Mi-plast je tvrtka koja svoje poslovanje temelji na ekologiji i održivom razvoju te je okrenuta budućim tehnologijama i inovacijama za bolje sutra našeg planeta. Najuspješniji je hrvatski industrijski predstavnik prema broju projekata i povučenim sredstvima iz programa H2020, za istraživanje i inovacije. Do prije 7-8 godina projekti su bili rezervirani samo za najbolje institute i sveučilišta, no stvari se mijenjaju jer se shvatilo da spomenuti nemaju snagu niti mogućnosti da nove materijale i nove proizvode gurnu na tržište, a tu onda dolaze tvrtke poput Mi-Plasta i sličnih, koji znaju kako, kada i zašto.
Proizvodnja industrije plastike i gume u Hrvatskoj veća je 70% od predratne i dvostruko veća nego prije krize – u 2016. godini iznosila je 198.000 tona, dok je prošle godine dostigla 208.000 tona. Tvrtke najveći prihod ostvaruju izvozom svojih proizvoda na strana tržišta u vrijednosti od 707 milijuna eura, a u toj je djelatnosti registrirano 700 tvrtaka koje zapošljavaju više od 8500 djelatnika. Filip Miketa, direktor istraživanja i razvoja tvrtke Mi-Plast d.o.o., obiteljske tvrtke iz Rijeke koja radi na polju ekologije, plastike i otpada, u razgovoru s nama otkrio je nove investicijske i poslovne planove.
Industrija plastike i gume u Hrvatskoj postigla je rast proizvodnje od 7,8% u 2017. godini u odnosu na 2016. godinu. Kako je tvrtka Mi-Plast postala značajna europska tvrtka u proizvodnji, obradi, i recikliranju plastike, s naglaskom na reciklažu i obnavljanje otpadne plastike?
Tvrtka Mi-Plast jedna je od 70-ak tisuća tvrtaka u EU koje se bave proizvodnjom, obradom ili reciklažom plastike, koje zapošljavaju preko 1,4 milijuna ljudi – 90% tih tvrtaka su MSP, od kojih oko 80% čine obiteljske tvrtke koje imaju između 10-20 zaposlenih. Interesantno je da ovakav primjer u ovom sektoru možete vidjeti često, jako često, kako u EU, tako i u Hrvatskoj, a tako i u Mi-Plastu. Jednostavno, to je takav tip posla gdje stvari moraju strogo funkcionirati, a to je na našim prostorima moguće samo uz obitelj. Činjenica je da je plastika jedan od najpropulzivnijih sektora u EU te sektor koji iz godine u godinu kontinuirano raste – logično da raste i u Hrvatskoj, uz činjenicu da su ovi prostori uvijek bili orijentirani ka proizvodnji plastike i plastičnih proizvoda općenito.
Filip Miketa, direktor razvoja i istraživanja, Mi-Plast d.o.o. – u pogonu tvrtke, Rijeka /Foto: Goran Kovačić, PIXSELL/
Osim toga, Hrvatska je 2013. postala punopravna članica EU te vjerujem da su se mnoge tvrtke orijentirale na izvoz te na taj način ostvarile rast. To se i djelomično odnosi na nas, no tu, međutim, prednjače veće tvrtke – mi se s njima za sada ne možemo uspoređivati, ali i program proizvoda i način rada nam je drugačiji. Ovdje prvenstveno mislim na istraživanje i inovacije u koje je tvrtka Mi-Plast u zadnjih nekoliko godina uložila te će i nastaviti ulagati jer način rada u ovoj industriji u zadnjih 50 godina nije se promijenio, a trebao je, barem po pitanju problema koji stvara plastika nakon svoje upotrebe. Smatram da je odgovornost svih nas da sudjelujemo i kreiramo nova i održiva rješenja koja generiraju zeleni rast i održiva rješenja, a ne probleme, kako je to za sada slučaj.
