Upravljanje ljudskim potencijalima
Svijet ostaje na mladima, no što mi ostavljamo mladima? Zbog nepresušnih političkih prepucavanja kojih smo svjedoci svaki dan i života u prošlosti tako davnoj da gotovo i nema više onih koji su ju živjeli, kao društvo zaboravljamo na ogromnu odgovornost koju imamo prema svojoj djeci. Zbog loše preuzetih europskih smjernica stvorili smo hibridni obrazovni sustav s ogromnim nedostatcima, a posljedice lošeg usmjeravanja osjetit ćemo tek u trenutku kada naši današnji ‘bolonjci’ i naši današnji srednjoškolci postanu stup društva.
Hrvatsku se može opisati brojnim epitetima – ima najljepše more, prelijepe žene, najuspješnije sportaše, jedinstvene prirodne ljepote, ali definitivno nema najbolji obrazovni sustav. Današnji hrvatski obrazovni sustav nedotjerani je hibrid starog sustava i europski ustrojenog sustava. Kako to, nažalost, biva u gotovo svim područjima kada su u pitanju Hrvati, od Europe nismo preuzeli ono najbolje, niti smo to na adekvatan način prilagodili postojećem stanju. Napravili smo tek ono što se od nas tražilo, ne propitkujući, bez prirodne znatiželje i potrebe da postavimo pitanje – zašto je nešto tako kako nam kažu.
I dok se tako tražimo već godinama i na mladim generacijama isprobavamo neuspjele eksperimente, ima i obrazovnih sustava koji dobivaju same pohvale. Među takvima je finski obrazovni sustav. A o tome što ga to razlikuje od hrvatskog, mogao bi se napisati cijeli članak, no, u tek nekoliko rečenica valja izdvojiti da je osnovna premisa da svaki član društva ima nešto za doprinijeti i kroz obrazovanje mu to treba omogućiti. U Finskoj osnovna i srednja škola spojene su u jednu, pa nema navikavanja na nove prostore, nastavnike i kolege, i po nekoliko nastavnika predaje istovremeno, radi se na tome da se u školi stvori atmosfera povjerenja, učenja, ali i odmora. Srednjoškolsko obrazovanje počinje s 15 godina, a završava s 18, s tim da nema ocjena, a ispiti se polažu dva puta godišnje. Učenici koji to žele mogu upisati studij, koji je, valja istaknuti, besplatan za sve studente. Zgodna je pogodnost za studente i to što imaju slobodan pristup svim knjižnicama u zemlji, sve visokoškolske institucije im osiguravaju i besplatan Internet, imaju besplatnu hranu, država se trudi osigurati škole u mjestu stanovanja, a kada to nije moguće, kao npr. u seoskim sredinama, tada osigurava besplatan prijevoz do škole. Važna je i činjenica da finski obrazovni sustav zahvaljuje svoj ogroman uspjeh i izuzetno kvalitetnim učiteljima kojima je, među ostalim, osigurano da rade po četiri sata u učionici, a dva sata dnevno mogu potrošiti na svoje profesionalno usavršavanje. Treba li uopće povući paralelu s mogućnostima koje se pružaju hrvatskim učiteljima?
Moglo bi se reći da je to u Finskoj moguće jer je bogatija zemlja od Hrvatske, međutim, treba se zapitati zašto je to tako i ne bi li trebalo obrnuti stvari pa reći da i jest bogata upravo zbog ovakvog pristupa.
Obrazovanje u Hrvatskoj u brojkama
Uspoređujući podatke Hrvatskog zavoda za statistiku iz publikacije ‘Žene i muškarci u Hrvatskoj 2015.’, može se jednostavno zaključiti da su se u posljednjih pedesetak godina dogodile značajne promjene u razini obrazovanja, ali i to da se trenutno nalazimo u prijelomnom trenutku i da nemamo više vremena za gubljenje.
