepoznavanje vlastitih mogućnosti za konkurentnost na globalnom tržištu te slijedom navedenog, zahtjevi prema javnoj politici za prepoznavanjem i uvrštavanjem istih u strategije razvoja i financiranja, ali i obrazovnom sustavu u osmišljavanju kompetentne, kreativne i inovativne radne snage, mogu iznjedriti sinergiju pozitivnih pomaka ka povećanju konkurentnosti.
– Transformativni proces povećanja konkurentnosti metalske industrije: uloga akademske zajednice u viziji budućeg razvoja
Akademska zajednica svoju kompetentnost jamči teorijskim znanstvenim istraživanjima, koja se kasnije reflektiraju na primijenjena razvojna istraživanja, a odvijaju se upravo u suradnji s gospodarskim dionicima. Ishod takve suradnje su kontinuirane stručne prakse studenata koje prethode eksperimentalnom radu u okviru završnih i diplomskih radova te brojnim publikacijama u časopisima i/ili izlaganjima na konferencijama.
Prepoznatljivost, daljnja suradnja i u konačnici povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva temelji se upravo na primjerima cjeloživotnog obrazovanja namijenjenim metalskoj industriji u Republici Hrvatskoj, ali i šire, poput Međunarodnog savjetovanja ljevača (International Foundrymen Conference) i Znanstveno-stručni seminar. Takvi događaji su osmišljeni kao predstavljanje trenutnih „state of the art“ istraživanja u suradnji s gospodarstvom te podizanje konkurentnosti ljevaonica putem racionalizacije i optimizacije proizvodnje odljevaka utemeljenim na inovacijama i suvremenim tehnologijama proizvodnje s težištem na suvremenim koncepcijama razvoja materijala i tehnologija.
Programi cjeloživotnog obrazovanja okupe preko 150 sudionika iz petnaestak zemalja, što dokazuje da ovakav tip prijenosa znanja postaje imperativ u svakom proizvodnom procesu i osigurava povećanje kreativnosti i inovativnosti s ciljem podizanja konkurentnosti svake tvrtke.
Metalurški fakultet prepoznao je smjernice istraživanja nužne za povećanje konkurentnosti gospodarstva i identificirao ih je u šest značajnih razvojnih pravaca na kojima gradi svoju znanstvenoistraživačku strategiju:
- dizajniranje materijala i tehnologija,
- proizvodnja, tj. optimizacija tehnoloških procesa,
- energetska učinkovitost,
- karakterizacija materijala,
- primjena materijala i proizvoda,
- oporaba i zbrinjavanje metalnih materijala i proizvoda, odnosno okolišni aspekt proizvodnje.
Uspješne investicije trebale bi biti temeljene na prednostima i potencijalima svake regije te ostvarive sinergijom javne politike, znanstvenoistraživačkih kapaciteta i poslovnog sektora. Ovakvi događaji predstavljaju zajednički transformativni proces koji uključuje viziju budućeg razvoja, identificiranje konkurentske prednosti, postavljanje strateških prioriteta i korištenje pametnih politika i akcija.
Pokazatelji i budućnost metalske industrije u Hrvatskoj
Direktor sektora za financijske institucije i ekonomske analize HGK, Zvonimir Savić, istaknuo je neke od ključnih pokazatelja poslovanja metalske industrije u Hrvatskoj.
– Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o industrijskoj proizvodnji u metaloprerađivačkoj industriji (koja obuhvaća nekoliko djelatnosti prema NKD-u), u posljednje dvije godine, prisutni su različiti trendovi. Tako je kod proizvodnje metala, proizvodnje ostalih prijevoznih sredstava, ostale prerađivačke industrije (C32 prema NKD-u) te popravka i instaliranja strojeva i opreme u prošloj godini zailježen porast proizvodnje, a u 2016. godini pad. Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda bilježi obrnuta kretanja, dok se kod proizvodnje strojeva i uređaja, proizvodnje motornih vozila, prikolica i poluprikolica u posljednje dvije godine bilježi rast.
S obzirom na to da u gotovo nijednoj od spomenutih grana metaloprerađivačke industrije, izuzev kod popravka i instaliranja strojeva i opreme, nije dostignuta razina proizvodnje iz 2008. godine, postoji veliki prostor za rast proizvodnje.