Stoga, mislim da smo tvrtka malo drugačijeg profila jer na prvo mjesto stavljamo održivost materijala koje koristimo u našem lancu proizvodnje, gdje sami za sebe kreiramo materijal koji je većinom baziran na industrijskom plastičnom otpadu i ostatcima koje i recikliramo. S druge strane, već sam spomenuo naš trenutni fokus u okviru istraživanja i razvoja, a to su bio-materijali, odnosno bio-polimeri i bio-poliesteri koji trenutno nisu komercijalizirani, ali idemo u tom smjeru.
Umjesto da zasučemo rukave i počnemo raditi, u Hrvatskoj je otpad nedodirljiva i tabu tema.
Gospodarenje otpadom već je duže vrijeme svjetski prioritet, dok je plastika globalni ekološki problem. Što podrazumijeva razvijanje poslovanja tvrtke sukladno usvojenom paketu kružnog gospodarstva Europske unije?
Kada malo razmislite, nama u plastičarskoj niši ne preostaje puno manevarskog prostora, osim da se prilagodimo promjenama i adaptiramo naše poslovanje koje mora zadovoljavati sve tri jako bitne komponente: socijalnu, ekonomsku i okolišnu komponentu. Cirkularna ekonomija osnova je i baza, a pod cirkularnu ekonomiju ubrajamo i bio-ekonomiju kao važan i neizostavan dio koji je generator i pokretač novog trenda. Naravno, ove nove trendove trebamo približiti dosadašnjoj praksi koja je do sada dala pozitivne rezultate, poput već postojećih tokova recikliranja, ali su, nažalost, nedostatni. Stoga, konvencionalna reciklaža i postojeća oporaba plastičnog otpada + bioekonomija = održiva rješenja, gdje je naglasak na kraju priče proizvoda, odnosno što on predstavlja nakon svoje upotrebe.
Jednostavno linearni model moramo zaboraviti, od sada sve se vrti u krug. Na vaše pitanje bih se još nadovezao da otpad ne čini samo plastika. Istina, plastika je problem našeg društva, gdje stvari moramo iz korijena mijenjati, ali otpad čine i druge frakcije. Jednu od najvećih frakcija čine frakcije organskog otpada, gdje zapravo gotovo 50% ukupne količine otpada čini ovu frakciju. Jako sam žalostan kad vidim u kojem smjeru Hrvatska ide, umjesto da zasučemo rukave i počnemo raditi, kod nas je otpad nedodirljiva i tabu tema od koje svi bježe, a EU nam nudi milijarde za pravilan smjer. Zašto je to tako, ne znam, ali znam da zemlje slične nama nemaju toliko problema.
Pogledajmo primjer sjeverne Italije koja oporablja i do 90% svog otpada. Drugim riječima, ako može Milano, možemo i mi. Konkretno, u nekoliko naših projekata mi radimo nadogradnju postojećih sustava za oporabu organskih frakcija, gdje od bio-otpada dobivamo bio-polimere, a kod nas u Hrvatskoj ne postoji niti jedan model koji utilizira i ove osnovne bio-frakcije. Europska komisija ljestvicu je digla jako visoko, a jedini i ispravan način prikupljanja i oporabe otpada je od vrata do vrata. Plaćat ćemo penale, a neki sustavi koji su uvedeni kao novi od 2020. godine bit će zabranjeni u EU te se neće obračunavati postotak po prikupljenom otpadu, već po oporabljenom/obrađenom otpadu, tako da će brojke koje su male biti još manje. Po meni, to su problemi i izazovi koji se neće riješiti sami, a vremena nema.
Mi-Plast od 2012. godine aktivno sudjeluje na natječajima za dodjelu bespovratnih sredstava. Koliko su opsežne pripreme za EU natječaje?
Da, od 2012 godine sudjelujemo u EU programima za istraživanje i razvoj H2020, LIFE, FP7, ESIF. U ovih šest godina zaista smo napravili velike stvari i niti sami nismo svjesni toga, a vrijeme brzo leti i svaki dan uči se nešto novo te na neki način nemamo vremena stati i uživati u tome jer, ritam je nemilosrdan. Pripreme su opsežne i detaljne, ali sve ovisi o kakvom pozivu/ natječaju je riječ, jer natječaj je taj koji determinira priču i outpute projekta. Zato najviše radimo u okviru H2020 jer to je jednostavno avangarda u projektnom svijetu, liga prvaka nogometnim žargonom.
