Financije
Recentna nas povijest uči da neadekvatno upravljanje u financijskim institucijama može dovesti do prilično velikih gubitaka, čak i do bankrota. Stoga je za uspješno održavanje njihovog poslovanja stabilnim u post-kriznom razdoblju, od velike važnosti uspostava robusnog i dinamičnog internog sustava (kao i pripadne mu infrastrukture) za kontrolu i upravljanje rizicima kojima su izložene u svom poslovanju. U takvim tržišno-regulatornim uvjetima na veličinu i volatilnost različitih pozicija sve više utječe i sve kompleksnija interakcija različitih komponenata rizika unutar ukupnog profila rizika kojem su institucije izložene.
Financijski sektor polako izlazi iz vjerojatno najdublje krize u svojoj novijoj povijesti, brišući pri tom kapital mnogih nekada održivih financijskih institucija. Kao rezultat toga, uvriježeni načini upravljanja investicijsko-kreditnim portfeljima, metode odobravanja investicija i kreditnih plasmana te vrednovanja istih, kao i procesna i organizacijska struktura vezana uz upravljanje portfeljima i s njim vezanim rizicima, protresena je od vrha do dna.
Uz to, među financijskim regulatorima i supervizorima rašireno je gotovo konsenzualno mišljenje da financijske institucije (prije svega poslovne banke i osiguravajuća društva) svakako trebaju dodatno razmotriti postojeće investicijske i kreditne politike, te s njima vezane politike i procedure upravljanja korespondentnim rizicima. U takvim uvjetima, upravljanje investicijsko-kreditnim portfeljima predstavlja sve veći izazov za ključne zaposlenike menadžmenta financijskih institucija.
Upravljanje investicijskim rizicima u financijskim institucijama je od globalne krize na ovamo definitivno ušlo u novu fazu svoga razvoja, nadišavši tradicionalne uloge primarno vezane uz credit risk underwriting (u procesu odobravanje investicija i plasmana) i credit&market risk controlling (u procesu monitoriranja kvalitete investicijsko-kreditnog portfelja), te je postalo nositeljem strateškog upravljanja ukupnom pozicijom institucije. Uzevši u obzir da se poslovanje financijskih institucija zadnjih godina odvija u poslovno-regulatornoj okolini obilježenoj monetarnim intervencijama, re-regulacijom financijskog sektora i slabašnim makroekonomskim rastom poslovanja neupitna je strateška važnost funkcije kontrole i upravljanja rizicima.
Teme kao što su neadekvatna kreditna potražnja, balast non-performing dijela portfelja, slabašni prinosi na investicije u vrijednosne papire, valutni „ratovi“, neizvjesnost vezana uz kreditni rizik pojedinih država i kretanje kamatnih stopa na međunarodnim financijskim tržištima, stalno se miješaju s onima vezanima uz sve opsežnije i striktnije regulatorne zahtjeve koji kapilarno prodiru u sve pore bankovnog poslovanja (od onih vezanih uz kapitalnu i likvidnosnu adekvatnost, do onih vezanih uz zaštitu potrošača, ocjenjivanje stručnosti i primjerenosti višeg menadžmenta i adekvatnost poslovnog modela svake pojedine banke), naraslu supervizijsku diskreciju i promjene relevantnih računovodstvenih standarda.
Unutar takvog konteksta dobro poznavanje svih tipova rizika (te uz njih vezanih mjera i tehnika zaštite i transfera rizika), njihove interne dinamike, te dinamike njihove međusobne interakcije, kao i korespondentnih regulatornih zahtjeva i očekivanja financijskih supervizora postaju nužnim i jednim od važnijih preduvjeta izgradnje učinkovitog sustava integrirane kontrole i upravljanja rizicima na razini svake financijske institucije.
Proces integracije funkcije kontrole i upravljanja rizicima u poslovne strategije financijskih institucija, s jedne strane, te aktivnog doprinosa kontinuiranim operativnim naporima usmjerenim na optimizaciju njihovih kapitalnih i likvidnosnih pozicija u odnosu na ciljane stope profitabilnosti, s druge strane, zahtijevaju u današnjem poslovanju da kontrola i upravljanje rizicima mora moći demonstrirati multidimenzionalnost te zavidnu razinu ekspertize i fleksibilnosti.
Naime, u opisanim okolnostima upravljanje investicijsko-kreditnim portfeljem predstavlja sve veći izazov za ključne zaposlenike menadžmenta financijskih institucija, a potreba za menadžerima i ključnim kadrovima sposobnim multidisciplinarno pristupiti problemu usklađivanja kontrole i upravljanja rizicima s upravljanjem profitabilnošću, u okolnostima povećanih zahtjeva za kapitalom, likvidnošću i regulatornim izvještavanjem, postaje sve izraženija.
Sposobnost vertikalnog i horizontalnog komuniciranja uzduž matrice poslovnih linija i s njima vezanih kategorija rizika, temeljena na razumijevanju različitih aspekata realnih poslovnih problema, postala je kritičnom točkom transformacije poslovnih modela kreditnih institucija koja ima za cilj stvoriti institucije koje brže reagiraju, brže se prilagođavaju različitim zahtjevima i tržišnim pritiscima, koje bolje upravljaju troškovima i u stanju su upotrijebiti uvide o rizicima (kojima je poslovanje izloženo) u proaktivnom pronalaženju izvora stabilnog rasta i povrata.
U skladu s time, na domaćem smo tržištu svjedoci pojačane potrebe za onom razinom i širinom ekspertize u upravljanju rizicima koju trenutno dostupni resursi u dobrom dijelu organizacija (obilježenih tzv. silosnom hijerarhijskom strukturom) nisu u mogućnosti osigurati kako bi se omogućila dostatna stabilnost i učinkovitost njihova ukupnog poslovanja.
Na spomenute izazove financijske institucije pokušavaju odgovoriti na različite načine zbog čega je u relativno kratkom roku došlo do porasta potražnje za (1) multidisciplinarnim edukacijskim programima koji na praktičan način povezuju područja integriranog upravljanja rizicima, financijskog kontrolinga i regulatorne usklade poslovanja u cilju redovne konsolidacije i rekapitulacije postojećih znanja svojih menadžera i zaposlenika unutar brzo mijenjajućeg poslovno-regulatornog konteksta, zatim za (2) eksternalizacijom dijela poslova vezanih uz kontrolu i upravljanje pojedinim vrstama rizika (risk management outsourcing), te za (3) automatizacijom procesa monitoringa rizika u (određenim dijelovima investicijsko-kreditnog portfelja) i onoga vezanog uz rastuće regulatorno izvještavanje o rizicima u portfelju (RegTech).
Zbog svega navedenog očekuju se tijekom narednog razdoblja prilično velike promjene u filozofiji i načinu na koji financijske institucije upravljaju rizicima kojima su izložene u svom poslovanju. (P.S. Nadamo se da će ovoga puta i manje među njima prepoznati stvaranje novog trenda, kako opet u cijeloj priči ne bi izvukle deblji kraj.)
U vremenu kada kombinirani utjecaj financijske krize te promjena postojećih i najavljenih budućih regulatornih mjera postupno povećava konzervativnost cjelokupnog financijskog okruženja, što se posebno vidi unutar Regije, Op2M svojim partnerima nudi cjelovita, te veličini i tipu institucije prilagođena rješenja, koja će ciljano odgovoriti na njihove potrebe vezane uz unapređenje i optimizaciju kritičnih poslovnih procesa, uz njih vezanih procedura, odabrane metodologije, kao i relevantnih organizacijskih struktura. Više o Op2M uslugama možete pročitati na Op2M web stranici.