Najvažnija izvozna tržita za hrvatske metalne proizvode, u smislu vrijednosti robnog izvoza, uglavnom su tržišta zemalja EU. Tako je primjerice u 2017. godini najveći iznos robnog izvoza grupe proizvoda „Željezo i čelik“ zabilježen u Sloveniju (313,1 milijun kuna tj. 2,8% ukupnog robnog izvoza u Sloveniju) i Italiju (299,5 milijuna kuna tj. 2,1% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju), grupe proizvoda „Proizvodi od željeza i čelika“ zabilježen u Italiju (668,9 milijuna kuna tj. 4,7% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju) i Njemačku (584,1 milijun kuna tj. 4,5% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju), grupe proizvoda „Aluminij i proizvodi od aluminija“ zabilježen u Njemačku (746,97 milijuna kuna tj. 5,8% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju) i Sloveniju (729,8 milijuna kuna tj. 6,5% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju), grupe proizvoda „Vozila, osim željezničkih ili tramvajskih vozila, njihovi djelovi i pribor“ zabilježen u Njemačku (1,26 milijardi kuna tj. 9,8% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju), Francusku (416,6 milijuna kuna tj. 16,1% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju) i Italiju (264,5 milijuna kuna tj. 1,9% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju).
Izuzetak od tog pravila jest primjerice grupa proizvoda „Brodovi, brodice i plutajuće konstrukcije“, gdje je najveća vrijednost robnog izvoza zabilježena na Kajmanske otoke (418,4 milijuna kuna tj. 99,96% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju), Cipar (297,5 milijuna kuna tj. 76,9% ukupnog izvoza u tu zemlju) i Britanske djevičanske otoke (292,2 milijuna kuna tj. 99,8% ukupnog robnog izvoza u tu zemlju).
Prema statistici DZS-a, metali kao zasebni proizvodi (željezo, čelik, aluminij, bakar, cink itd.) ili jednostavniji proizvodi od metala, s najvećom izvoznom vrijednosti u 2017. godini bili su grupe proizvoda „Željezo i čelik“ (1,02 milijarde kuna), „Proizvodi od željeza i čelika“ (3,4 milijarde kuna) te „Aluminij i proizvodi od aluminija“ (3,2 milijarde kuna). Pritom je jedino kod „Aluminij i proizvodi od aluminija“ (71,1 milijun kuna) i „Olovo i proizvodi od olova“ (70,7 milijuna kuna) zabilježen suficit u vanjskotrgovinskoj robnoj razmjeni – prenosi nam Savić.
Tvrtke koje stvaraju dodanu vrijednost
S druge strane, direktorica sektora za industriju pri HGK, Tajana Kesić Šapić, osvrnula se na kvalitetu, snagu i inovativnost hrvatskih tvrtki u metalskom sektoru te opravdano izdvojila:
DOK-ING d.o.o. Zagreb
DOK-ING je tvrtka osnovana 1991. godine za proizvodnju specijalnih strojeva za razminiranje.
Proizvodi strojeve za razminiranje MV – za čišćenje nerazminiranih i minski sumnjivih područja. Strojevi su u uporabi u mnogim zemljama svijeta; stroj za rad u podzemnim rudnicima – razvijen na zahtjev američkog partnera, koristi se u rudnicima u JAR. Ima daljinsko upravljanje i izuzetno je malih dimenzija (visina 83 cm); vatrogasni stroj na daljinsko upravljanje MVF-5 – za opasne i nepristupačne terene, kao što su kemijska i naftna industrijska postrojenja, nuklearne elektrane…; električni automobil LOOX – razvijen na osnovi iskustva s tehnologijama daljinskog upravljanja vozilima, hibridnog, dizel i električnog pogona strojeva.
HSTEC d.o.o. High Speed Technique, Zadar
HSTEC (ranije SAS-HSTEC d.d.) je osnovan 1997. godine za razvoj, projektiranje i proizvodnju preciznih visokobrzinskih elektromotornih vretena, direktnih pogona i druge visokobrzinske tehnike, te za projektiranje i automatizaciju specijalnih obradnih strojeva i sustava. HSTEC je razvio je široku paletu elektromotornih vretena i električnih pogona za direktnu primjenu na obradnim alatnim strojevima. Tvrtka HSTEC okupila je tim od pedesetak inženjera strojarske i elektrotehničke struke s bogatim iskustvom u razvoju, konstrukciji i izradi specijalnih alatnih strojeva, te implementaciji industrijskih robota, a nudi optimalna rješenja na području industrijske automatizacije.