U svakom pozivu sve je jasno i stvari su jako čiste ako imate dobre i kvalitetne partnere, ali i ideju/e, moguć je uspjeh, a konkurencija su vam najveće tvrtke i instituti u EU. Uglavnom, svake godine imamo jako puno prijava, a neke budu i odobrene od Europske komisije. Mi-Plast je odlučio da će se u narednih nekoliko godina zaustaviti na postojećem broju projekata te ćemo ići u smjeru komercijalizacije rezultata projekata i kapitalizirati intelektualno vlasništvo i prava koja će proizaći iz projekata. Stoga, nakon 2020. godine proizvodi bi trebali zaživjeti na tržištu. Naravno, tržište je to koje određuje sve i tu nema prostora za pogreške.
Je li zahtjevnija ta pripremna faza ili faza realizacije nakon odobrenja projekta?
Obje su faze vrlo zahtjevne i iscrpljujuće i jako je teško to usporediti. U pripremnoj fazi razrađujete ideju koju morate inkorporirati u javni poziv, okupljate konzorcij partnera. Uglavnom, jako puno stresnog posla gdje se nekada priča završava sat ili minut do roka natječaja, a nekad se radi propusta niti neprijavi, ima svega. Nekad se zna dogoditi da prijavljujemo 4-5 projektnih prijedloga na isti rok, a to zna biti zaista zahtjevno. U ovoj fazi koordinator ima najviše posla, a poslije njega tvrtke koje vode radne pakete u okviru projekta.
Realizacija je zahtjevna, ali manje stresna, jer imate vremena za pravodobnu te odgovarajuću reakciju i moguća rješenja, a projekti traju 36-48 mjeseci. Nekada mi partneri u šali spočitavaju da uvijek gledam samo negativno u projektima i moguće probleme, ali tako je kada dolazim iz privatnog sektora te sam navikao na stalne probleme i moguće propuste.
Jeste li zadovoljni suradnjom s institucijama i agencijama Republike Hrvatske?
Nisam zadovoljan i taj odnos mora biti jači i ozbiljniji.
Tvrtka Mi-Plast najuspješniji je industrijski predstavnik prema broju i povučenim sredstvima iz programa H2020. Koliko projekata trenutno implementirate/provodite?
Trenutno implementiramo osam projekata, jedan smo završili prije par mjeseci, a dva počinjemo kroz 2-3 mjeseca, znači 11 ukupno. Kao što sam već spomenuo, svi projekti sufinancirani su iz različitih platformi za istraživanje i razvoj (H2020, LIFE, ESIF). Ova spomenuta statistika odnosi se na program H2020, a u tom programu Hrvatska jako loše stoji, tako da smo zadnja EU članica po broju implementiranih projekata. Što se tiče društvenih izazova, odnosno područja djelokruga, tu je situacija još gora jer smo za sada jedina tvrtka iz ovog dijela Europe koja je involvirana u nekoliko društvenih izazova, najčešće bio-ekonomija i otpad.
Do prije 7-8 godina projekti su bili rezervirani samo za najbolje institute i sveučilišta, no stvari se mijenjaju jer se shvatilo da spomenuti nemaju snagu niti mogućnosti da nove materijale i nove proizvode gurnu na tržište, a tu onda dolazimo mi i slični nama koji znaju kako, kada i zašto. Stoga EU otvoreno i bez fige u džepu poziva sve da se nadmeću i da predstave svoje ideje jer ne postoji loša ideja ili loš projekt, postoji samo krivi poziv/natječaj za tu ideju. Mi smo odlučili iskoristiti tu priliku.
Istraživanje i razvoj važan je dio Vašeg poslovanja. U kojoj mjeri razvijate inovacije, odnosno, koliko ih primjenjujete u vlastitoj proizvodnji?