Za usporedbu smo uzeli podatak o postotku visokoobrazovanih ljudi u općoj populaciji. Statistički podatci pokazuju da je u Hrvatskoj 2011. bilo 16,4% visokoobrazovanih građana, dok ih je 50 godina ranije bilo tek 1,8%. Postupno su se smanjivale i spolne razlike pa je postotak žena u tom segmentu u moderno vrijeme izjednačen, čak u pojedinim godinama i neznatno veći od postotka muškaraca. Zanimljivo je, međutim, da je više nezaposlenih žena nego muškaraca, a isto tako da je prosječna plaća za isti posao manja za žene nego za muškarce u većini sektora.
Govorimo li o brojkama, ne možemo ne spomenuti broj nezaposlenih u Hrvatskoj. Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje doznajemo da je krajem travnja 2016. bilo registrirano 254.591 nezaposlena osoba. Najviše nezaposlenih bilo je u sljedećim zanimanjima: prodavač/prodavačica (21.623), čistač/čistačica (18.065), administrativni službenik/administrativna službenica (11.283), ekonomski službenik/ekonomska službenica (7.465), radnik/radnica u održavanju (6.947), konobar/konobarica (4.874), radnik/radnica na proizvodnoj liniji (4.825), kuhar/kuharica (4.507), pomoćni kuhar/pomoćna kuharica (3.789), diplomirani ekonomist/diplomirana ekonomistica (3.770). S obzirom na dobnu strukturu, osobe od 15 do 24 godine čine 15,9% nezaposlenih, od 25 do 34 godine 22,1%, od 35 do 44 godine 19,9%, od 45 do 54 godine 22,3% te 55 i više godina 19,8%.
Projekcije promjena na tržištu rada
Top 10 najtraženijih zanimanja krajem travnja 2016. godine bila su: radnik/radnica u održavanju (2.151), prodavač/prodavačica (1.992), konobar/konobarica (1.808), kuhar/kuharica (859), čistač/čistačica (811), vrtlarski radnik/vrtlarska radnica za jednostavne vrtlarske i hortikulturne radove (531), diplomirani ekonomist/diplomirana ekonomistica (480), medicinska sestra/medicinski tehničar (474), sobar/sobarica (467), čistač/čistačica ulica (428), doznajemo iz HZZ-a.
Već za nekoliko godina, neka od ovih zanimanja mogla bi biti zamijenjena drugima. Za očekivati je da će se više tražiti osobe sa specifičnim tehničkim znanjima, s obzirom na brzi razvoj tehnologije, sve veću rasprostranjenost teleoperatera i sl. Već sada vlada potražnja za specifičnim programerskim znanjima, ali i velika diferencijacija u ekonomskim i marketinškim vještinama. U skoroj budućnosti, sigurno ćemo razvijati znanja koja su puno uže specijalizirana od onih trenutno dostupnih u okviru obrazovnog sustava. Pitanje je hoćemo li se na vrijeme pripremiti za izazove i promjene koje dolaze.
Odgovor obrazovnog sustava na potrebe tržišta rada
Tržište rada iz godine u godinu pokazuje određene konstante. Vrlo su slična zanimanja koja se najviše traže, ali i ona kojih najviše ima među nezaposlenima. Sama brojka nezaposlenih donekle je umanjena u posljednje dvije do tri godine, i to, čini se, ne samo zbog dolaska ljeta i potrebe za turističkim radnicima. No, valja uzeti u obzir i to da na ove podatke utječe i odlazak ljudi iz Hrvatske, koji je također u porastu posljednjih godina. Može li obrazovni sustav odgovoriti na potrebe tržišta rada – sa stopostotnom točnošću ne, ali s velikom bi vjerojatnošću svakako mogao. Za to bi bila potrebna u prvom redu bolja suradnja između institucija unutar zemlje, osobito između HZZ-a i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, jer, naime, HZZ redovito daje preporuke prema kojima bi trebalo korigirati upisne kvote. No, praksa pokazuje da se preporuke ne poštuju. Osim toga, puno bismo mogli naučiti surađujući s uspješnim susjednim zemljama, ali u prvom redu, moramo znati kamo idemo, odnosno, osmisliti strategiju.