TEHNIX d.o.o., Donji Kraljevac
Tehnix je poznat po vlastitom brendu u zaštiti okoliša pod nazivom “Tehnix Global Ecological Company” i vodeća je kompanija u regiji za projektiranje, proizvodnju, servisiranje strojeva i opreme za zaštitu okoliša te gospodarenje otpadom. Tehnix d.o.o. ima oko 300 zaposlenih i proizvodi opremu za komunalnu tehnologiju (preskontejnere, rolokontejnere), strojeve za reciklažu otpada, preše za baliranje, uređaje i opremu za pročišćavanje voda (separatori, biorotori, biojame), cisterne, eko-kontejnere za zapaljive i opasne tvari, mobilne naftne pumpe, poslovno-stambene i specijalne kontejnere.
CENTROMETAL d.o.o., Macinec
Osnovna djelatnost tvrtke je proizvodnja kotlova na kruto, plinovito i tekuće gorivo, raznih vrsta kombiniranih kotlova (na kruto gorivo, pelete, ulje, plin), elektrokotlova, bojlera, hidroforskih posuda, solarne tehnike (solarni kolektori i pumpne grupe, solarna regulacija), opreme za loženje drvenom sječkom i peletama, etažnih kotlova i dimovodne opreme i pribora. Tvrtka zapošljava preko 200 djelatnika i ima vlastiti razvoj temeljen na domaćoj pameti, centar za izobrazbu, ispitnu stanicu, moderan tehnološki park i razgranatu servisnu službu.
RASCO d.o.o., Kalinovac
RASCO je vodeći proizvođač opreme za komunalno održavanje u Europi. S više od 200 zaposlenih radnika, RASCO čini važan gospodarski subjekt sjeverne Hrvatske. Najvažniji proizvodi su snježni plugovi, posipači soli prikladni za sve tipove vozila, kranske kosilice i povezane nadogradnje na vozila.
ADRIA WINCH d.o.o., Split
Adria Winch je brzorastuća tvrtka čije su temeljne djelatnosti razvoj, projektiranje, proizvodnja i plasman složene i tehnološki napredne opreme koja se primjenjuje u pomorskom prijevozu, iskorištavanju nafte i plina, istraživanju i eksploataciji mora i podmorja, ribolovu, gradnji objekata i drugim djelatnostima. Adria Winch više od 90% svojih proizvoda plasira na inozemnom tržištu, najviše na tržište Rusije i Norveške.
MIV – Metalska industrija Varaždin d.d., Varaždin
Metalska industrija Varaždin d.d. jedna je od rijetkih tvrtki u Europi koja na istom mjestu ima i ljevaonicu i pogon za strojnu obradu. 90% ukupne proizvodnje čine armature i fazone dok 10% proizvodnje čine odljevci prema narudžbi te proizvodi za uređenje javnih površina. MIV proizvodi više od 3000 standardnih proizvoda te raznovrsne proizvode po narudžbi. Ljevaonica MIV ima svoj vlastiti odjel za razvoj i istraživanje novih proizvoda i unaprijeđenje proizvodnje.
Nije sve tako sivo
Direktorica Impol TLM-a, Marjana Lažeta, dala je svoje viđenje budućnosti sektora u kojem su vrlo aktivni. – Što se tiče industrije poluproizvoda od aluminija, možemo reći da je budućnost obećavajuća. Potrošnja aluminija godišnje iznosi približno 7% rasta, s visokim potencijalom za valjane aluminijske proizvode, gdje se tržište otvara prvenstveno u automobilskoj, građevinskoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Najvažnija tržišta su Njemačka, Italija, Francuska, SAD i druge zemlje EU. Mi uglavnom izvozimo lim, nakon čega slijede trake i folije.
U poslovnom smislu, postupno se uvode metode lean menadžmenta. Počeli smo s 5S i linijskim kontrolama, iduće godine nastavit ćemo s TPM i drugim metodama. Vezano uz to, inovacije i korisni prijedlozi važni su za razvoj tvrtke, kao i za sitne optimizacije u proizvodnji. Impol-TLM također ima i strukturirani sustav nagrađivanja korisnih prijedloga zaposlenika,a teži cilju – jedan korisni prijedlog po zaposleniku godišnje.
Dugoročno, namjeravamo značajno povećati proizvodnju, dalje uložiti u povećanje kapaciteta lijevanja i rezanja te postići odgovarajuće metode osiguranja kvalitete koje će nam omogućiti prodor u automobilsku industriju. Ulaganja u ovu vrstu proizvodnje su neophodna i bez njih nije moguće opstati niti dugoročno napredovati.
Ima li hrvatska brodogradnja željenu perspektivu i u tržišnoj niši?