Kod nas je specifična situacija jer od kada znam za našu tvrtku, oduvijek improviziramo, a samim tim i inoviramo na nekoliko frontova. Vrlo je bitno razlikovati In-house inovacije i inovacije koje provodimo u okviru programa i EU projekata. In-house inovacije primjenjujemo odavno, a inovacije koje radimo s projektnim partnerima ne smijemo komercijalizirati do kraja projekata, a to će biti od 2020 godine.
Lanac proizvodnje plastike, odnosno bio-plastike jako je dugačak te zahtijeva interdisciplinarnost.
U Mi-Plastu je u tijeku i značajna investicija od oko 1,5 milijuna eura u novi pogon. Što će ova investicija obuhvaćati?
Riječ je o investiciji na kojoj duže radimo. Malo su se rokovi produžili te se nadamo da će sve uskoro početi. Riječ je o većem broju linija za istraživanje i razvoj, ali i linija za proizvodnju bio-polimera, tj. bio-plastike, ali i finalnih proizvoda od iste. S obzirom na to da je riječ o neviđenoj investiciji u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe, poželite nam sreću jer ćemo ju sigurno trebati. Lanac proizvodnje plastike, odnosno bio-plastike jako je dugačak te zahtijeva interdisciplinarnost. U principu, ideja je da stvorimo prvu bio-plastiku u ovom dijelu svijeta i Europe, a izvorište te bio-plastike trebala bi biti naša biomasa, uglavnom lignocelulozne frakcije, ali i dr.
Cilj nam je dobiti funkcionalne mješavine i blendove koje ćemo moći mi, ali i drugi transformirati u održive finalne proizvode, gdje pokrivamo nekoliko baznih procesa kao što su ekstrudiranje, injektiranje ili brizganje, puhanje, 3D printing i dr. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez labaratorija i opreme za karakterizaciju, koja nam je već prijeko potrebna i sada, ali se nekako snalazimo s dugogodišnjim partnerima.
Industrija plastike bilježi kontinuirani rast proizvodnje i broja zaposlenih. Planirate li nova zapošljavanja, u skladu s daljim razvojem tvrtke i povećanjem proizvodnih kapaciteta?
Naravno, planiramo, ali imamo i velikih problema s pronalaskom iste. Mi smo mali i specifični, jer trebamo normalnu radnu snagu, ali i specifičnu, kao što su inženjeri kemije, biotehnologije itd. Nažalost, u Hrvatskoj imamo problema s oba fronta te ćemo biti primorani zapošljavati ljude izvana, vrijeme će pokazati.
U suradnji s osječkom tvrtkom Saponia trenutno radite na razvoju nove agrarne tehnologije. O čemu se radi?
Sa Saponijom sudjelujemo u nekoliko H2020 projekata te sam zaista ponosan na to, a i na njihov projektni tim, koji je vrhunski. Ovdje je riječ o H2020 projektu Funguschain, gdje ćemo (svi konzorcijski partneri) od otpadnih frakcija od uzgoja gljiva kaskadnim pristupom dobiti nekoliko važnih intermediata koji će se koristiti kao baza za stvaranje novih proizvoda, u slučaju Saponije to su deterdženti, a u slučaju Mi-Plasta bio vrećice, bio pakiranja, bio rukavice i mulch folija za poljoprivredu.
U skladu s tim, reciklirajuća plastika bit će vrlo tražena na globalnoj razini. Je li tvrtka Mi-Plast spremna za nove poslovne izazove?
Mi-Plast je spreman, a u narednih par godina ćemo biti još spremniji. No, ja se ne bih zaustavio samo na Mi-Plastu jer, kao što sam već i spomenuo, u Hrvatskoj ima i većih i jačih proizvođača te se nadam da ćemo svi dočekati ove promjene spremni i da ćemo svi dobiti potporu mjerodavnih institucija jer ovo može biti zaista win-win situacija za sve nas. Uglavnom, u sljedećih nekoliko godina će se sve iskristalizirati te će slika biti puno jasnija jer znamo gdje smo, a još važnije, znamo gdje želimo biti.