Rastuća potreba za obrtničkim zanimanjima
Da strategija nije baš najbolje osmišljena, ili je se nitko ne pridržava, pokazuje i činjenica da se pojedina obrtnička zanimanja gotovo više i ne upisuju, dok su za neka zanimanja upisne kvote i dalje izrazito visoke, a tržište rada nema potrebe za tim zanimanjima. Da budemo konkretni, za zanimanja poput zidara, mesara, podopolagača, dimnjačara, klesara čak se u potpunosti ukidaju programi u pojedinim mjestima u Hrvatskoj, dok u zanimanjima poput frizera, fotografa, ekonomista i sl. vlada suficit na tržištu, a upisne se kvote već godinama ne smanjuju. Ovaj problem može se prevladati na način da se napokon počnu i pratiti preporuke HZZ-a, ali i da se razmišlja unaprijed jer se tržište rada brzo mijenja i dolaze nova zanimanja za koja također treba obrazovati mlade ljude. Drugi je način jako nepovoljan za Hrvatsku – računat ćemo na uvoznu radnu snagu, dok će naši frizeri, ekonomisti, fotografi i sl. najvjerojatnije otići iz Hrvatske jer ovdje neće biti posla za njih.
Kako upisati pravi fakultet 2016. – dilema za buduće studente i njihove roditelje
U kaosu obrazovnog sustava teško je donijeti odluku što studirati. Dilema je to i za buduće studente i za njihove roditelje koji bi trebali ispravno usmjeriti djecu. Osim onoga što bi netko želio studirati, treba razmisliti i o tome kolika je zapošljivost sa završenim zanimanjem, o kakvoj se vrsti posla radi, na koji način će taj posao utjecati kasnije na organizaciju života, koliko ostavlja vremena za obitelj itd. Kad se svi plusevi i minusi stave na papir, ostaje dilema pružaju li kvalitetnije znanje privatne škole ili državna sveučilišta. Sami su programi podjednako bogati, no postoji razlika u pristupu učenju. Na državnim fakultetima generalno nedostaje orijentacije na praksu, a izrazito se puno polaže na opsežno teorijsko znanje koje u konačnici neće pripremiti mladog čovjeka na ono što ga u budućem zanimanju očekuje.
Privatne poslovne škole ili državni fakulteti prema ocjeni poslodavaca
I dok su privatne škole najčešće modernije, rade po certificiranim inozemnim programima, više se orijentiraju na praktična znanja, državna sveučilišta se sporo i neadekvatno prilagođavaju promjenama, što onima tehničke prirode, što onima koje im propisuje MZOS.
Razgovarali smo sa Sanjom Petek Mujačić, izvršnom direktoricom reklamne agencije Bruketa&Žinić OM, i pitali dolaze li im bolji zaposlenici s državnih ili privatnih fakulteta. Kako je objasnila, velik dio njihovih zaposlenika čine dizajneri, a za sada su na tom području, koliko joj je poznato, prisutni samo državni fakulteti. Kod zaposlenika koji su studirali neki marketinški smjer, i ostalih, ne primjećuju neku posebnu razliku između onih koji su pohađali državni i privatni fakultet. Ali primjećuju, primjerice, da praktikanti koji im stižu iz inozemstva imaju drugačiji pristup poslu, više su projektno orijentirani i analitičniji jer im je cijeli studij koncipiran oko rada na projektima. Sve u svemu, prema njihovom iskustvu, to kakav će netko biti zaposlenik zapravo manje ovisi o tipu studija kojeg je završio, već o karakteru osobe – je li osoba visoko motivirana i pokazuje li zanimanje za posao, zaključila je Sanja Petek Mujačić.