Hrvatska su brodogradilišta već prije desetak godina prestala proizvoditi jednostavne brodove (tankere, brodove za rasuti teret…) i počela raditi brodove s većom dodanom vrijednošću (npr. jaružari, polarni kruzeri…). Jednostavni brodovi im nikako nisu mogli biti rentabilni jer se u Kini i Koreji grade daleko brže i u velikim serijama, a našima često samo čelik košta 70% ukupne vrijednosti takvog broda, (a smio bi koštati do 20% da bi bio rentabilan).
Kompleksni brodovi bi mogli biti rentabilni, ali sigurno ne prvi u seriji, vjerojatno ni drugi, ni treći. Dakle, trebalo bi imati narudžbu od 6-7 brodova, kad se kod onog četvrtog ili petog ostvaruje zarada, a pogotovo kod sljedećih. Uljanik primjerice, jedini u svijetu proizvodi jaružare (dredger) i imali su stalne narudžbe iz zemalja koje kopaju morsko dno i grade umjetnu obalu i otoke (Nizozemska, UAE…).
Brodogradnja je izuzetno važan industrijski sektor u RH. Prosječno, zadnjih 10 godina u brodogradnji je zaposleno oko 5% ukupnog broja radnika, a s kooperantima taj broj iznosi oko 10%. Brodogradnja je bila redovito među najjačim izvoznim granama s izvozom od 10-15% ukupnog izvoza RH i udjelom od 2% u BDP-u. Procjenjuje se da hrvatska brodogradnja uz sebe veže oko 1500 tvrtki (proizvođača brodske opreme, kooperanata, projektnih ureda, davatelja usluga i trgovaca).
Foto: https://skveranka.com
Hrvatska ima preko 180 proizvođača brodske opreme, s oko 7000 djelatnika. Udio domaćeg materijala i opreme iznosi oko 20-22% od ugovorene cijene broda, ovisno o tipu broda i o brodogradilištu.
Tvrtke proizvode dijelove i opremu za sve segmente broda: motore i dijelove motora, strojne dijelove, opremu za palubu, dizalice, vitla, električnu opremu, električne motore, upravljačke stolove, rasvjetna tijela, ventile, cijevi, ventilacijsku i klima opremu, metalne konstrukcije, armature, nemetalnu opremu, interijere, namještaj za brodove, gumene dijelove, kao i pružatelje inženjerskih usluga u brodogradnji.
Ako govorimo o multiplikativnim učincima vezanim uz brodogradnju, direktni su učinci kod svih dobavljača materijala i opreme za gradnju brodova te pružatelja usluga brodogradilištima. Indirektni učinci su teško mjerljivi, a predstavljaju utjecaj brodograđevne industrije na povećanje zaposlenosti i porast potrošnje u gradu, odnosno regiji. Također, procjena je da jedno radno mjesto u brodogradilištu generira 3 do 4 radna mjesta u regionalnom gospodarstvu.
Brodogradnja bi u Hrvatskoj trebala predstavljati prioritet u planiranju BDP-a jer je to jedan veliki segment bazne industrije, obzirom na uloženo znanje, materijalne resurse i konačnu vrijednost gotovog proizvoda. Zemlje u okruženju štite svoju baznu industriju, čak i pri pojavi fluktuacija tržišnih kretanja, i to kao stratešku odrednicu razvoja. Imperativ je brodogradnju, ali i općenito metalsku industriju pratiti i poticati posebnim mjerama u svim segmentima proizvodnje i plasmana gotovih proizvoda.
Pojam industrijske proizvodnje gubi važnost, koja joj s pravom pripada, ukoliko se njime bavimo samo u teškim situacijama (Uljanik, INA Rafinerija nafte Sisak). Strateške pravce razvoja Hrvatske bi na svim razinama trebalo poštivati i poticati mjerama koje će osigurati kontinuitet proizvodnje i to investicijama u tehnologiju, ulaganjem u znanje, poticanjem inovativnosti i zadržavanjem potentne radne snage u Hrvatskoj.
No, kao što čujemo zadnjih dana, problemi u brodogradnji postoje. Uljanik se hrva s teškoćama u poslovanju, koje su se nakupljale godinama, no određeni interesi ulagača za Uljanik i brodogradilište 3. maj postoje. Hoće li se i u kojem smjeru realizirati, nije posao od jednog dana. Nadamo se da će ipak biti više sluha svih uključenih, kako znanje i ljudi koji rade u brodogradnji ne padnu u depresiju.
Metalska industrija u Hrvatskoj ima budućnost, no neophodno je koncentrirati se na trojstvo konkurentnosti metalske industrije – suvremenu tehnologiju, učinkovit proizvodni postupak i visokokvalificiranu radnu snagu.
Pripremila: Prof. Zdenka Zovko Brodarac, dekan Metalurškog fakulteta u Sisku