Programi visokih poslovnih škola za sljedeću godinu
Raspitali smo se u nekoliko privatnih škola kakve novosti pripremaju za jesen. Visoka poslovna škola PAR ove je godine proširila ponudu kvalitetnih verificiranih programa, te radi na jačanju Erasmus aktivnosti, ispričala nam je dekanica, doc.dr.sc. Gordana Nikolić, i u nastavku dodala da uz međunarodnu suradnju razvijaju i nove kurikulume, pa će sljedeća akademska godina proteći u tonu stvaranja novih programa i inoviranja postojećih, ali i jačanja njihove prepoznatljivosti kao modernog riječkog obrazovnog centra. Na početku 2017. slave 10 godina postojanja Poslovne akademije Rijeka, a jubilarni rođendan će obilježiti novim brandom Obrazovne grupacije PAR. Trenutno rade na razvoju novih studijskih programa u suradnji s jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Novi kurikulumi zahtijevat će širok spektar aktivnosti, s obzirom na to da će uključivati i standardizaciju novih zanimanja koje traži tržište rada, ali i nova partnerstva, pa se intenzivno povezuju sa sektorom kreativnih industrija. U svakom slučaju, PAR nastavlja s tradicijom stvaranja relevantnih programa odgovaranjem na potrebe modernih studenata, ali i na potrebe zaposlenih u poslovnom sektoru.
Don Hudspeth, predsjednik i dekan RIT-a Croatia, ispričao nam je kako je nadolazeća akademska godina važna za RIT jer slave 20 godina rada u Hrvatskoj. U tih 20 godina mnogo se toga dogodilo – gotovo 2.000 mladih pametnih ljudi obrazovalo se i diplomiralo na njihovim kampusima, otvorili su kampus i u Zagrebu, u skladu s planovima rastu i uvode nove studije na hrvatsko tržište. Uz postojeće preddiplomske stručne studije, otvorili su prijave za novu generaciju polaznika jedinog Master of Science studija u Hrvatskoj (Service Leadership and Innovation) i, kao i svake godine, dodjeljuju vrijedne stipendije, pa dekan Hudspeth i ovim putem poziva sve zainteresirane da se prijave. Također, planiraju i uvođenje novih Master of Science programa, i to u područjima upravljanja i informacijskih tehnologija. Konačno, s obzirom na to da važan fokus obrazovanja stavljaju na razvoj praktičnih znanja i vještina, i to kroz studij i program stručne prakse, u pregovorima su s nekim institucijama oko podrške i sponzorstava projekata koje će njihovim studentima pružiti još bolje prilike u tom području.
Poslovna škola Cotrugli je nedavno, potaknuta uspjehom pilot programa, uvela digitalnu transformaciju u MBA curriculum, ispričala nam je izvršna direktorica, Lana Dojčinović Matovina. Uvođenjem ovog modula u program, namjera im je omogućiti polaznicima da steknu primjenjivo znanje u razvoju digitalnih inovacija i kreiranju novih poslovnih modela i procesa unutar svoje kompanije, s naglaskom na poboljšanje iskustva kupca i klijenta, povećanja prodaje, smanjenja viškova i pozitivnog utjecaja na krajnji rezultat. Modul će voditi njihov predavač Manuel A. Alonso Coto, vrhunski stručnjak koji dolazi s IE poslovne škole, gdje je ujedno direktor za inovacije. Vjeruju da će uvođenjem ovog modula omogućiti njihovim polaznicima da se pripreme za zanimanje koje će biti sve traženije, a to je CDO (Chief Digital Officer). Poslovni sektor je to prepoznao, zato ne čudi da su na pokaznom modulu okupili oko 100 kandidata. Svi oni ujedno su i reprezentativni uzorak profila njihovih polaznika – predstavnici srednjeg, višeg i visokog managementa, s prosječno 12 godina radnog iskustva.
